Ono što je opšte potvrđeno svim nebeskim Knjigama i Objavama jeste to da grijesi i neposlušnost prema Allahu dž.š., ne donose ništa dobro; grijesi su ti koji su razlog nastanku zla i svih vidova nesreća, kao što Allah dž.š., kaže: „Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.“ (el-Rum, 41.); „Kakva god vas bijeda i nesreća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (el-Šura, 30.)

Grijesi lišavaju čovjeka pravilnog shvatanja i znanja, ovosvjetske udobnosti i nafake, osjećaja spram ružnoće grijeha i nepokornosti, ne primjećujući u njima nikakve opasnosti. Grijesi čine čovjek poniženim i prezrenim, bacaju ga u nevolje i nesreće; zbog njih se širi zlo i fesad po zemlji, i zbog grijeha čovjeka ispašta i životinja i sama zemlja!

Omer b. Abdul-Aziz rhm., je rekao: „Neće se desiti belaj i iskušenje na zemlji osim zbog nekog počinjenog grijeha, niti će se belaj i iskušenje uzdići sa zemlje osim zbog učinjene tevbe i iskrenog pokajanja!“

 

لم تظهر الفاحشة في قوم قطّ حتّى يعلنوا بها إلّا فشا فيهم الطّاعون،

 والأوجاع الّتي لم تكن مضت في أسلافهم الّذين مضوا

 

„Neće se, u nekom narodu, pojaviti javni nemoral i razvrat (fahiša), a da se među njima neće rasprostraniti kuga i bolesti koje nisu bile poznate njihovim minulim precima“

 

U ovom hadisu Božiji Poslanik s.a.w.s., navodi pet ljudskih grijeha koji će se pojaviti na dunjaluku, pa samim tim i upozorava svoje ashabe na opasne posljedice koje oni izazivaju kao i na ovodunjalučku kaznu koju spomenuti grijesi povlače za sobom. 

Prije nego li počnem govoriti o nemoralu, moramo prije svega definisati šta je to danas moralno, a šta nemoralno. Prije su određene stvari smatrane nemoralnim, a danas vidimo da ono sto je bilo nenormalno i nemoralno polahko postaje moralno, normalno i čak moderno.

Kada bi izvršili jednu anketu da nam neko definiše šta je to nemoral, dobili bi različite odgovore. Neki bi rekli da je nemoralno krasti, lagati, klevetati i tako dalje, ali nije to onaj nemoral  o kojem želimo danas da govorimo, i nije to ona definicija nemorala koju je Allah Uzvišeni pojasnio. Nemoral je, naime, svaki spolni cin koji cine punoljetne osobe, na nezakonit način, koji ne predvia prethodno sklopljen brak između onih koji po šerijatskim propisima imaju pravo na brak.

Zinaluk spada u velike grijehe, za koji je predviđena i stroga šerijatska kazna na ovom svijetu, a i teška ahiretska kazna. Zabrana zinaluka se temelji na osnovna dva izvora Šerijata - Kur'anu i hadisu. Allah, dž.s.,  kaže: "I ne približavajte se zinaluku (bludu),  jer je on razvrat i ružan put!" (Prijevod značenja - El-Isra',32.)

Kur'an zabranjuje približavanje bludu, jer on neminovno dovodi do grijeha. Zinaluk je,  kako Kur'an kaže, ružno djelo i put. Oni koji jednom učine zinaluk, obično ga nastave činiti kao normalnu stvar i to im postaje ružnom navikom ili "ruznim putem".

Allah, dž.š., stvorio je čovjeka, a u njemu i njegove nagone, koji mu pomažu radi održavanja ljudske vrste. Za ispravno i normalno održavanje ljudske vrste, potrebno je pridržavanje Allahovih zakona,  bez čega nastaje prava anarhija i nemoral.

 


Danas se opasna zaraza bluda, zinaluka i nemorala siri u cijelom svijetu, poput alkohola, kocke i droge, ili još vise, a na štetu osnovnih ljudskih vrlina. Ta zaraza prodire i nalazi sebi sve vise mjesta i među muslimanima na razne načine i pod raznim vidovima. Mnogi naši ljudi već poodavno na to zlo i teški grijeh gledaju naivno i pomirljivo kao na kakvu običnu i bezazlenu naviku. Ljudi takvih pogleda su promijenili ime ovom zlu pa ga ne zovu vise blud ili zinaluk nego ga zovu “ljubav” ili “slobodna ljubav”. Neki misle, pogotovo mladi ljudi, da je zinaluk samo ona ljubav koja se čini za novac, a ako je po srijedi slobodna volja i htijenje oba partnera onda to za njih nije blud. Veoma je bitno znati gore navedenu definiciju zinaluka i s time upoznati nasu omladinu, jer je ona ta koja je ponajviše izložena tom opakom zlu.

