Ovo je ono čemu je svaki od ranijih poslanika, a.s. pozivao svoj narod.

Vjerovanje u Allaha dž.š. znači čvrsto ubjeđenje da je Allah dž.š. Gospodar, Vladar i Tvorac svega. Jedino On zaslužuje da Mu se čini ibadet putem namaza, posta, dove, nade u Njegovu milost, strahovanja, poniznosti i pokornosti. On posjeduje sva svojstva savršenstva, te je daleko od bilo kakve manjkavosti. 

Allah dž.š. u Kur’anu kaže: 

“O vjernici, vjerujte u Allaha...” (sura Nisa’, 136) 

“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove...(sura Bekare, 285) 

Abdullah ibn Omer, r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: “Iman se temelji na pet stvari: Šehadetu (svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik), obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postenju mjeseca Ramazana.” (Buharija) 

Ebu Hurejre, r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova; najvažnije od toga je “La ilahe illellahu”-Nema drugog boga osim Allaha, a najzadnje je ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima, a i stid je dio vjere." (Muslim) 

U šehadet treba čvrsto srcem vjerovati i jezikom ga izgovarati i to je obaveza svakog muslimana, što bi trebalo da rezultira izvršavanjem Allahovih naredbi i klonjenjem zabranjenih stvari. 

Allah dž.š. naređuje da se Kelime-šehadet vjeruje i očituje, pa kaže: "Znaj da nema boga osim Allaha!" (sura Muhammed, 19), kao što osuđuje i kori odnos mušrika prema Kelime-šehadetu, pa kaže: "Kad im se govorilo: 'Samo je Allah Bog!' - oni su se oholili i govorili: 'Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika." (sura Saffat, 35-36) 

Ebu Hurejre r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je  rekao svome amidži Ebu Talibu na samrti: “Reci ‘La ilahe illellahu’ kako bih time svjedočio za tebe na Sudnjem danu.” On mu odgovori: “Da se ne bojim da će me Kurejšije izvrgnuti smijehu govoreći da sam to učinio iz straha, ja bih (to učinio i) time te obradovao.” Nakon toga je Allah dž.š. objavio ovaj ajet: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, - Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće...” (sura Kasas, 56)  (Ovaj hadis bilježi Muslim) 

Osman ibn Affan r.a. priča: Kada je umro Allahov Poslanik, s.a.v.s. mnoge ashabe je to pogodilo i zbunilo pa sam i ja bio među onima koji su se smeli i zbunili. Pored mene je naišao Omer r.a. i nazvao mi selam a ja mu u tom stanju nisam ni odgovorio. On se na mene požalio Ebu Bekru, r.a. pa mi je Ebu Bekr došao i upitao me: -Tvoj brat ti je nazvao selam a ti mu nisi odgovorio?

Ja rekoh: -Nisam ni primjetio da me je poselamio zato što sam bio zbunjen i zabrinut. 

-Pa zbog čega – upita me Ebu Bekr.

Ja rekoh: -Poslanik s.a.v.s. je umro a ja ga nisam stigao upitati u čemu je spas iz ove situacije? 

Ebu Bekr mi reče: -Ja sam ga o tome pitao. 

Osman reče: Tada sam ga, od radosti, počeo grliti i rekoh mu:         -Draži si mi od oca i majke, ti i jesi preči od mene da ga o tome upitaš.

Tada Ebu Bekr, r.a. reče: -Pitao sam Poslanika u čemu je spas iz ove situacije, pa mi je rekao: -Ko prihvati onu riječ koju sam ponudio svome amidži na samrti (tj. Šehadet), pa je on odbio, to je za tog čovjeka spas.” (Ahmed, Bezzar i Ibn Se’ad) 

Muaz ibn Džebel, r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao: “Čije zadnje riječi na dunjaluku budu ‘La ilahe illellahu’ ući će u Džennet.” (Hadis je hasen, a bilježi ga Ebu Davud, Ahmed i Hakim) 

Osman ibn Affan, r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Ko umre a bude vjerovao da nema drugog boga osim Allaha, ući će u Džennet.” (Ahmed, sahih) 

Ova prethodna dva hadisa ne isključuju, da onaj ko bude zaslužio džehennemsku patnju, neće prije ulaska u Džennet provesti određeno vrijeme u vatri, što potvrđuje i slijedeći hadis koji prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Ko (iskreno) kaže ‘La ilahe illellahu’ to će mu nekad koristiti (spasiće ga), pa makar prije toga okusio kaznu.” (Hadis je sahih, a bilježi ga Taberani u Evsatu i Sagiru i Bezzar)  

Iman se povećava izvršavanjem naredbi a smanjuje se činjenjem grijeha, na što ukazuju i slijedeći ajeti  i hadisi: 

Allah, dž. š. kaže: “Da bi još više povećali vjerovanje koje već imaju.” (sura El-Feth, 4) 

“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im se povećava i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (sura El-Enfal, 2)

“…i da se onima koji su vjernici vjerovanje poveća…” (sura El-Muddesir, 31) 

Ebu Hurejre, r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: “Najpotpuniji iman je kod onih vjernika koji su najljepšeg ponašanja.” (Hadis je sahih, a bilježi ga Ahmed, Hakim i Bejheki u Šuabu) 

Ljudi se razlikuju u jačini imana, na što ukazuju i slijedeći hadisi: 

Ebu Hurejre, r.a. pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: “Ničeg se ne bojim svome ummetu, osim slabosti imana.” (Šuabul-iman 1/63) 

Omer ibn Hattab, r.a. kaže: “Kada bi se izvagao (usporedio) iman Ebu Bekra, r.a. sa imanom ostalih stanovnika zemlje, prevagnuo bi iman Ebu Bekra.” (Hadis bilježi Abdullah ibn Ahmed u Sunnetu i Bejheki u Šuabu 1/69)

Alija, r.a. kaže: “Zaista iman počinje kao bijela tačka na srcu, pa kako se iman povećava ta tačka na srcu se širi i kada se iman upotpuni srce postane potpuno bijelo. Munafikluk (licemjerstvo) se pojavi kao crna mrlja na srcu, pa kad god se munafikluk poveća i to crnilo se povećava i kada se upotpuni tada srce potpuno pocrni. Tako mi Allaha, kada bi ste otvorili prsa čovjeka vjernika našli bi njegovo srce bijelo, a kada bi ste rasporili prsa munafika, našli bi njegovo srce crno.” (Hadis bilježi Ibn Ebi Šejbe i Bejheki u Šuabu) 

Abdullah ibn Mes’ud, r.a. je učio ovu dovu: “Allahu moj, povećaj mi iman i znanje u fikhu!” (Lanac ove izreke je pouzdan, a bilježi je Adžuri, Ahmed i Bejheki) 

Molimo Allaha, dž.š. da nam učvrsti naše vjerovanje!

 

Autor: Fuad Sedić