Svaki dan je blagdan ako imamo sofru pred sobom

O, Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan… - učio je dovu Isa, a.s. Pored pouka primarnog konteksta ovih ajeta u suri Trpeza ostaje nam povezivanje ova dva simbola - trpeze i blagdana, naročito u ramazanu. Pred sami iftar čovjeku je trpeza zaista draga, posebna radost, svojevrsni svakodnevni blagdan. Na isti način čovjek bi trebao osjećati blagdansko raspoloženje ako ima svaki dan obrok, trpezu te razmisliti o hadisu:  ”Ko osvane zdrav, siguran i ko ima nafake onoliko koliko mu je dovoljno za taj dan, kao da je sakupio sav dunjaluk i sve njegove blagodati.” Također, možemo li prirediti svakodnevni blagdan svima u našem užem i širem okruženju?

Biti bolji u raspravi može značiti i naš put u propast

Jedan od dodatnih razloga zašto se ne treba upuštati u svađe ili pravdati se zlonamjernim ljudima, ako smo sigurni da nismo krivi, jeste i zbog osobine Allaha, koji nam u suri Stoka kaže da će On biti i Svjedok. Kad-tad istina će na vidjelo izaći. A ako bismo svojim umijećem i visprenošću pobijedili rodbinu, komšiju, advokate, sudije u raspravi, svađi, sudskom sporu, a znamo da je to samo lukavstvo ili naša retorička sposobnost bila, postoji Onaj kome je to umijeće samo naš put ka poniženju na Ahiretu, a nerijetko i na Ovom svijetu. On je Svjedok našoj raspravi i On zna pravu istinu.

Odrasli smo da bismo se prepustili Zabavi i Igri

Allah nam poručuje u ovom džuzu da je ovaj život zabava i igra, a kasnije u istoj suri da neki ljudi uzimaju vjeru za zabavu i igru i da ih je upravo život na Ovom svijetu obmanuo. Zamislimo čovjeka koji zbog Zabave i Igre zanemari svoju vjeru, zbog Zabave pogriješi prema drugima, zbog obične Zabave i Igre proda svoju dušu! S druge strane, zar je Zabava i Igra vrijedna brige ili se ta briga može uopšte porediti s brigom ako smo propustili jednu sedždu u životu?