Dakle, Allahov namjesnik na Zemlji obdaren je posebnim svojstvom koje ga odvaja od svih drugih živih bića na Zemlji, te zahvaljujući tom izuzetnom svojstvu i biva imenovan Božijim namjesnikom na jednoj od Sunčevih planeta sa darovanim savršenim uvjetima za život u najrazličitijim formama i sadržajima.

Za svoj opstanak na Zemlji u postojećim uvjetima života čovjek je morao da se snalazi – da stvara različita sredstva za svoje preživljavanje i da ih upotrebljava u borbi za opstanak. Kad je uspješno ovladao korisnom upotrebom, ostvario je i prvu zloupotrebu – kojom je počeo da zloupotrebljava svoj razum. Ubrzo je i cijelo čovječanstvo „oboljelo“ od ove opake bolesti – od zloupotreba koje su se pojavile u velikom broju vrsta i podvrsta. Ova opaka bolest širila se u vidu epidemije, a kasnije i pandemije, zahvatajući sve ljude u svim dijelovima svijeta. Posljedice ove pojave su zastrašujuće i vode svojim gomilanjem ka totalnom uništavanju svih oblika života na Zemlji – a posebno čovjeka. Najteži oblici zloupotrebe su: zloupotreba nauke i zloupotreba povjerenja.

Najgore u svemu tom je to što je čovjek sebi stvorio uvjerenje da je to normalan vid života, da je sastavni dio naše svakidašnjice koju moramo prihvatiti i sa njom živjeti. Ova navika da živimo sa „zlom pod glavom“ i „Damaklovim mačem iznad glave“ stvorili su uvjerenje da je „zakon jačeg“ osnovni zakon ponašanja bez kojeg se ne može živjeti i kojem treba sve podrediti. Uz ovo, usvojeno je i jedno pogubno pravilo ponašanja koje glasi: „Napad je najbolja odbrana!“ Sa ovakvim uvjerenjima i navikama ljudi su živjeli hiljadama godina, živjeli su u strahu jedni od drugih, bez uzajamnog povjerenja – sa uvjerenjem da se moraju uzajamno napadati, ubijati i uništavati sve što može da se uništi u stampedu zla i opakih navika, uzajamnog nepovjerenja i netrpeljivosti.

Sklonost čovjekova je da osvaja, vlada nad drugim ljudima i životnim prostorima, da podređuje volju drugih ljudi svojoj volji. Ove opake navike i namjere realizuje najčešće upotrebom sile. Silu za ostvarivanje svojih ciljeva čovjek realizuje sredstvima za ubijanje i uništavanje protiv onih koji nisu pokorni i odupiru se prisili. Do ubojitih sredstava dolazi upotrebom nauke, tačnije: njenom zloupotrebom.

Sve ovo što sam naveo postalo je i ustaljena navika – opaka i opasna do nesagledivih razmjera. Naznačene pojave i ponašanja dovode do pojave užasnih nereda na Zemlji. Najveći nered je rat. Rat uništava živote i zdravlje ljudi i nesagledivo vrijedna dobra materijalne i duhovne prirode stvarajući siromaštvo, glad, bolesti (između ostalog i PTSP) i različite oblike drugih nevolja i patnji.

Kao praktičan grafički prikaz stradanja ljudi u svim ratovima vođenim samo u zadnjem, XX stoljeću priložili smo „Piramidu stradanja ljudi zloupotrebom nauke“. Iskazane žrtve su ogromne – 123 miliona ubijenih mladih i potpuno zdravih ljudi, kojim je uskraćeno pravo na život u najboljim godinama njihovog života. Što se tiče broja ranjenih i onesposobljenih za normalan život, procjenjuje se da na svakog ubijenog dolazi 7 do 8 ranjenih. O ogromnim materijalnim gubicima i neizrecivim troškovima teško je govoriti – jer su neprocjenjivi.1

