Stotinu i trinaest sūra počinje tim zazivnim proglasom: “U ime Boga, Svemilosnog, Samilosnog!“ Ostaje Božanska tajna zašto deveta sura (Pokajanje/at-Tawba) ne počinje basmalom. Ali treba znati da sūra Mravi/an-Naml, dvadeset sedma po redoslijedu Kurʼāna, ima dvije basmale, jednu na svome početku, a drugu u svojoj 30. alineji. Tako Kurʼān, sve u svemu, ima stotinu i četrnaest basmala, ili dva puta po pedeset i sedam basmala. 

Zašto se ovih 114 basmala nalazi u Kurʼānu, kako smo vidjeli, u 113 mjesta na samom početku 113. sura, kao i jednom u samom tekstu sūre Mravi/an-Naml?

Slavna kurʼānska basmala u sebi nosi dvije forme Božanske milosti: svemilost (raḥmāniyyat) i samilost (raḥīmiyyat). Izgovaranjem basmale čitateljstvu Kurʼāna, ženama i  muškarcima, predlaže se da pokušaju sva ona raznolika kazivanja Kurʼāna primiti, shvatiti,   razumjeti i živjeti prije svega pod svodovima, okriljima ili horizontima Božanske milosti.  Praktički, svaka od basmala spominje Božansku milost dva puta, spominje tu milost kao svojevrsnu “metodološku ispomoć“ u čitanju i razumijevanju Kurʼāna, u poniranju u njegove smislove.

Tri su  važna razloga zašto basmala od ljudi traži insistiranje na Božanskoj milosti i zašto se basmalu treba  razumijevati na relacijama: Bog - Svijet - Čovjek.

Prvo, basmalom i njezinim izgovaranjem ljudi se, na neki način i uvjetno kazano,  “štite od Boga samoga“!  Da li je to preslobodno rečeno? Ne, nije, jer u Kurʼānu je Bog  Sebe   imenovao i kao Onoga koji je “Žestoki Kažnjavatelj“, ili koji je “Osvetnik“. Naime, basmala je potvrda i afirmiranje Boga kao Svemilosnog i Samilosnog. I basmala je, kako smo vidjeli, u više od 99% slučajeva na početku kurʼānskih sūra baš stoga da bi se širila atmosfera milosti. A kako to da čovjeku basmala može biti “Božanska zaštita od Boga samoga“? Jedan od mogućih odgovora   nahodi se u ṣūfījskim molitvama kao što je ova: 

“Bože, zaštiti nas Svojom Milošću od Svoje Srdžbe!“

Drugo, basmalom čovjek traži Božansku  zaštitu od udesā svijeta sred kojih  živi. Kurʼān na mnogim stranicama govori o strašnim i teškim stvarima: zemljotresima, poplavama, ratovima, katastrofama, prevrnutim naseljima, ubojstvima, bolestima, smrtima... Niti jedno od toga ne prestaje da se događa, da se zbiva na planeti Zemlji svaki dan, svaki čas, svaki tren, samo na različitim mjestima. 

Baš stoga onâ na početku izgovorenâ basmala čitateljstvo Kurʼāna drži ili čuva u osjećanju spokoja dvostruke Božanske milosti spram strahota o kojima čita  na stranicama Kurʼāna, ili koje vidi u nesagledivim lancima zbivanja na stranama Ovoga Svijeta. Kao da se tu basmala javlja kao jedno posebno, od Boga podareno, jamstvo i zaštita u formi Njegove milosti a naspram pogibelji i okrutnih žestina Ovoga svijeta. 

Treće, basmalom ili zazivanjem dvostruke Božanske milosti čitatelj Kurʼāna se obavezuje  da  Kurʼān čita  tako što će  i sâm on kao čovjek širiti milost, a ne grubost,   samilost, a ne osionost,   nježnost, a ne bahatost. 

Recimo posve na kraju ove crtice da se basmala pomalja kao jedan vodič ili naputitelj koji čitatelja Kurʼāna vodi kroz svjetove Kurʼāna, ali i kroz mnoge strane života diljem kojih ljudi žive na Zemlji.

K tome, basmala uči ljude da se i sami   osove na svoje vlastite noge i da se spokojno zapute stranama svijeta osnaženi dvostrukom Božanskom milošću. 

Na tom Putu dužnost je čovjekova da dariva milost, da širi samilost drugima, cijelom svijetu. 

(...)

Autor: Enes Karić