Svjetlost i staklo
"Bog je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer je svjetlosti Njegove
kao niša u kojoj svjetiljka je!
A svjetiljka je u staklenici, a staklenica kao zvijezda bliješteća
koja se pali s blagoslovljenog drveta maslinova,
ni [samo]istočnoga, ni [samo] zapadnoga!
Ulje njegovo gotovo da sija,
premda ga vatra nije ni dotakla!
Svjetlost nad svjetlom!
Bog upućuje svjetlosti Svojoj koga On hoće
i Bog navodi ljudima primjere Svoje,
a Bog zbilja zna svaku stvar!"
Navedeni āyat ili stavak iz Kurʼāna oduvijek je bio zanimljiv islamskim misticima. Naime, ne samo islamski, već i svi mistici svijeta, sagorijevali su u želji da dokuče Tajnu Božiju. A time i Tajnu svijeta. Dosezanje do te Tajne sastavni je dio pobožne ili nabožne kulture svih škola islamskog misticizma, pa i misticizma općenito.
Gdje je Bog? – to je jedno važno pitanje. Mnogi su smatrali da to pitanje nije ni potrebno postavljati. I da ga je strašno i postavljati. Jer, naime, o Bogu treba razmišljati iz svijeta. To jest, iz raznolikih fenomena svijeta. O Bogu ne možemo razmišljati “iz Boga“!
Međutim, āyat 35. (24. sûre Svjetlost) jeste jedno od najzanimljivijih mjesta u Kurʼānu koje govori o Bogu. Ovdje se o Bogu govori i doslovno, ali i metaforički.
Spomenimo ovdje, makar zakratko, sufijski metod u tumačenju ovog mjesta u Kurʼānu. Islamski mistici primjećuju da ovaj stavak ima nekoliko ključnih riječi, na primjer: Bog, Svjetlost, Nebesa, Zemlja, Svjetiljka, Staklo, Blješteća Zvijezda, Blagoslovljeno Drvo Maslinovo, Ulje Maslinovo, Vatra, itd.
Islamski mistici kažu da je svaka riječ u ovom stavku važna, ali je najvažnije razumjeti zašto su na ovom mjestu spomenute dvije riječi: Svjetlost i Staklo. Odgovor islamskih mistika je sljedeći: Svaki čovjek može vrlo lahko zaključiti da se svjetlost i staklo međusobno ne uništavaju, oni se međusobno ne brišu, ne poništavaju. Svjetlost prolazi kroz staklo, a staklo i dalje ostaje staklo. Staklo prima svjetlost, prima je u svaku svoju poru.
Upravo nas ovim metodom kontempliranja vode islamski mistici kad žele da nas poduče o tome “gdje je Bog“? Bog je svugdje u svijetu, ali Bog i nadilazi svijet, baš kao što i svjetlost prolazi kroz staklo. Bog je sveprisutni. Bog je ono Sveobuhvatno (das Umgreifende) o Kojem govori Karl Jaspers u jednom posve drugom kontekstu.
Ali, naravno, islamski mistici, na primjer Ibn ʻArabī, primjećuju da je svjetlost Sunca bezbojna. A ima stakla koje je bezbojno, ali ima i onog stakla koje je obojeno. Upravo je ovaj motiv “obojenih stakala“ i njihovog susreta sa bezbojnom svjetlošću bio predmetom najljepših tumačenja u islamskoj hermeneutici koja se nalazi u sufijskim komentarima Kurʼāna. Samo kroz neobojeno, to jest kroz čisto staklo, svjetlost prolazi čista, bezbojna.
Kroz obojena stakla čista svjetlost biva preobražena, makar malo. Svjetlost tada poprima boju stakla kroz koje prolazi. Za sufije to znači da svako stvorenje može samo, sa svoje strane, unaprijediti svoju predisponiranost da bi primilo što više izvorne Božije Svjetlosti.
Pogotovo je čovjek taj koji od sebe može načiniti najljepši i najsavršeniji duhovni kristal, te primiti Božiju Svjetlost u njezinoj čistoj biti.
Bog je svugdje u svijetu, baš kao što je i svjetlost koja prolazi kroz staklo u svakoj pori stakla.
Ali, Bog i nadilazi Svijet, baš kao što i svjetlost prolazi kroz staklo.
(...)
Autor: Enes Karić