Posljedice zloupotrebe nauke – nered na zemlji

Nered na zemlji u svim njegovim pojavnim oblicima doveo je u pitanje opstanak života na ovoj ojađenoj planeti – opstanak čovječanstva u postojećoj razvojnoj formi. Nekontrolisana potrošnja fosilnih goriva te povećanje ugljikovih oksida (CO i CO2) i azotnih oksida, stvorili su „staklenički efekat“, koji je proizveo globalno zagrijavanje atmosfere do već uočljivih katastrofalnih posljedica. Nepredvidivo i povećano zagrijavanje mora i okeana dovelo je do topljenja ogromnih količina leda u polarnim predjelima Zemlje, promjenu klimatskih uvjeta na svim kontinentima sa ekstremnim sušama i poplavama, sa razornim vjetrovima (tajfuni, uragani) koji već pustoše goleme predjele Zemlje nanoseći ogromne štete.

Namjenska industrija postala je najveći korisnik čelika, za čiju su proizvodnju potrebne goleme količine uglja i njegove prerađevine koksa. A bez ove potrebe svakako bi bilo povoljnije stanje prilika na Zemlji.

Proizvodnja motornih vozila i razvoj drumskog saobraćaja u znatnoj mjeri doprinose zagađivanju atmosfere, te razvoju „stakleničkog efekta“.

Odliv ogromnih novčanih iznosa i drugih materijalnih sredstava za potrebe razvoja i proizvodnje namjenske – vojne industrije uvjetovali su deficit sredstava za ulaganje u razvoj zdravstva i farmaceutske industrije, školstva, kulturnih aktivnosti kao i nauke u svim njenim oblastima. Sve navedeno u svijetu je uvjetovalo pojavu ozbiljnih nereda ekonomsko-socijalnog porijekla te pojavu opasnih društveno-političkih kriza, koje u nekim zemljama kulminiraju najtežim oblikom nereda koji nazivamo rat ili ratno stanje.

Problemi se nagomilavaju, a rješenja se teško iznalaze – ili ih uopće nema. Kako dalje?

 

NAŠ RAT PROTIV SVIH RATOVA

Naš rat protiv zloupotrebe nauke – i svih drugih oblika nereda na zemlji

Bosna i Hercegovina je u toku 81 godine minulog stoljeća – od 1914. do 1995. god. doživjela i preživjela tri rata – I i II svjetski rat te rat od 1992. do 1995. godine. U svim ovim ratovima građani BiH, a posebno Bošnjaci, pretpjeli su ogromne, nesagledive gubitke kako ljudskih života tako i gubitke u oblasti materijalnih vrijednosti i privrednih kapaciteta. Nemoguće je opisati užasne patnje koje su stanovnici ove lijepe, ali ojađene zemlje pretrpjeli u uvjetima teških ljudskih preživljavanja.

Ovo su osnovni razlozi koji upućuju građane BiH, a posebno Bošnjake – da povedu sveti rat za otrežnjenje svih ljudi na Zemlji, a ne samo stanovnika građana BiH.

Bosna i Hercegovina – i po broju stanovnika, kao i veličini teritorije – predstavlja malu zemlju sa malim brojem stanovnika. To je, međutim, ne sprečava i ne ograničava u tome da postane zemlja iz koje treba da dođu nova saznanja o životu ljudi na Zemlji, o poraznim ponašanjima i predrasudama kojim robuju savremeni stanovnici planete Zemlje, o strašnim posljedicama koje su proistekle usljed uzajamnog nepovjerenja među ljudima i narodima – izloženim stotinama i hiljadama godina uzajamnim sukobima, ratovima i uništavanjima ljudskih života, kao i neprocjenjivih materijalnih dobara.

Iz ove male balkanske i evropske zemlje treba da dođe poziv za promjene ljudi u njihovim shvatanjima, ponašanjima, postupcima i stavovima – promjene koje će osigurati trajan mir na Zemlji – red, rad i disciplinu u životu.

Ovo bi trebao da bude naš sveti zadatak za ostvarivanje bolje budućnosti – ne samo za BiH već i za sve ljude na Zemlji.