Islam je vjera koja pruža čovjeku mogućnosti da zadovolji sve svoje potrebe bilo one fizičke, materijalne ili duhovne, ali samo na halal i dozvoljen nacin, tako da Islam propisuje brak i nameće ga kao jedini ispravan životni put svakog vjernika i vjernice. Živjeti u vanbračnoj ili bilo kakvoj drugoj vezi, Islam odbacuje smatrajući to nemoralnim. Opasnost ove pojave lezi u činjenici da trenutno sada vlada jedan trend koji poziva ka opcoj slobodi, ka oslobađanju od strogih vjerskih i moralnih načela, da svako ima pravo da raspolaže svojim tijelom kako on hoće i da se predaje kome hoće, a oni koji se ne slažu s time bivaju proglašavani nazadnim, necivilizovanim i nehumanim.

 

Dolazi vrijeme koje je još davno predskazao naš Poslanik s.a.v.s., u svom hadisu kojeg nam prenosi Ebu Hurejre r.a., opominjući svoje ashabe riječima: "Kako ćete se ponašati kad se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u psovci i kocki?'', upitao je Muhammed, s.a.v.s., svoje ashabe. ''A zar može doci takvo vrijeme, o Allahov Poslanice?'' - upitaše oni. Muhammed, s.a.v.s., reče: ''Može i gore .'' ''A zar može biti gore?'' - upitaše ponovo. ''Može. Onda kad ne budete naređivali dobro, a zabranjivali zlo''- reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može doci takvo vrijeme?''- upitaše ashabi ponovo. ''Može i gore. Onda kad dobro budete smatrali zlim, a zlo dobrim.'' ''A zar moze doci takvo vrijeme, o Allahov Poslanice?''- po treći put upitaše ashabi. ''Može i gore''- odgovori Poslanik, s.a.v.s.. ''A zar može biti gore, o Allahov Poslanice?'' - čudeći se upitaše ashabi. ''Može. Kada budete naređivali zlo, a zabranjivali dobro. Tada se ni vaši najučeniji ljudi neće moći snaći'' - odgovori Poslanik s.a.w.s.. (el-Mu'udžem el-Kebir, el-Taberani, br.715.)

 

Kako su velike i veličanstvene ove rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s.! One izazivaju divljenje i povećavaju naše uvjerenje i naše vjerovanje u istinitost njegovog poslanstva. Međutim, one također izazivaju zebnju i strah, jer se, čini nam se, obistinjuju upravo u našem vremenu. U vremenu koje je, s jedne strane, obilježeno nevjerovatnim naučno-tehnološkim napretkom, a s druge strane još nevjerovatnijim moralnim posrnućem i sunovratom koji prijeti da uništi sve duhovne i moralne potencijale i vrijednosti kod čovjeka kao najsavršenijeg Allahovog stvorenja.

 

Doista ovaj hadis kao da govori o našem vremenu, jer sve vise iščezava iz naših mahala i sokaka i ulica dimija i mahrama, ali je zato sve vise mini suknji i modernih frizura. Sve vise čujemo na ulicama psovke koje dolaze od strane omladine koja ide čak dotle daleko da se psuje i sami Allah dž.š., što sa stanovišta Islama predstavlja teški grijeh i izvodi čovjeka iz imana.

 

Kada dođe vrijeme pa se ljudi prepuste nemoralu, raznim vrstama seksualnih poroka onda će ih zadesiti ovodunjalučka kazna koja će se manifestovati u obliku teških zaraznih bolesti koje nisu bile poznate ranijim generacijama. Vrijeme u kojem mi danas živimo eksplicite i direktno potvrđuje riječi našeg Poslanika s.a.w.s..

 

Sida, Klamidija, Mikoplazma (mikoplazma hominis i mikoplazma genitalium), Ureaplazma (ureaplasma urealyticum i ureaplasma parvum), Kondilomi (Polne Bradavice, Genitalne Bradavice), Genitalni Herpes, Urinarne infekcije (Infekcije Urinarnog Trakta, Infekcije Mokraćnih Kanala) koje ne spadaju u polne bolesti, ali se zahvaljujući polnim bolestima u velikoj mjeri prenose, zatim Šuga (Sarcoptes Scabies), Stidne Vaši (Pediculosis Pubis, Picajzle), Gonoreja (Triper, Kapavac), Sifilis, Trihomonijaza, Hiv Aids, Hepatitis B i Hepatitis C – samo su neka od imena najpoznatijih polnih bolesti današnjice!

