Od temeljnih sastavnih dijelova imana je vjerovanje da sve što se dešava i zbiva oko nas je realizacija onoga što je Allah, dž.š. odredio da se desi (kada i kader). Ko bi zanijekao taj dio imana, izašao bi iz vjere.   

U pojašnjenju ovog dijela vjerovanja pomenut ćemo nekoliko definicija, kojima su učenjaci pokušali razjasniti šta podrazumijevaju ova dva pojma (kada' i kader) pojedinačno, ili zajednički:

«Kada' i kader je ovaj precizni sistem koji je Allah, dž.š. postavio na ovom svijetu, opći (prirodni) zakoni i zakonitosti kojima je vezao posljedice za uzroke.» (Iman, str.142, M.N.Jasin)

Tantavi –rahimehullah- kaže: «Razumljivo iz ajeta koji spominju kader, da je to zakonitost u svemiru i sistem kojim ga je Allah, dž.š. regulirao. Sve u njemu je stvoreno u određenom omjeru. Nema ni jednog stvorenja, a da prije njegovog stvaranja nije određena njegova veličina, broj njegovih atoma, količina elemanata od kojih je sastavljeno...» (Opći prikaz islamske vjere, str. 142)

Obzirom da je Allahovo, dž.š. određenje (kada' i kader) od gajb (nevidljivih i nedokučivih) stvari, nepoznatih čovjeku, onda bi vjernik po ovom pitanju trebao da se drži uputstava i smjernica iz Kur'ana i Hadisa, te ne bi smio da se upušta u nepotrebne rasprave koje ga mogu odvesti u zabludu. Ono što je najvažnije za čovjeka koji želi sebi dobro na ovome i budućem svijetu je to; da se pridržava Allahovih naredbi i izvršava ih što god je moguće bolje i ispravnije, te da se kloni svega onoga što mu je zabranjeno. Svakako da je u sklopu toga da moli Svemogućeg Allaha da ga uputi onome što je dobro, da ga učvrsti na Pravom putu, ta da ga zakloni iskušenja, a najteža iskušenja su u vjeri i ubjeđenju. Od Allahove milosti prema nama je da ne znamo šta nam je određeno i propisano, niti smo mi zaduženi da pokušavamo spoznati Allahovu, dž.š. volju i određenje. 

Obzirom da su mnoge frakcije zalutale raspravljajući o ovoj temi, jer se nisu pridržavali uputstava, između kojih je i pokuđenost raspravljanja o kada' i kaderu. Allah, dž.š. nam je objasnio ono što je znao da nam je potrebno, a nikome nije dozvoljeno da traga za onim što je od nas sakrio, jer to može biti razlogom da se ljudi raziđu i odu u zabludu. Ljudski razum nije u stanju shvatiti odnos stvaranja ljudskih djela od strane Allaha, dž.š. i ljudske volje i njihovog izvršavanja od strane ljudi. Upravo zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s. zabranio upuštanje u polemiku od kaderu i dublje razmatranje o njemu, kao što se vidi iz narednog hadisa. «Jednom prilikom je Allahov Poslanik, s.a.v.s. došao među ashabe a oni su raspravljali o kaderu. To ga je toliko razljutilo da je u licu sav pocrvenio i tada im je rekao: -Šta je s vama? Zar ćete dozvoliti da jedan dio Allahove knjige opovrgavate drugim? Zbog toga su uništeni oni koji su bili prije vas.» (Ibn Madže) 

Takođe Allahov Poslanik, s.a.v.s. u jednom hadisu kaže: «Kada se pomene kader (Allahovo određenje) onada se sustegnite (od rasprave)...»

Jedan čovjek je došao Aliji, r.a. i upitao ga o kaderu, na što mu on odgovori: -«Mračan put, pa njime ne kreći. On mu ponovi pitanje, na što mu Alija, r.a. reče: -Duboko more, te ga nemoj gaziti. Čovjek ga ponovo upita, a Alija mu reče: -Tajna Allahova, te se nemoj džaba truditi da je spoznaš.» 

