Musibeti kao iskušenje

Mudrost ovih musibeta počiva u tome da se čovjek pokaže onakvim kakvim jeste, prvo pred samim sobom, a potom i pred drugima. Iskušenja su za vjernika nezaobilazna: "Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” a da neće biti u iskušenje dovedeni?" (el-Ankebut, 2) Uzvišeni Allah, dakle, iskušava ljude putem nevolja i belaja kako bi time jasno odvojio iskrene vjernike od munafika (licemjera). Drugim riječima, kako bi dobročinitelj (muhsin) pokazao svoju strpljivost i zahvalnost, a munafik svoju nezahvalnost i kuknjavu (v. el-Fedžr, 15-16). Za iskrenog vjernika – i u dobru i zlu počiva dobro, kao što je Muhammed, a.s., rekao: “Čudna je stvar sa vjernikom. U svakoj njegov situaciji je dobro, i to je slučaj samo sa vjernikom. Ako ga pogodi kakvo dobro, on zahvaljuje, pa to bude dobro za njega, a ako ga pogodi kakvo zlo, on se strpi, pa i to bude dobro za njega” (Muslim, 64).

Musibeti kao opomena

Nekim dunjalučkim musibetima, bolestima, udesima i drugim nevoljama, uzvišeni Allah opominje Svoje robove kako bi oni iz toga izvukli pouku, tj. kako bi se pokajali, prestali sa činjenjem grijeha i otpočeli živjeti Bogobojaznim životom. Ove musibete uzvišeni Allah daje onima za koje On, Svojim iskonskim znanjem, zna da će se oni popraviti. Dok, s druge strane, onima koji uporno odbijaju Pravi put, uzvišeni Allah daje vremena sve dok oni ne pomisle da su sigurni od Njegove kazne, a onda ih iznenada kazni: "A kad bi se obradovali onome što im je dato, kaznili bismo ih iznenada i oni bi svaku nadu izgubili." (el-En’am, 43–44). 

Nadalje, ovim iskušenjima uzvišeni Allah ljude odvraća od najveće kazne (el-‘azābu l-ekber) – tj. kazne Džehennemom: "I Mi ćemo učiniti da iskuse blažu kaznu prije one najveće, ne bi li se povratili." (es-Sedžde, 21). Uzroci ovih musibeta su brojni. U prvom redu, to su ljudski grijesi (v. en-Nisa’, 79; eš-Šura, 42).

Musibeti kao milost

Ovaj vid musibeta posebno se odnosi na vjernike. Uzvišeni Allah time podiže njihov stepen, dakako ukoliko se vjernici suoče sa ovim musibetima kao iskreni vjernici: strpljivo i očekujući nagradu (k)od svoga Stvoritelja. Uzvišeni Allah kaže: Mi ćemo vas svakako dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetaka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive! One koji, kada ih zadesi kakva nevolja, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraćamo!” (el-Bekare, 155–57). Mufessir Ibn Džuzejj u komentaru riječi: Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraćamo! - navodi: “Oni se sjećaju Ahireta kako bi sebi olakšali dunjalučke nevolje. U autentičnom hadisu kaže se: "Koga zadesi kakva nevolja pa on kaže: 'Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraćamo!' Bože moj, nagradi me za ono što me je pogodilo i daj mi umjesto toga dobro, Allah će mu dati bolje od onoga što ga je pogodilo." (Teshīl, 1/65)

Dimenzija milosti u ovim musibetima, pored navedenog, iskazuje se u činjenici da su oni uzrok opraštanja grijeha vjernicima. U hadisu koga prenose Ebu Se’id el-Hudri i Ebu Hurejre, r.a., stoji: “Muslimana neće pogoditi klonulost, bolest, briga, žalost, neprijatnost, jad, pa čak ni trn koji ga ubode, a da mu Allah time neće pobrisati dio grijeha” (Buhari, 5641). Ovaj i njemu slični hadisi jesu radosna vijest za svakog vjernika i naputak za ispravno razumijevanja nedaća u životu na ovome svijetu.

Životne lekcije

Reci: “Pogodit će nas samo ono što nam odredi Allah, On je Gospodar naš.”(et-Tevbe, 51)

Dakle, nevolje, ma koliko one bile teške i bolne, moramo razumijevati kao pouke, ibrete i neminovne životne lekcije iz kojih ćemo izaći još bolji kao ljudi i vjernici. Nikada u nevoljama ne smijemo očajavati, već se s njima suočiti kao pravi vjernici, u potpunosti svjesni Božije mudrosti i milosti. Imajući na umu upravo Božiju mudrost i milost, u nevoljama, nedaćama i kušnjama, trebamo prepoznati i uočiti ono dobro koje Allah, dž.š., želi i daje nama vjernicima, svjesni kur’anskog principa: "Allah zna, a vi ne znate!"  Uzvišeni Allah nakon Bitke na Uhudu, musibeta koji je pogodio prve muslimane, između ostalih, objavljuje i ove Svoje plemenite riječi: "Ne klonite duhom i ne žalostite se! Vi ćete pobijediti ako budete vjernici!" (Ali Imran, 139)

 

Autor: Almir Fatić