Na ovom mjestu mislim da je neophodno da podsjetim čitaoce na kur’anski ajet koji glasi:

Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promjeni sebe! (13:11)

U današnje vrijeme opće globalizacije života na cijeloj planeti Zemlji, uz sve postojeće uvjete kretanja ljudi i uzajamnog masovnog komuniciranja u svim oblastima života – ovaj ajet bi trebalo da dobije sljedeće značenje: „Allah neće izmijeniti stanje Ujedinjenih naroda dok ti Ujedinjeni narodi ne promijene sebe!“ U ovako iskazanom značenju navedenog kur’anskog ajeta ogleda se konačna sudbina čovječanstva – svih ljudi na Zemlji. Budućnost ljudi na Zemlji treba tražiti u djelovanju OUN-a, u iznalaženju zajedničkih rješenja – uz posebno angažovanje svih vjernika i njihovih vjerskih zajednica – bez ikakvog izuzetka.

 

Kako ostvariti ovaj zadatak?

Ljudi na zemlji – skoro u svim državama – posjeduju izgrađene obrazovno-odgojne sisteme organizovane na svim nivoima obrazovanja: osnovno, srednje, više i visoko obrazovanje. Moguće je da se razlikuje kvalitet obrazovanja u ovisnosti od stupnja društvenog razvoja pojedinih zemalja. Pored posebnih ministarstava za obrazovanje postoje i različite ustanove za razvoj i praćenje razvoja obrazovanja na državnom nivou, kao što su: pedagoški zavodi, akademije, savjeti i dr. Sve razvojne aktivnosti u oblasti obrazovanja prate društveni mediji različitih vrsta – printani mediji, elektronski, filmsko stvaralaštvo, književnost i drugi oblici ljudskog intelektualnog stvaralaštva. Svi ovi oblici koji služe za oblikovanje ljudske svijesti i tretman različitih društvenih pojava treba da pomognu u realizaciji naznačenih zadataka promjena ljudskog ponašanja primjenom sociološko-pedagoških metoda i psihološko-andragoških analiza. Već sam naveo i najaktivnije djelovanje svih vjerskih zajednica koje treba da djeluju ujedinjeno – jedinstveno i bez izuzetka.

Izuzetno je potrebno ubrzati razvoj psiholoških i pedagoških znanosti u nastojanjima da se na što efikasniji način i u što kraćem vremenu nađu kvalitetni odgovori na različita pitanja složenih problema ponašanja ljudi u prošlim i novonastalim uvjetima života. Najgore stanje po život čovjeka nastaje kada se on navikne na opasnosti u kojima živi. Pritom on opasno stanje smatra normalnim i ne preduzima ništa da ga izmijeni nabolje, da spriječi dešavanja koja vode u katastrofu. Borba protiv zla i zlih posljedica različitih dešavanja – borba je za stjecanje psihološkog imuniteta protiv nastajanja zla – zlih i opakih pojava, dešavanja i zbivanja. Način ostvarivanja psihološkog imuniteta, postupaka primjene i djelovanja treba da se izučavaju u „školi promjene ponašanja ljudi“ – organizovanoj u međunarodnom edukativno-memorijalnom centru u Potočarima, nakon njegovog formiranja.2

Bosna i Hercegovina treba da bude prepoznatljiva kao zemlja u kojoj treba tražiti „Izvor Allahovog nura“ – „Izvor Božije svjetlosti“ – izvor svjetlosti istine o ljudima, njihovom trajanju u kojem se mogu veoma dobro uočiti kur’anske poruke i pouke u svom izvornom obliku i značenju. Najveći broj kur’anskih sadržaja moguće je potvrditi zbivanjima u BiH, u životu Bošnjaka i drugih građana BiH. Ljudski razum u Bosni i Hercegovini prepoznatljiv je kao posebna vrsta „rijeke ponornice“ – pojavi se na svom izvoru spoznaje, zatim jedno vrijeme teče, pa ponire, nestaje u dubinama ljudskog zaborava. Zatim se opet pojavi na nekom drugom mjestu, pa teče kao „rijeka novih spoznaja i saznanja“ – još dublja i još šira – još snažnija i jača u novim idejama spasa života na ovoj ojađenoj planeti Zemlji. Bosna i Hercegovina treba da ponudi „ostatku svijeta“ „naš rat protiv svih ratova“ – kao trajan odgovor na najveće zlo ovog svijeta – zloupotrebu nauke, koja prijeti nestankom života na Zemlji i nestankom čovjeka kao Allahovog namjesnika na njoj.

