Naime, Kur’an je poput Univerzuma, u njemu postoje ili spominju se: môra, rijeke, svjetlo, tama, bilje, zemlje, nebesa… Nadalje, u Kur’anu se susrećemo sa mnoštvom "svjetova": svijetom ljudi, svijetom meleka, svijetom džina, svijetom životinja… Također, Kur’an zbori o karakteristikama ljudskoga bića: vjernicima, nevjernicima, licemjerima. Isto tako, Kur’an je pun dijaloga: Zemlja govori, meleci govore, Džehennem govori… Za mnoge kur’anske likove ne znamo ko su, izostavljaju se mjesta događaja, nemamo datuma i godina. Tu univerzalnost ili sveobuhvatnost kur’anskog učenja možemo uočiti po samim nazivima sura, npr.: sura Krava, sura Stoka, sura Čovjek, sura Licemjeri, sura Zvijezda, sura Mjesec, sura Smokva… Kur’an o svemu tome govori i zato ga, kako smo već istakli, ne možemo u potpunosti definirati. I zato je Kur’an izazovan, posebno za teorije književne naravi.

Pa šta je, onda, Kur’an? To je pitanje koje se pojavljuje kao problem mnogim čitaocima Kur’ana, pogotovo onima koji su svikli na ljudske književne forme u kojima postoji npr. fabula, glavni junak, završetak radnje itd. Prvo što treba znati jeste da Kur’an ne robuje kategorijama ljudskoga uma. Drugo, Kur’an ne možemo posmatrati kao književno djelo načinjeno po ljudskoj logici, po kojoj svako književno djelo treba imati početak, zaplet i završetak radnje. Dakle, Kur’an nije roman, saga, priča ili nešto tome slično. I treće, Kur’an hoće ozbiljnog čitaoca, čitaoca koji se prepušta da ga Kur’an uvodi u svoju tajnovitost.

Zašto tefsiri

Na sve gore postavljene dileme i pitanja u vezi sa sadržajem Kur’ana odgovaraju tefsiri ili komentari Kur’ana. Dakle, na pitanja: ko, šta, gdje, kako i zašto u odnos na sadržaj Kur’ana odgovara čovjek. Tefsir upravo traži te odgovore kako bi muslimani mogli primijeniti svoju vjeru, kako bi ono vječno preveli u vremensko. Zato se pišu komentari Kur’ana i zato ih imamo veoma mnogo. 

 

Današnji muslimani baštine veličanstvene komentare Kur’ana i slavnu komentatorsku tradiciju dostojnu svakog divljenja i poštovanja. Odgovarajući na navedena pitanja, mi Kur’an prevodimo i primjenjujemo u svoje vrijeme. Prema znalcima Kur’ana, Kur’an je najpreciznije definirao bračne propise i nasljedno pravo, a sve drugo je, kako ističe mufessir Zamahšeri, predmet ljudskog umovanja. Tako Kur’an podstiče intelektulanu vježbu i razbuđuje um u svim generacijama ljudi. Kur’an jednostavno u čovjeku razbuđuje mnogolika razmišljanja. Pred nama je uvijek novi-stari Kur’an i on nam stalno pritiče svojim značenjima; on je poput nabujale rijeke koja se izlijeva u bezbroj pritoka i potoka. Uvijek je potrebno imati na umu da je Kur’an vječan, a njegovi komentari to nisu!

Neke zanimljivosti u Kur’anu

  1. Najduža sura u Kur’anu je sura el-Bekare, koja ima 286 ajeta.
  2. Najkraće sure u Kur’anu su: el-Asr, el-Kevser i en-Nasr, koje imaju tri kratka ajeta; sura el-Kevser ima samo 37 slova.
  3. Najduži ajet u Kur’anu je ajetu d-dejn (ajet o dugu) u suri el-Bekare, 282; on sadrži više od 31 fraze.
  4. Najkraći ajet je Ha Mim (Fussilet, 1), koji se sastoji od dva isprekidana slova. Drugi najkraći ajeti su: mudhammetan (er-Rahman, 55) i: summe nezare (el-Muddessir, 21).
  5. Najduža objava koja je odjedanput objavljena bila je sura el-En’am. (Istina, postoje i drugačija mišljenja). Najkraća objava bila je gajru uli d-darer (en-Nisa’, 94), a te riječi su dio dužeg ajeta.
  6. Sedmi ajet sure el-Kasas sadrži: dvije naredbe, dvije zabrane i dvije radosne vijesti.
  7. Dva ajeta u Kur’anu: 154. ajet sure Ali ‘Imran i 29. ajet sure el-Feth sadrže svih dvadeset osam slova arapskog alfabeta.
  8. Ime Allah spominje se 2698 puta u Kur’anu; u 28 sura ime Allah se ne spominje, to su slijedeće sure po redoslijedu Kur’ana: 54, 55, 56, 68, 75, 77, 80, 83, 86, 89, 90, 92, 93, 94, 97, 99, 100, 102, 103, 104, 105, 106, 107, 108, 109, 111, 113 i 114.
  9. U svakom ajetu sure el-Mudžadele spominje se ime Allah.
  10. Riječi ahiret (Onaj svijet) i dunja (ovaj svijet) u Kur’anu se spominju 115 puta; mevt (smrt) i hajat (život) spominju se 145 puta; iman (vjerovanje) i kufr (nevjerovanje) spominju se 25 puta.
  11. Riječ šehr (mjesec) spominje se 12 puta; riječ jevm (dan) spominje se 365 puta, što je jednako broju kalendarskih mjeseci i dana u godini.
  12. Samo se jedanput Svevišnji u Kur’anu obraća nevjernicima riječima: Ja ejjuhellezine keferu / O, vi koji ne vjerujete! (et-Tahrim, 7).

Autor: Almir Fatić