Primjetno je da smo suočeni sa stvarnim egzistencijalnim problemima i teškoćama te svakodnevno, od medija, slušamo ili čitamo vijesti koje opisuju situaciju u kojoj se nalazimo.

Naravno, ocjene te situacije nisu nimalo dobre.

Složit ćemo se da treba kritikovati ono što nije dobro, no u svakodnevnoj kritici zaboravljamo istaći i ono što je lijepo i pozitivno.

Zato ćemo danas govoriti o potrebi čovjeka da traži kod sebe i oko sebe ono što je dobro i lijepo i da ističe blagodati kojima ga je Uzvišeni Stvoritelj obdario kako bi oko sebe širio pozitivnu energiju i optimizam.

Činjenica je da se i mi, zbog prilika, okolnosti i informacija kojima smo zatrpani, gotovo utrkujemo u iznošenju onoga što nije dobro, i na taj način i mi sami doprinosimo sumornom ambijentu oko nas.

Često raspravljamo o stvarima koje nas se nimalo ne tiču i tako trošimo dragocjeno vrijeme i energiju, kao da smo zaboravili riječi Muhammeda s.a.v.s.: 

“Ko vjeruje u Allaha, dž.š., i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti.” (Buhari)

U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., poručuje:

“Od ljepote islama jeste i to da čovjek ostavi po strani ono što ga se ne tiče.” (Tirmizi)

Zbog svoje nemoći da utječe na pojave i događaje oko sebe, čovjek te pojave generalizira i stavlja ih u negativan kontekst, a ustvari takvom svojom pričom osoba, najbolje otkriva svoje stanje i nezadovoljstvo tim svojim stanjem, o čemu nam govori Muhammed, s.a.v.s.:

“Kad čujete da neko govori: ‘Propade svijet’, znajte da je on najveći stradalnik, odnosno da je on najviše propao.” (Malik)

O onome što nije dobro treba govoriti s ciljem da se ono što nije dobro popravi za dobrobit svih nas, ali ne toliko glasno, da se dobro i ono što je pozitivno nikako ne čuje, i da se na taj način napravi ambijent beznađa i neizdrživosti življenja na ovim prostorima.

Dužnost je svakog muslimana da u sebi razvije i izgradi jaku svijest i volju za dobrim i plemenitim, ali i da izgradi i osjećaj odbojnosti spram pesimizma i negativnosti, kako bi ga te vlastite snage i kočnice u svakoj prilici zaustavile i spriječile od malodušnosti, bezvoljnosti i pesimizma.

Musliman mora biti stalno angažiran u borbi na polju pobjede dobra, istine i pravde, jer društvena korist čovjeka, njegova angažiranost, aktivnost i usmjerenost u pravcu za dobro čovjeka i društva čini osnovni element u sadržini islamskih propisa i principa. Vjerovanje u Uzvišenog Stvoritelja ima za cilj da pokrene čovjeka u borbi za dobro, da formira u njemu zdravu, konstruktivnu i društvenokorisnu ličnost, te da ga otvori i okrene prema drugima – kako bi im govorio ono što je dobro i korisno.

Allah, dž.š., u Kur’ani-kerimu kaže:

I kada smo od sinova Israilovih zavjet (misak) uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, a da ćete roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti, i da ćete namaz obavljati i zekat davati, a vi, ipak, leđa okrenuste izuzev manjine, jer vi to ionako činite. (El-Bekara, 83)

Često smo glasni u kritikovanju jedni drugih, u iznošenju negativnih stvari i osobina kod našeg brata, komšije, radnog kolege ili prijatelja, a čovjekove dobre strane kao da i ne primjećujemo ili ako ih i primijetimo, onda o tome šutimo.

Jednog dana kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., sjedio sa svojim ashabima, r.a., pored njih prođe neki čovjek. Vidjevši tog čovjeka, jedan od ashaba, r.a., reče:

“Ovo je izuzetno dobar čovjek. Sviđa mi se i mnogo ga cijenim!” 

Čuvši ove riječi, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita ga: “Jesi li to svoje mišljenje, te lijepe riječi, ikada rekao tom čovjeku?” 

Ashab, r.a., odgovori: “Ne!” 