Zloupotreba nauke je jasna paradigma zloupotrebe prvog objavljenog ajeta: Čitaj, (uči ) u ime Gospodara tvoga, Koji stvara...! (96:1)

Naš rat protiv svih ratova na Zemlji je rat protiv svih oblika zloupotrebe nauke koja je najvećim dijelom iskorištena u vojnoj industriji – industriji smrti – čiji proizvodi imaju namjenu ubijanja ljudi i razaranja ljudskih dobara trajne vrijednosti. Ova zloupotreba nauke proizvodi sredstva kojim se proizvodi najstrašnija vrsta nereda na Zemlji, koji se naziva rat. Da podsjetim šta nam Kur’an mudri govori u suri Bekare – ajeti 11. i 205. i na šta nas ovi ajeti upozoravaju. Upozoravaju nas da naš Milostivi i Samilosni Stvoritelj – Allah, dž.š., „ne voli nered na Zemlji“. Posljedice ratova, kao najstrašnijeg nereda na zemlji, pokušao sam grafički prikazati „piramidom zla“ koja ukazuje na ogromne gubitke ljudskih života, gubitke koje su najviše osjetile majke ovog ojađenog svijeta.

Sigurnost života na Zemlji direktno je ovisna od nivoa zloupotrebe nauke i njenog pretvaranja u vojnu – namjensku industriju – industriju smrti. Sigurnost života na Zemlji ima svoj razvojni karakter – razvojnu narav – u funkciji od vremena u kojem pojedine generacije ljudi žive ili su živjele. Ovaj veoma važan aspekt razvoja i primjene nauke u funkciji sigurnosti života prikazao sam grafički – dijagramom „sigurnost života na Zemlji u funkciji zloupotrebe nauke“. Na apscisnoj osi nanesene su godine, a na ordinati vrijednosti sigurnosti života iskazane u % u odnosu na razvoj nauke i njenu zloupotrebu.

Iz dijagrama je vidljivo da već prva decenija života u XXI stoljeću predstavlja početak trajanja „kritičnog vremena“ života na Zemlji, a time i čovječanstva u cjelini.

U vremenu u kojem vlada totalna nesigurnost života uvjetovana enormnom zloupotrebom nauke i nepredvidivo velikim i skupim razvojem industrije smrti, zasigurno nagovještava pojavu katastrofalnih uvjeta života koji vode njegovom konačnom uništenju. Čovjek nikada nije ništa proizvodio a da nije planirao i težio realizaciji upotrebe ostvarene proizvodnje – u ovom slučaju sredstava za ubijanje i razaranje svih stvorenih vrijednosti materijalne i duhovne prirode.

Sjetimo se sada kur’anskih ajeta kojim nas naš Stvoritelj upozorava:

O vjernici – o ljudi – bojte se Boga – i neka svako od vas pogleda šta je za sutra pripremio! Bojte se Boga, jer On dobro zna šta vi radite! (59:18)

O, vi – razumom obdareni! (65:10)

Allah ne voli nered na Zemlji! (2:205) – Istinu je rekao Allah, dž.š.!

Vrijeme je da dobro razmislimo o ovim upozorenjima – prije nego što nastupe katastrofalne posljedice uzroka koje su ljudi sami sebi svojim nepromišljenim postupcima godinama proizvodili!

 

ooo 000 ooo

 

Ovo kazivanje trebalo bi da realizacijom projekta „Međunarodnog edukativno-memorijalnog centra u Srebrenici – Potočari“ vrati Bosnu i Hercegovinu u centar svjetskih zbivanja i pažnje, da omogući majkama svijeta, udruženim sa Majkama Srebrenice i Žepe, da na najbolji način odlučuju o sudbini svoje djece – dakle o sudbini čovječanstva čiju reproduktivnu sposobnost i snagu predstavljaju. Sudbina Majki Srebrenice i Žepe samo su djelić sudbine svih majki ove ojađene planete Zemlje, djelić sudbine čovječanstva.