Tahavija –rahimehullah- lijepo kaže: «Kader je u svojoj osnovi tajna Allaha, dž.š. o Njegovim stvorenjima koju niko nije u stanju spoznati; ni najodabraniji melek, niti bilo ko od Allahovih poslanika. Raspravljanje i debatiranje o njemu je uzrok propasti, zabranjena radnja i prekoračavanje granice.  Zato se dobro čuvajte svakog raspravljanja, razmišljanja i zapitkivanja o tome, jer je Allah, dž.š. znanje o kaderu sakrio  od svojih stvorenja i zabranio im da o njemu tragaju...» (Iman, str.153, M.N.Jasin)

Ponekada se nevjernici ili griješnici pravdaju i kažu; da Allah nije odredio mi ne bi smo činili grijehe, i tome slično.

Činjenica je da čovjek ima slobodu. Ima um kojim može prosuđivati materijalne stvari, razlikovati dobro  od zla, ispravno od neispravnog. Ima volju kojim može raditi dobro i zlo. Svaki pametan čovjek shvata da je namaz dobro, a da je blud zlo. Može, kad izađe iz kuće, ići udesno, u džamiju da kljanja, ili ulijevo, u javnu kuću da čini blud. To je izbor i slobodna volja koju je Allah dao čovjeku u granicama ljudske moći. 

Kada se gleda na ajete i hadise koji govore o kaderu, onda treba uzeti u obzir sve ajete iz te teme, a ne da se pojedinačno gleda neki ajet. Kad čovjek pročita ajet: «Allah njime mnoge dovodi u zabludu, a mnoge upućuje na Pravi put.» (El-Bekare, 26) razumije iz njega, u prvom momentu, da je uputa i zabluda utvrđena stvar koju je Allah, dž.š. odredio ljudima, pa učinio, ove zalutalim a one upućenim. Ali, ako obrati pažnju na riječi Uzvišenog: «Uputa bogobojaznima» (El-Bekare, 2), «Allah dovodi u zabludu time samo nevaljalce!» (El-Bekare, 26), vidjeće da uputa i zabluda ne znače primoravanje od strane Allaha, dž.š. nego da su one pratilje stanja čovjeka. Pa ako je bogobojazan, Kur'an mu je uputa, a ako je pokvaren, u zabludu će ga odvesti. I pored toga, ostaje sumnja, pa sagovornik kaže: -Ko će mi reći s kime li me je Allah učinio, s bogobojaznima, ili s pokvarenjacima? Ali obratimo pažnju na Allahove riječi: «Uputa bogobojaznima. Onima koji vjeruju u neviđeno, klanjaju namaz i udjeljuju od onoga čime smo ih opskrbili...» (El-Bekare, 2-3)  «...osim nevaljalce, koji krše obavezu datu Allahu, nakon što su je prije preuzeli i kidaju ono što je Allah naredio da se pazi...» (El-Bekare, 27)  Prema tome čovjek može izabrati od koje će skupine biti, od onih koji će klanjati namaz, trošiti na Allahovom putu, a može kršiti obavezu, kidati ono što se mora povezati i činiti nered na zemlji. (Pogledaj Opći prikaz islamske vjere, str. 151)

Svaki vjernik treba imati u vidu da Allah, dž.š. nikome ne čini nepravdu, kao što se kaže u ovom ajetu: «Zaista Allah ne čini nikome nepravdu, nego ljudi sami sebi čine nepravdu.» (sura Junus, 44)

Takođe nas Allahov Poslanik, s.a.v.s. savjetuje kako da se odnosimo prema kada' i kaderu, pa kaže Ibn Abbasu, r.a.: «O mladiću! Pazi na Allahove propise i On će na tebe paziti. Pazi na Allahov hator, On će uvijek biti uz tebe. Ako budeš išta iskao onda traži samo od Allaha. Ako i od kog budeš tražio pomoć traži je od Allaha. I dobro znaj, da kada bi se cijeli svijet iskupio da ti pomogne, neće moći pomoći izuzev onim što ti je Allah već odredio. A kada bi se sakupili da ti naude, neće ti nauditi ničim drugim, osim onim što ti je Allah propisao.» (Tirmizi) 

Svakom je olakšano da radi ono za što je stvoren, pa tako i Poslanik, s.a.v.s. kaže u hadisu: «Radite, jer svakom je olakšano da radi ono za što je stvoren.» (Šuabul-iman 1/209)

Piše: Fuad Sedić