U životu bez iskušenja imamo veću odgovornost prema drugima

Za razliku od iskušenja drugih poslanika, kod Davuda i Sulejmana se spominju iskušenja blagodatima. U našim životima neko je iskušan teškim stanjima, a neko blagodatima koje neki smatraju 'boljim' ili manjim iskušenjem iako samo Allah zna za koga je koje iskušenje teže, jer u blagodatima čovjek lahko može zaboraviti u različitim situacijama na Gospodara i udaljiti se od Njega, a, s druge strane, ima znatno veću odgovornost prema drugima i Allahovoj vjeri. Također, stanje onoga koji strpljivo podnosi teška iskušenja je stalni ibadet i stalno brisanje grijeha i na Sudnji dan može doći potpuno očišćen od grijeha.

U ramazanu siromahe tražimo, a rodbina je u potrebi

Hadž je jedini ibadet po kojem je nazvana jedna sura. U ovoj suri se spominje i obred kurbana za kojeg Allah kaže da neće do njega doprijeti krv krubana ili meso, već iskrena dobra djela pa i taj kurban koji dijelimo i čime hranimo druge, kako Allah kaže: 'i onoga koji ne prosi i onoga koji prosi'. Nekada čovjek pomaže samo one koji prose, traže, naročito u ramazanu, dok su neosjetljivi odnosno ne primijete one koji ne traže, a imaju velike potrebe. Često su to ljudi u našoj neposrednoj blizini ili članovi rodbine.

Nakon smrti ni imenom nas ne zovu

Kada čovjek ne bi znao nijedan hadis ili ajet niti bilo šta od islama dio ajeta: Svaka duša/živo biće smrt će 
okusiti  bi mu  bio dovoljan, odnosno navika da se sjeća smrti.  Pejgamber, a.s., je jedne  prilike kazao da su najpametniji  “oni koji se najviše sjećaju smrti i koji se za  ono što je poslije nje najbolje pripremaju”. Kako kaže jedan alim odmah nakon naše smrti ljudi  će reći: “Gdje je mejit?” Niko nas  neće zvati našim imenom. Odmah  nakon gasuljena našeg tijela reći će:  “Gdje je dženaza?” Neće nas zvati našim imenom Kada nas htjednu spustiti u kabur reći će: “Dodajte tabut.”  Naše ime neće ni spomenuti.