Kao što vidimo da je ovaj sastavni dio imana od onoga što je neviđeno (gajb), onda nam je u ovoj tematici jedini izvor Kur'an i Hadis. 

Vjerujući u budući svijet čovjek osjeća veću odgovornost za djela koja radi, manje pridaje važnost dunjaluku koji će napustiti, mnogo ne žali zbog onoga što ga je mašilo a ne raduje se previše onome što je zadobio i priprema se za polaganje računa na Sudnjem danu. 

Kur'an časni vrlo često spominje budući svijet, na svakom mjestu pažljivo utvrđuje njegovo postojanje i pri svakoj prilici upozorava na njega, čineći to raznim metodama arapskog jezika.

Razlog čestog isticanja događaja na Ahiretu u Kur'anu je, vjerovatno, i u tome što ga ljudi vrlo često zaboravljaju i zanemaruju, zato ih podsjećanje na drugi svijet podstiče na veću samokontrolu. 

Jedan od dokaza isticanja važnosti ovog temelja je taj, da Kur'an vrlo često veže vjerovanje u Allaha s vjerovanjem u budući svijet.

Promatrajući kuranske ajete koji pominju Sudnji dan, razumije se da taj termin obuhvata dva značenja: 

  1. Da je to posljednji momenat ovosvjetskog života, kao što se to vidi u ovim ajetima: 

«Pitaju te o Sudnjem danu kada će doći. Reci: «To zna samo moj Gospodar,» sa ovim se misli na posljednji momenat ovog svijeta, zbog toga što se u tom ajetu kaže i ovo: «...doći će vam samo iznenada.» (sura E'araf, 187)

Takođe na posljednji momenat ovog svijeta ukazuje i ovaj ajet u kojem se kaže: «Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: «To jedino Allah zna!» A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu!» (sura Ahzab, 63) 

  1. Da je to prvi pomenat budućeg, drugog svijeta, Ahireta. Allah, dž.š. kaže: «A na Dan kad nastupi Čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su u grobovima samo jedan čas ostali; a i prije su istinu izbjegavali.» (sura Rum, 55) 

Na početak Drugog svijeta ukazuje i ovaj kuranski ajet: «Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: «Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!» (sura Gafir, 46) 

Vjernik se uvijek prisjeća Kijametskog dana, pa često čini dobra djela u čežnji za njegovom nagradom, a kloni se zla u granicama svojih mogućnosti, iz straha od njegove kazne. Ako se pred njim ispriječi neko zabranjeno djelo, koje u sebi nosi slast i zadovoljstvo, čovjek se sjeti ahiretske patnje, u slučaju da to djelo počini, pa ga napusti, odričući se njene slasti. A ako se suoči s teškom obavezom/vadžibom, sjeti se ahiretske nagrade za njegovo izvršenje, pa potakne samog sebe na njega, budeći u sebi želju za njim. 

 

VRIJEME NASTUPANJA KIJAMETSKOG DANA JE JEDNA OD PET ALLAHOVIH, DŽ.Š. TAJNI

 

Vrijeme nastupanja Kijametskog dana je jedna od Allahovih, dž.š. tajni koju nije otkrio nikom od svojih meleka, niti poslanika, a.s. To je jedna od pet Allahovih tajni koje su pomenute u posljednjem ajetu sure Lukman, u kojem Allah, dž.š. kaže: 

«Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u maternicama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.»

Takođe Allah, dž.š. kaže: «Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: -To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti...» (El-E'araf, 187)

Smak svijeta će iznenada nastupiti «kao treptaj oka ili još brže» (En-Nahl, 77)    

O njegovoj iznenadnosti govori i slijedeći hadis, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a. da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: «Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, zaista će Sudnji dan tako iznenada nastupiti, da će dvojica ljudi razmotati platno mjereći ga pri kupoprodaji, pa niti će ga stići prodati ni smotati. Nastupiće Sudnji dan a čovjek će pripremati pojilište al' iz njega se neće niko napiti. Nastupiće Sudnji dan a čovjek će nositi pomuženo mlijeko al' ga neće stići popiti. Nastupiće Sudnji dan, a čovjek će dići zalogaj prema svojim ustima i neće ga stići pojesti.» (Šuabul-iman, 1/237)

Od Allahove milosti, koju je ukazao ovome ummetu je i to da ih je Allah, dž.š. kroz kur'anske ajete upozorio i podsjetio na neminovnost tog događaja, pa je kao podsjećaj na to odredio da se prije Kijametskog dana dogode neki događaji koji ukazuju na njegovu relativnu blizinu. To su predznaci Sudnjeg dana, od kojih se neki pominju u ajetima a neki u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. 

Obzirom da je Muhammedov, s.a.v.s. ummet posljednji ummet, a da je i on posljednji poslanik, onda je i logično da se baš ovome ummetu pokažu, mali i veliki predznaci Sudnjeg dana. Čovjek svojom zauzetošću ovosvjetskim užicima, često zaboravi na Sudnji dan, pa ga njegovi  predznaci podsjećaju na to. Iz dana u dan sve više i više malih predznaka Sudnjeg dana se obistinjavaju što vjerniku jača njegov iman i podstiče ga na pripremu za polaganje računa na Sudnjem danu. 

Kurtubi kaže: «Od Allahove mudrosti je slanje predznaka Sudnjeg dana prije njegovog nastupanja da se ljudi pripreme sa pokajanjem i dobrim djelima.» (Et-Tezkire fi umuril-mevta ve umurul-ahire, str. 709) 

Od malih predznaka Sudnjeg dana koji su se već obistinili su: da će isčeznuti znanje/ilum a da će se pojaviti neznanje/džehl, pijenje alkohola, nemoral i prostitucija, smanjiće se broj ljudi a povećati broj žena, što će u mnogome rezultirati širenjem nemorala, nestaće emaneta/povjerenja, hvaliće se onaj ko ne zaslužuje da bude hvaljen a kudiće se i kritikovati onaj koji to ne zaslužuje. Takođe od malih predznaka je da će se funkcije i položaji davati onima koji to nisu sposobni obavljati, pokornost ženama a neposlušnost roditeljima i tome slično. 

Dragi Allahu, zaštiti nas od zlobe i smutnje svakog onog koji to čini ne vjerujući u dan kada će se to sve razjasniti i na vidjelo iznijeti. Učvrsti naše vjerovanje i pomozi nam  da živimo svjesni toga, da će sva naša djela biti upisana i da ćemo za njih polagati račun na Sudnjem danu. (amin) 

 

Autor: Fuad Sedić