Stvorenja Božija žive po od Boga određenom pravilu, slijedeći instinkt, nagon i nemaju mogućnost iskoračiti iz granica sunnetullaha, od Boga uređene prirode i svjetova oko nas.

Između ljudi, Allah, dž.š., je uvijek slao čovjeka koji će ih ka dobru usmjeravati, a od ružnog udaljavati i koji će insistirati da se loše djelo ukloni i spriječi. Nebrojeno puta smo čuli hadis: “Ko vidi ružno djelo neka ga ukloni rukom, a ako ne može rukom, onda jezikom, a ako ne može ni jezikom, neka ga srcem prezire; ovo posljednje je najslabiji stepen imana.“ (Muslim)

U razumijevanju ovog hadisa mislimo da vidjeti ružno se odnosi samo na ružno djelo koje neko drugi čini, mi možemo ružno djelo ukloniti rukom samo ako je to djelo pri nama, ako smo mu mi uzrok. Ružno djelo može biti rezultat našeg djelovanja, ali može nastati i kao rezultat našeg nemara, nerada, neaktivnosti.

Čistoća je stanje na kojem islam insistira. Islam zahtijeva čistoću tijela, odjeće, kuće, okoline… Insistira na čistoći govora od ružnih riječi i psovke, insistira da uredimo odnose među sobom. Dužni smo rukom otkloniti ružno, a nečisto tijelo je ružno, pa je održavati čistoću dobro djelo. Rukom otklonimo nečistoću naše odjeće, ružno je i grijeh nečist hodati. Rukom otklonimo nečistoću našeg doma. Neokrečeno, neuređeno je ružno, a to je moguće samo rukom otkloniti. Razbacane stvari oko kuće, neuređena avlija je ružno djelo i može se otkloniti samo rukom i dužni smo to činiti jer islam je čistoća, a musliman prepoznatljiv po redu i urednosti.

Ružan govor je ružno djelo. Ukloniti ga treba, metaforički rečeno, rukom, vlastitom voljom i trudom. Psovati je ružno djelo. I to vjernik ukloni “rukom“, odluči s tim prestati i taj grijeh iz života protjera. Neuređen odnos u porodici je munker, ružno djelo. Ko ga vidi u porodici, treba ga rukom ukloniti. Ruka je ovdje metafora za nužni lični angažman na uklanjanju svega, islamu neprihvatljivog. Neuređen odnos među rodbinom i neodržavanje tih veza je munker. To se ne može ukloniti ničim osim “rukom“, tj. vlastitim korakom ka rodbinskom približavanju. Neuređen odnos u komšiluku je munker. I to se ne uklanja riječju, mora se i treba ukloniti “rukom“, tj. vlastitim trudom da se ti odnosi promjene, poboljšaju.

Munker – loše djelo je naše nedjelovanje na polju zajedničkog nam dobra, pa je ružno kad su nam neuređeni zajednički prostori u selima i mahalama, neuređena mezarja i putevi, napušteni društveni domovi i druga od općeg interesa dobra. Kako je moguće otkloniti to ružno, neprihvatljivo stanje, osim rukama.  Mi često mislimo da smo pozvani upozoravati druge da se grijeha klone i ružno iz svog života protjeraju. Kad nam Poslanik govori da ružno djelo rukom uklonimo, on tada prije svega i rekao bih samo misli na ono ružno kojem smo mi sami našim djelovanjem ili neradom uzrok. Često se ponašamo, kako to Poslanik kaže, kao svijeća koja drugima sija a sama gori. Drugima kazujemo, a sami trebamo to činiti.

Postoji polje našeg djelovanja gdje se dobro ne može uspostavljati niti ružno eleminisati rukom. Može riječju, opomenom, prijavom nadležnom organu... Mnogo ružnog ima u našem društvu, ima munkera protiv kojeg smo dužni ustati i obavezni boriti se radi naše dunjalučke budućnosti i ahiretske vječnosti. Poslanik nas obavezuje da kad nema prostora za borbu rukom, borimo se riječju. Trebamo opominjati, savjetovati, a musliman je dužan i nadležnom organu države prijaviti svakog ko narušava red, ko uništava državno, naše zajedničko dobro, ko svojim djelovanjem oduzima budućnost našoj djeci i nanosi štetu domovini.

U uređenim zemljama sasvim je normalno da čovjek koji je vidio drugog da uništava saobraćajni znak prijavi ga. Da onaj koji bespravno siječe šumu, krade naše zajedničko dobro, bude prijavljen. Da onaj koji ne izvršava preuzetu obavezu bude prijavljen. Da onaj koji zloupotrebljava službeno vozilo ili neko drugo povjereno mu dobro, bude prijavljen. Šta znači otkloniti loše djelo riječju? Mi smo pozvani kao vjernici da to činimo. I to trebamo činiti na ispravan način. Ispravno je korupciju prijaviti tužilaštvu. Ispravno je bespravnu sječu šume prijaviti inspekciji, policiji. Ispravno je nerad prijaviti poslodavcu. Riječju sprečavati loše djelo, to nam je svima zadaća. Udružimo se u tom poslu, u toj povjerenoj nam zadaći i zajedno u jedan glas se suprotstavimo onima koje ne možemo mi pojedinci već mogu službena lica od lošeg, ružnog, neprihvatljivog ponašanja udaljiti. To je borba kojom nas obavezuje Poslanik u spomenutom hadisu. U tu borbu spada i savjet i opomena da se čovjek grijeha kloni, da alkohol ostavi, da ne kocka i sve je to, borba za dobro a protiv zla.

Vjernik je obavezan zlu i neredu, lošem djelu okrenuti leđa i pokušati ga spriječiti. Postoje i takve situacije kad nismo u prilici ni rukom ni riječju zlo i nered zaustaviti. Npr. često o svjetskim pitanjima mjesecima raspravljamo, a ni rukom ni riječju ih ne možemo otkloniti. Takva se srcem preziru, a taj prezir grijeha i zla potvrda je da iman u našem srcu živi, jer se sa zlom ne mirimo. Ne zadovoljava se vjernik time, i zato što može ukloniti rukom, ukloni, što može spriječiti riječju, spriječi i tako sužava prostor zlu koje može samo srcem prezirati. Kad nam se kaže: “Ko vidi loše djelo neka ga ukloni rukom.“ – zapamti da su to djela koja činiš ti i koja su u tvojoj blizini. Kad nam se kaže da riječju uklonimo loše djelo, tada znajmo da su to djela koja ne možemo ukloniti rukom, ali ono što smo mogli rukom, neće biti uklonjeno jezikom. Neće biti dovoljno kad pred Gospodara svjetova stanemo što smo djela koja smo mogli zaustaviti jezikom, mi samo prezirali. Kad na očigledno zlo i grijeh u društvu šutimo, mi ne činimo ono što je muslimanu zadaća. Gubimo na kvalitetu našeg imana jer srcem, samo srcem grijeh prezirati najslabiji je imanski stepen.

Autor: Izet Čamdžić