Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže: «Džamije su Allahove kuće na zemlji i one osvjetljavaju stanovnicima zemlje kao što zvijezde svijetle na nebesima.» (Šuabu-l-iman, 3/83) 

Selman, r.a., je napisao Ebu Derda'u, r.a., ovakvo pismo: 

O moj brate, neka mjesto tvog   boravka bude džamija, jer sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,  kako kaže: «Džamija je kuća svakog bogobojaznog i Allah, dž.š., je zagarantirao onome kome kuća bude džamija da će se duševno lijepo osjećati i da će lahko preko Sirat-ćuprije prijeći i zaslužiti Allahovo, dž.š., zadovoljstvo. (tj. Džennet).» (Šuabul-iman, 3/83 i Kenzu-l-ummal, br. 20346)

Eš-Ša'bi, rahimehullah, je rekao: «Praksa je bila kada bi se ljudi uplašili zbog nečega, došli bi u džamiju.» (Šuabu-l-iman, 3/84)

Abdullah ibn Selam, r.a., je rekao: «Zaista džamije imaju svoje stubove od ljudi (koji su stalno u njima), a oni opet imaju svoje društvo od meleka koji skupa s njima sjede, pa kada meleki te ljude ne vide u džamiji raspituju se za njih, ako su bolesni oni ih obiđu, a ako su u kakvom hajirli poslu meleki ih u tome pomognu.» (Šuabu-l-iman, 3/84)

El-Evza'i, rahimehullah, je rekao: «Kaže se da su se ashabi i tabi'ini strogo pridržavali pet stvari: čuvanje džema'ata/zajednice, slijeđenje Sunneta, gradnja i održavanje džamija (stalno klanjanje u njima), učenje Kur'ana i džihad / borba na Allahovom Putu.» (Šuabu-l-iman, 3/85)

Džamije prvenstveno treba da služe za klanjanje, podučavanje, zikr/ spominjanje Allaha, dž.š. i tome slično. U njima ne treba raspravljati o dunjalučkim poslovima koji nisu od opće koristi za džema'at i zajednicu. Slijedeći hadisi ukazuju na vrijednost zikra u džamiji, tj. na mjestu gdje se klanjalo, a takođe upozoravaju na grijeh onih koji u džamiji raspravljaju o dunjalučkim poslovima:

Hasan ibn Alija, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: «Ko klanja sabah namaz, a zatim ostane sjediti na svom mjestu, spominjući Allaha, dž.š., sve dok ne izađe sunce, a nakon toga klanja dva rekata (duha namaza), Allah će ga zaštititi od džehennemske vatre.» (Šuabu-l-iman, 3/86)

Također je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio na mjestu gdje bi klanjao sabah namaz sve do izlaza sunca. Ebu Hurejre, r.a. prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Meleki donose salavat na nekog od vas sve dok sjedi na mjestu gdje je klanjao, učeći dovu za njega: 'Allahu naš, oprosti mu i smiluj mu se!'»  (Muslim) 

Hasan Basri, rahimehullah, kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Doći će vrijeme pa će ljudi u džamijama pričati o dunjalučkim poslovima, sa takvima nemojte sjediti jer takvi Allahu ne trebaju.» (Hadis je mursel, a zabilježio ga je Bejheki u Šuabu-l-imanu, 3/87) 

 

VAŽNOST PETKA 

Petak je najodabraniji dan u sedmici i on je jedna od specifičnosti našeg Ummeta. Šezdeset i druga sura u Kur'anu nosi naziv «Petak» i u njoj Allah, dž.š., kaže: «O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite ka spominjaju Allaha, to vam je bolje, neka znate!» (Sura El-Džumu'a, 9) 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom objašnjava Aiši, r.a., na čemu židovi zavide muslimanima, pa joj reče: «Zavide nam na kibli (Ka'bi) kojoj smo upućeni, a oni su od nje odvraćeni, zavide nam na petku kojem smo upućeni a oni su od njega odvraćeni i zavide nam na izgovaranju riječi «amin/uslišaj» nakon Fatihe.» (Šuabu-l-iman, 3/89)

Enes, r.a., pripovijeda od Allahov Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: «Allah mi je dao troje i to nije dao nikome prije mene: namaz u saffovima (redovima), pozdrav (selam) od pozdrava džennetlija i izgovaranje «amin» nakon Fatihe, osim što je Allah dao Musa'u, a.s., da uči dovu, a Harun je govorio «amin». (Šuabu-l-iman, 3/89)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u jednom hadisu rekao: «Najbolji dan kojeg je sunce obasjalo je petak, u njemu je stvoren Adem, a.s., u njemu spušten na zemlju, u njemu je i umro, u petak će biti i Kijametski dan. Nema ni jedne životinje, a da ona petkom ne slavi Allaha, dž.š., iz straha da ne nastupi Kijametski dan, osim ljudi i džinna. Petkom ima momenat u kojem musliman kada, klanjajući zatraži nešto od Allaha, dž.š., On mu to usliša.» (Šuabu-l-iman, 3/92) 

Sead ibn Ubade, r.a., prenosi da je jedan Ensarija rekao: -Allahov Poslaniče, obavijesti nas o petku, pa Poslanik, s.a.v.s., reče: «Petak ima pet posebnosti: u njemu je stvoren Adem, a.s., u njemu je spušten na zemlju, u njemu je Adem, a.s., umro, u njemu ima momenat kada se Allahov rob obrati Allahu, dž.š., On će mu to uslišati, osim da traži neki grijeh ili prekidanje rodbinske veze, i u petak će nastupiti Kijametski dan. Nema ni jednog bliskog meleka, niti neba, niti zemlje, niti vjetra, niti brda, niti mora, a da ne strahuje od petka, bojeći se da će u njemu nastupiti Kijametski dan.» (Šuabu-l-iman, 3/91)

Ovaj momenat u kojem se dova prima je na završetku tog dana, kao što su to smatrali Abdullah ibn Selam, Poslanikova kći Fatima, Ebu Seid i drugi. (Pogledaj predaje od njih u Šuabu-l-imanu, 3/92-94). 

Drugi pak smatraju da je to momenat kada hatib sjedne na minberu pa sve dok se ne završi namaz. To potvrđuje hadis koji prenosi Abdullah ibn Omer, a bilježi ga Muslim. Ima i mišljenje da je to momenat kada hatib silazi sa minbere pa dok se ne završi namaz, a Allah zna najbolje.

 

OBAVEZNOST DŽUME NAMAZA

Na obaveznost izvršavanje džume namaza ukazuje hadis koji prenosi Džabir ibn Abdullah, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Ko tri puta uzastopno, bez razloga izostavi džumu namaz, Allah će mu zapečatiti njegovo srce.» (Šuabu-l-iman, 3/102) Tj. srce će mu postati munafičko. 

Za džumu se treba okupati, nastojati da se dođe što ranije u džamiju, jer zavisno od blizine klanjača do minbere, biće se blizu Arša na Sudnjem danu (Šuabu-l-iman, 3/99). Također je lijepo da se petkom što više donosi salavat na Allahovog Poslanika, kao i da se prouči sura El-Kehf.