Čuda se dešavaju u životu, samo ih ljudi ne prepoznaju ili ih ne smatraju čudom, iako su mnogi u životu doživjeli spas od nesreće iako su mislili da će sigurno nastradati; dobili posao iako nijedan društveni zakon nije bio na njihovoj strani, započeli bračni život bez ikakvih uvjeta a danas imaju djecu, lijep život i pomažu drugima itd.

Četvrti džuz se završava ukazujući čovjeku svojevrsna čuda: služenje hazreti Merjem u hramu iako je to do tada bio 'muški' posao; Zekerijja i supruga kao starci dobivaju sina Jahju; Merjem bez muškarca trudna postaje i ne čekajući devet mjeseci rađa Isa, a.s., čiji je cijeli život bio obilježen čudima, o kojima se govori u ovom džuzu. Za čovjeka može biti čudan Isaov dolazak, ali i odlazak s Ovog svijeta. Međutim, vjernik zna da čuda su zapravo Božija intervencija i Njegovo određenje. Šta god da se desi, koliko god bilo protivno našim zakonima, kao što će biti pojava Dedžala i njegovih radnji: mi znamo da je to od Boga. S druge strane, ako želimo pomoć i čudom u našim životima, pogledajmo iman, moral i osobine ljudi kojima su data čuda opisana u ovom džuzu.

Zar nije mudrost što ovaj džuz i počinje o stvaranju Onog koji stvara po zakonima nama poznatim, ali i drugim koje jednostavno nazivamo čudima?

Naime, na početku četvrtog džuza spominju se primjeri o Allahovom stvaranju, među kojima i Ibrahim, a.s. želi vidjeti kako Allah stvara, dok sami džuz počinje ajetu-l-kursijjom koja kao ni na jednom drugom mjestu u Kur'anu predstavlja Stvoritelja, Tvorca. Čitajući početak ovog džuza možemo se sjetiti riječi jednog učenjaka: „Ko zna da Stvoritelj nije načinio grešku stvarajući svijet bit će spašen od sitničavog pronalaženja grešaka u svemu; ko zna da je Allah pravedan, bit će pošteđen zavisti i ko zna od čega je stvoren bit će pošteđen oholosti.“