Tada mu Muhammed, s.a.v.s., reče: “Idi i reci mu, daj mu do znanja da ga cijeniš, poštuješ i voliš!”

Kada neko od nas uradi neko dobro, plemenito i hvale vrijedno djelo, to ne ističemo, a trebali bismo, posebno u današnje vrijeme. Drugi bi to trebali čuti ne bi li i oni slijedili primjer dobrih i plemenitih osoba i ne bi li takve vijesti i takvi postupci, makar malo, otvorili vrata optimizmu oko nas.

Neupitno je da je osnovni princip svakog muslimana da hvali Allaha, dž.š., jer Njemu pripada sva zahvala, ali nas Poslanik islama uči da iskažemo zahvalnost i onima koji su nam dobro učinili, dali nam dobar savjet, pomogli nas u dobrom, hairli, poslu, jer on, u tom smislu, kaže:

“Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu, dž.š.” (Tirmizi)

Veliki dio života i vremena provodimo s prijateljima.

O čemu to razgovaramo i kako djelujemo jedni na druge?

Prijatelj ima veliki utjecaj na svog prijatelja, jer priroda jednog čovjeka utječe na prirodu drugog. Čovjek ubrzo postaje onakav kakvim ga želi njegov prijatelj. Toliko puta smo se osvjedočili da neka jaka ličnost, osoba čvrstog karaktera, oduševi, fascinira i pridobije svojom pričom i onim što izvire iz njene osobnosti sve prisutne, sve one koji sjede oko nje.

Dobro je ako takva osoba širi optimizam i pozitivnu energiju, jer je dokazano da epidemija pesimizma i negativnosti lakše prelazi i brže napreduje od epidemije dobrih i pozitivnih misli i ideja. Zato musliman pazi s kim se druži, s kim provodi vrijeme i koga bira za svog prijatelja!

Nedavno sam razgovarao s jednim mladićem koji se, hvala Bogu, izliječio ovisnosti od droge. Pitao sam ga šta je bio razlog da se odao tom poroku?

Reče mi da je bilo više razloga.

“Prvo sam upao u loše društvo, a zatim sam počeo zanemarivati svoje obaveze. Kada dođem u školu, nastavnici su mi govorili da ne učim i da se dovoljno ne trudim i da tako neću uspjeti, što je tačno. Kada dođem kući, ista priča. Roditelji su mi spočitavali da nisam dobar, da me se stide, da sam ih razočarao, a i to je bilo tačno. Ali nije bilo tačno da kod mene ništa nije bilo dobro, ali te moje dobre osobine niko nije isticao. Uvjerili su me da nisam ni za šta. Tako sam zapao u krizu i totalno sam zastranio.

Nakon teških iskušenja potražio sam spas u vjeri. U jednoj Gazalijevoj knjizi pročitao sam predanje u kojem stoji da je, jednog dana, Isa, a.s., sa svojim učenicima prošao pored uginulog psa. Njegovi učenici prokomentarisali su da taj pas zaudara. Kada je čuo njihov govor, Isa, a.s., reče im: ‘Pogledajte što su mu zubi bijeli!’

Ta poruka Isaa, a.s., koji je čak na uginulom psu vidio samo ono što je dobro i lijepo, bila je povod da ozbiljnije razmislim o sebi i svom stanju. Shvatio sam da svaki čovjek, a tako i ja, posjeduje nešto što je dobro i lijepo, što je svojstveno ljudskoj prirodi. Shvatio sam da svaki čovjek, a tako i ja, ima mnogo dobrih razloga da živi sretno, ovdje i sada.”

Draga braćo!

Lijepa riječ, dobro i dobrota, pozitivna energija i optimizam – sve su to potrebe koje se u ljudskom životu uspoređuju s plodnim stablom: što ga više zalijevamo, ono sve više rađa – sve više daje plodove.

Ako su lijepa riječ i dobrota prisutne u našem životu, a kritika objektivna i dobronamjerna, treba očekivati da će ambijent u kojem živimo biti ugodniji i bolji. 

Zato širite pozitivnu energiju, činite dobra djela i govorite drugima ono što je dobro i lijepo!


Autor: Mensur Malkić