Tri poruke 20. džuza
Ove pouke je lakše razumjeti čitajući ajete ovog džuza.
Ljubavlju podižimo, ali ne ograničavajmo svoju djecu
U Kur'anu se spominje ljubav majke prema hazreti Merjem, ali se govori o njenom uspjehu kao samostalnoj ženi bez spominjanja majke i oca, Jusuf je dospio do dvorca bez roditelja, štaviše iz bunara je dospio do divana;
Musa je pušten kao beba niz vodu, slatku vodu, zbog svog neprijatelja, a kasnije je njegov neprijatelj potopljen
vodom, slanom vodom; Isa, a.s. nije nikako imao oca, a Muhammed, a.s. je ostao bez oba roditelja. Roditelji su
važni u životu, kao što je i briga roditelja za djecom važna, ali djeca se moraju učiti da budu osobe, lideri, uspješni i bez roditelja. To je ponekada zaista teško, jer roditelji ne mogu od ljubavi dopustiti da dijete odraste, a dijete od vezanosti za roditelje cijeli život ostaje u njegovoj sjenci.
Ne pravimo nered pristrasno pomažući 'zemljaku'
Musa je ubio čovjeka zbog pristrasnog pomaganja čovjeku iz svog naroda. Ovaj primjer nam ukazuje da čovjek ne treba da staje pristrasno u nečiju odbranu, bez obzira što ga poznaje, čak i ako je njegova krv. Danas u društvu vidimo nered upravo zbog pristrasne pomoći onome koga poznajemo, naš je 'zemljak' ili nam je blizak, ali nepošten, nesposoban za javnu funkciju i slično.
Kome se divimo na Ovom svijetu
Ljudi se vole diviti osobama koji imaju ogromno bogatstvo umjesto da ih upravo ono podsjeti na to ko je istinski Vlasnik svake vrste bogatstva te da je pravo bogatstvo na Onom svijetu. Naša djeca odrastaju u ambijentu divljenja ljudima koja imaju bogatstvo, a ne jak iman ili znanje. Koliko bi mladih željelo provesti zadnju trećinu ramazanu s poznatim fudbalerom, a koliko s osobom u itikafu? "I iziđe on (Karun) pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!" - govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu - "on je, uistinu, presretan." Teško vama!" - govorili su učeni - "onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena." I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?"