 

Mi smo svjedoci da se u našem vremenu pojavila nezapamćena moralna kriza u koju sve dublje i dublje tonemo. Nakon nedozvoljenih vanbračnih, seksualnih odnosa koji su masovno prisutni ne samo u zemljama zapadne Evrope i Amerike već i ovdje među nama, među onima koji se smatraju muslimanima, ljudska oholost ne posustaje već pronalazi nove načine kako da još dublje propadne u moralnu krizu u koju je već poodavno zaronila.

 

Nažalost živimo u vremenu bolesnih umova, pomračenih grijesima i nevjerstvom. Nakon svih vanbračnih odnosa,  uz skoro neprimjetne proteste malobrojnih skupina normalnih ljudi, u našem okruženju legalizuju se i homoseksualni brakovi i veze. I šta više, bilo kakav protest protiv ovih bolesnika smatraće se povredom ljudskih prava.

 

Naravno o ljudskim pravima normalnih ljudi, o pravima djece da žive u normalnom okruženju, o pravima djece da ih ne tjeraju pseta po ulicama, da im se uz školu ne nudi i alkohol, tiketi za klađenje i poker aparati – o normalnim porodicama, o svemu tome niko i ne govori.

 

Dokle, daleko pogana, ljudska svijest može otići govore nam još dva podatka, koja ćemo spomenuti zbog ibreta-pouke. Naime, u mnogim zemljama „civilizovane„ Evrope, a posebno u skandinavskim zemljama i sama crkva legalno sklapa brakove homoseksualaca. Ta institucija koja bi trebala štititi Božanski zakon iskazan između ostalog i kroz Indžil ( Jevanđelje ), dozvolila je da se u njenim hramovima ( crkvama ) sklapaju ovakvi brakovi. Naravno sve to govori o pokvarenosti ljudi našeg vremena.

 

Druga stvar koja je možda još gora jeste dozvola usvojenja djece od strane homoseksualnih bolesnika. Kakva će biti ta djeca koja odrastaju u takvim porodicama, ne možemo ni da zamislimo. Homoseksualnost je bolest koja ljudsko društvo vodi u propast. Je li moguće da to takozvani savremeni svijet ne vidi? Bez zdravog braka nema djece, a bez djece ljudsko društvo će brzo doživiti kraj. 

 

Pored vanbračnih  i homoseksualnih odnosa svjedoci smo masovnog zlostavljanja maloljetne djece, pa čak i od strane njihovih vlastitih roditelja. I nakon svega ovoga griješni ljudi, ta sitna Božija stvorenja, kojima je povjeren hilafet na zemlji, na kraju svega, imaju polne odnose i sa životinjama. Zaista da  nepovjerujemo! Ali, to je ta Evropa kojoj neprestano težimo. To je obećano društvo za muslimane, i za male i siromašne narode.

 

Zaprepašćujući su podaci da svakodnevno od polnih bolesti oboljeva i umire više hiljada ljudi u svijetu. Nažalost među njima je i veliki broj djece koja ni kriva ni dužna od svojih majki rođenjem nasljeđuju ove bolesti. Od izbijanja epidemije, oko 60 miliona ljudi je zaraženo HIV-om, a 25 miliona ljudi je umrlo od posljedica vezanih za HIV", navodi se u izvještaju koji je UNAIDS objavio u saradnji sa SZO, prenos agencija Beta. UNAIDS procjenjuje da danas ima oko 33,4 miliona ljudi zaraženih HIV-om u svijetu. Navodi se, takođe, da je 2007. godine taj broj iznosio 33,2 miliona. Epidemija je dostigla vrhunac 1996. godine i situacija je danas stabilana u većini regiona, izuzev u Africi. Prošle godine, kako se navodi u izvještaju, "od ukupnog broja zaraženih HIV-om u svijetu, 72 posto je bilo u Podsaharskoj Africi".

 

Sve do skora polne bolesti su bile strani pojam za muslimane i kada se o njima govorilo imali smo osjećaj kao da se sve to dešave na nekoj drugoj planeti. Međutim današnja situacija je drastično promijenjena. Pa danas možemo često čuti da i u našoj Bosni i Sandžaku i Kosovu i Albaniji ima značajan broj osoba zaraženih polnim virusima - da nas dragi Allah dž.š., sačuva od iskušenja koje ne možemo podnijeti i od bolesti od kojih se ne možemo izliječiti.

 

Molimo Allaha dž.š., da nas sačuva raznih vrsta nemorala i poroka, da nas sačuva od toga da se grijesima i nemoralom među ljudima hvalimo, da nas sačuva od raznih bolesti koje nemoral sije za sobom, i da i našu dušu sačuva i poštedi od nemorala, pederastije i homoseksualizma isto kao što ga molimo da sačuva i naše tijelo od svih ovih bolesti! Amin Ja rabbel-alemin!


Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG