3. sihir/vračanje
Treći veliki grijeh je sihir, to jest čaranje, gatanje, vračanje i sve što potpada pod ovu vrstu grijeha. Baviti se sihirom je veliki grijeh jer sihirbaz tim činom postaje nevjernik / kjafir.
Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:
﴿وَلَكِنَّ الشَّيَاطِينَ كَفَرُوا يُعَلِّمُونَ النَّاسَ السِّحْرَ﴾ (سورة البقرة 102)
"A šejtani su nevjernici, podučavaju ljude sihru." Šejtani kada podučavaju ljude sihru nemaju nikakav drugi cilj nego da čovjek učini širk i time postane nevjernik.
Allah, dž.š., govoreći o slučaju Haruta i Maruta kaže:
﴿ ...وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّى يَقُولاَ إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌ فَلاَ تَكْفُرْ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنْهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِ بَيْنَ الْمَرْءِ وَزَوْجِهِ وَمَا هُمْ بِضَارِّينَ بِهِ مِنْ أَحَدٍ إِلاَّ بِإِذْنِ اللَّهِ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمْ وَلاَ يَنْفَعُهُمْ وَلَقَدْ عَلِمُوا لَمَنِ اشْتَرَاهُ مَا لَهُ فِي الْآخِرَةِ مِنْ خَلاَقٍ ﴾
(سورة البقرة 102)
"A njih dvojica nisu nikoga učili (podučavali sihru) dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati."
Mnogo je ljudi koji se upuštaju u sihir smatrajući to običnim haramom a ne znaju da ih to odvodi u nevjerstvo. Bave se izučavanjem magije koja nije ništa drugo do sihir. Rastavljaju bračne drugove, ili ih pokušavaju približiti jedne drugima, izgovarajući i pišući pri tome neke nejasne riječi čije je značenje uglavnom zabluda i nevjerstvo.
U već dobro poznatom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Klonite se sedam velikih (upropašćujućih) grijeha…” i od toga je spomenuo “sihir”, jer čovjek time gubi i Dunjaluk i Ahiret.
Vehb ibn Munebbeh kaže: "Čitao sam u nekim knjigama da je Allah, dž.š., rekao: "Nema drugog boga osim Mene, nije Moj onaj ko se bavi sihirom ili traži da mu se nešto (o)sihiri, niti onaj koji vrača ili traži da mu se vrača, niti je Moj onaj koji, pomoću ptica, proriče zlu sudbinu ili onaj koji traži da mu se na taj način proriče sudbina."
قَالَ النَّبِي صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ ثَلاَثَةٌ لاَ يَدْخُلُونَ الْجَنَّةَ مُدْمِنُ خَمْرٍ وَقَاطِعُ رَحِمٍ وَمُصَدِّقٌ بِالسِّحْرِ (رواه أحمد وابن حبان والحاكم وأبو يعلى)
Alija, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Trojica neće ući u Džennet: notorni pijanica, onaj koji ne održava rodbinske veze i onaj koji vjeruje u sihir."
Ibn Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
قال رَسُول اللَّهِ صَلىَّ اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ إِنَّ الرُّقَى وَالتَّمَائِمَ وَالتِّوَلَةَ شِرْكٌ
(رواه أبو داود وأحمد وابن حبان والحاكم)
"Rukja (džahilijetska), hamajlije i (tivele) sihir su širk" Tivele je vrsta sihira kojim se pokušava učiniti da muž voli svoju ženu. Ove pomenute stvari su od širka jer ko bude u to vjerovao zanijekao je vjerovanje u kada i kader (Allahovo, dž.š., određenje).
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko smota uzao (smotak zavezanih dlaka pomoću kojih se prave vradžbine) a zatim puhne u njega već je napravio sihir, a ko napravi sihir time je već učinio širk. A ko objesi (o vrat hamajliju ili slično, vjerujući da će mu to pomoći) biće prepušten toj stvari."
Hasan ibn Osman ibn Ebi A's, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Davud a.s. je noću imao određeno vrijeme kada je budio svoju porodicu, govoreći im: "O porodico Davudova, ustanite i klanjajte. Zaista Allah, dž.š., u ovim satima prima svačiju dovu osim od sihirbaza."
Imran ibn Husajn, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ne pripada nama: onaj koji pomoću ptica proriče zlu sudbinu ili onaj koji traži da mu se na taj način proriče sudbina, niti onaj koji vrača ili traži da mu se vrača, onaj koji se bavi sihirom ili traži da mu se nešto (o)sihiri, a ko dođe vračaru i povjeruje u ono što mu on kaže zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.,"
Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kod koga se ne nađe troje, Allah, dž.š., će mu, ako htjedne, oprostiti sve ostalo; ko umre a nije Allahu, dž.š., ništa pripisivao kao druga, ko se ne bude bavio sihirom niti bude slijedio sihirbaze, i ko ne bude mrzio svoga brata muslimana."
Ebu Se'id, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: " Neće unići u Džennet: notorni pijanica, niti onaj koji vjeruje u sihir, ni onaj koji ne održava rodbinske veze, ni onaj koji gata, niti onaj koji "prebacuje" ili prigovara za dobro djelo koje je učinio."
Rafi'i i Nevevi kažu: "Haram je baviti se sihirom i druge tome podučavati... Ko to bude smatrao halalom taj postaje nevjernik... Također je zabranjena bilo kakva vrsta čaranja, gatanja, vračanja, proricanja sudbine pomoću zvijezda, ptica i sl. Zabranjeno je bacanje graha, kamenčića, gledanje u šolju ili u dlan, kao što je zabranjeno podučavanje toga i uzimanja bilo kakve nadoknade za to."
Kazna koja je predviđena za sahira je smrtna kazna, zato što je on postao nevjernik i zato što šteti društvu i sredini u kojoj se nalazi.
بَجَالَةَ يَقُولُ أَتَانَا كِتَابُ عُمَرَ قَبْلَ مَوْتِهِ بِسَنَةٍ: أَنِ اقْتُلُوا كُلَّ سَاحِرٍ وَسَاحِرَةٍ
(رواه أبو داود)
Bedžale ibn Abdete kaže: "Omer, r.a., nam je poslao pismo, prije svoje smrti na godinu dana, u kojem je bilo napisano: "Ubijte svakog sihirbaza, muškarac bio ili žena."
Nije isključivo da sihirbaz uz pomoć džina i šejtana uspije da uradi neke čudne i neuobičajene stvari, kao što su: bolest, razvod i tome slično, ali to sve ne smije biti povodom da se povjeruje da su te stvari van Allahove, dž.š., moći i znanja. Allah to može dati kao iskušenje ili zavođenje ljudima. Sufjan ibn Ammar priča da je kod Velida ibn Ukbeta bio neki sihirbaz koji je bio u stanju da hoda po konopcu, uđe u stražnjicu magarca pa iziđe na njegova usta, pa je došao Džundub ibn Keab i ubio ga sabljom. Ovog Džunduba je Allahov Poslanik, s.a.v.s., najavio u hadisu u kojem stoji: "Biće u mom ummetu čovjek po imenu Džundub koji će udarcem svoje sablje rastavljati istinu od neistine." Ljudi su ga nakon toga zvali: "Džundub, ubica sihirbaza."
Ako bi nekoga zadesio sihir onda bi trebao da se liječi na način koji je po Islamu dozvoljen. Židovi su postavili Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., sihir i to je bio povod da se objave dvije posljednje sure iz Kur'ana; Kul euzu bi rabbil-felek i Kul euzu bi rabbin-nas. Allahov Poslanik, s.a.v.s., savjetuje Ukbi ibn Amiru, r.a.,: "Uči Kul euzu bi rabbil-felek i Kul euzu bi rabbin-nas i time traži utočište kod Allaha, dž.š., jer čovjek ne može ničim boljim tražiti utočište kod Allaha kao što može sa ovim surama".
Aiša, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi kada bi se osjećao slabo učio ove dvije sure, zatim bi puhnuo u svoje dlanove i njima bi potirao svoje tijelo. Kada to Poslanik ne bi mogao sam raditi onda bih ja to činila za njega i potirala ga rukom."
Sihirbazi kada nekome hoće da naprave nešto onda pri tome koriste njegov dio odjeće, kose, nokte i drugo. Upravo je Poslanik, s.a.v.s., zbog toga preporučio da se odjeća skida i oblači sa Bismillom i da se vodi računa o tome gdje se bacaju nokti, kosa i tome slično kako to slučajno neko od zlih ne bi zloupotrebio.
Autor: Fuad Sedić