Postavimo pitanje – kako je moguće da tri i po milijarde žena – majki – ne posjeduje 50% svojih predstavnica u Vijeću sigurnosti i u Generalnoj skupštini OUN-a. A zna se da danas na svijetu živi više žena nego muškaraca, da one direktno predstavljaju reproduktivnu sposobnost čovječanstva, sa svojim najvećim ulogom vlastitog žrtvovanja – rađanjem, podizanjem i odgajanjem novih generacija ljudi na Zemlji. Svijetu treba iz naznačenog Centra odaslati putem OUN-a nove poruke, nastavne programe koji će sadržavati nova praktična rješenja u razvijanju uzajamnog povjerenja i međuljudske saradnje svih ljudi na Zemlji.

Svijetu treba Islamska zajednica BiH da uputi poruku putem OUN-a – zašto samo na medicinskim fakultetima studenti polažu Hipokratovu zakletvu – ili daju „Svečanu obavezu“ – da će svoje znanje i sposobnosti staviti u korist pomaganja ljudi i spašavanja njihovih života, olakšavanja patnji i bolova bolesnih ljudi i poboljšavanja zdravstvenog stanja a drugi fakulteti i obrazovne institucije mogu da obrazuju kadar kojem je dopušteno da sa svojim znanjem raspolažu po vlastitoj volji i nahođenju – što, često iz profitabilnih razloga, vodi direktno najtežoj zloupotrebi nauke koju koriste u industriji smrti – vojnoj industriji. Međunarodnom obavezom sprečavanja zloupotrebe nauke u svim njenim vidovima primjene i proglašavanje ove zloupotrebe međunarodnim krivičnim djelom, čovječanstvo bi riješilo najteži postojeći problem – problem opstanka ljudi na Zemlji i ostvarenje trajnog, trajno održivog mira na zemlji. Danas se u svijetu za razvoj i proizvodnju naoružanja izdvaja preko 1800 milijardi dolara godišnje. Samo prije 10 godina ovaj iznos je bio za 700 milijardi manji. A koliko bi ova sredstva mogla da se korisnije upotrebe, da se ostvari brže rješavanje nagomilanih životnih problema u svijetu – problema gladi, vodosnabdijevanja, boljeg obrazovanja, zaštite životne sredine, zdravstvenih problema itd. – o tome neka razmisli Generalna skupština UN-a, a na inicijativu IZ-e u BiH. Prisjetimo se samo jednog zla koje je toliko prisutno u BiH – prisustvo nagaznih mina, koje svakodnevno uništavaju ljudske živote ili ostavljaju ljude u trajnoj invalidnosti godinama poslije završetka rata. Do danas je poginulo preko 450 ljudi a ranjenih je preko 1100. Broj poginulih deminera popeo se na 50. Za izradu jedne mine potrebno je utrošiti 10 do 20 eura, dok za njeno pronalaženje i deaktiviranje treba da se utroši 4000 eura. Zbog ovog zla 10% teritorije BiH postalo je neupotrebljivo za život i rad ljudi. A u ovo zlo ugrađene su ogromne količine nauke i ljudskog rada i pogrešno upotrijebljenog stvaralaštva – kao najteže prokletstvo nauke.

Pronađimo svjetlost istine u Srebrenici za sve ljude svijeta – dok još nije kasno.

Time ćemo stvoriti realne uvjete sigurnog i održivog povratka ljudi na svoja ranija ognjišta, kao i uvjete za trajno pomirenje ljudi i uzajamno poštovanje – ne samo u BiH i na Balkanu već i u „ostatku svijeta“.

Molim Svemogućeg i Sveznajućeg da pomogne da ljudi prihvate realizaciju naznačenih ideja i projekata!

Autor: Ahmed Korić 

Glasnik br. 1-2, 2013