Većina radi po svom mišljenju, kojim je vrlo često zadivljen i smatra da je to jedino ispravno, a pri tome upada u velike i nesnošljive greške, koje uglavnom rezultiraju stanjem koje imamo. Još više je bolno što u ovu grešku zapadaju oni koji su privrženi vjeri i koji govore da im je Kur'an vodilja i da im je Pejgamber, s.a.v.s., uzor. Navešćemo nekoliko primjera u kojima nas upravo Poslanik, s.a.v.s., podučava tom principu, da uzmemo mišljenje drugog. Vrlo je interesantno, da je Poslanik, s.a.v.s., koji je imao Vahj, objavu koja mu je davala smjernice u raznim situacijama i kada je god to bilo potrebno, vrlo često posezao za ovom metodom i tražio mišljenje drugih, ponekada od najodabranijih ashaba, ponekad od ostalih ljudi, ponekad od svoje supruge, ponekada od sluga i dojučerašnjih robova, želeći nas time podučiti tom principu, da uvažavamo mišljenje drugog i da neke odluke donosimo zajednički. 

Ebu Hurejre, r.a., je rekao: "Nisam nikoga vidio da se više dogovara sa svojim prijateljima od Poslanika, s.a.v.s." (Šafija) 

Koliko je međusobno dogovaranje važno dovoljno ukazuje činjenica da je Uzvišeni Allah jednu od kur'anskih sura nazvao tim imenom. To je 42. sura u Kur'anu, sura Eš-Šura (Dogovaranje). Čovjek treba da traži mišljenje drugih, sposobnih i iskusnih ljudi, kako bi slijedio ispravan put, a klonio se grešaka i to u stvarima u kojima nema jasnog kur'anskog niti hadiskog uputstva. 

Allah, dž.š., je naredio Svom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., da se dogovara sa vjernicima i da uvažava njihovo mišljenje, u ajetu koji prijevodu glasi: "Pa, praštaj im i od Allaha im traži oprosta i u svemu se savjetuj s njima. A kad se na nešto čvrsto odlučiš, tad se na Allaha osloni! Allah, zbilja, voli one koji se na Njega oslone." (Al Imran, 159) 

Na drugom mjestu Allah, dž.š., opisujući vjernike, kaže: "I za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i namaz klanjaju, i o stvari se važnoj među se savjetuju, i od onoga čime smo ih Mi opskrbili dijele." (Eš-Šura, 38). 

Kada se ljudi međusobno dogovaraju time se postiže međusobna ljubaznosti, bliskost i povjerenje u društvu. Na taj način se otkriva koji pojedinci u društvu su nadareni progresivnim idejama i ispravnim stavovima, što će rezultirati izradom dobre strategije za rješavanje vanrednih poteškoća. Primjenjujući princip šure zajednica će omogućiti svakom pojedincu da dadne svoj doprinos napretku društva i niko se neće osjećati zapostavljenim. S obzirom da primjenjivanje šure naređuje Uzvišeni Allah u Kur'anu, a praktivirao ju je lično Allahov Poslanik, s.a.v.s., ona ima karakter svetosti i poseban tretman u životu vjernika, a samim tim, onima koji je budu primjenjivali garantuje berićet, sigurnost, bezbjednost, pomoć i spas. 

Životopis Poslanika, s.a.v.s., obiluje primjerima Poslanikovog, s.a.v.s., savjetovanja i dogovaranja sa ashabima, bilo da se radilo o ratnim situacijama ili u drugim okolnostima. Poslanik, s.a.v.s., govori: "Ja sam čovjek kao i vi. Kad vam nešto naredim što se odnosi na vjeru, pridržavajte se toga, a kad vam nešto naredim po svom mišljenju (mogu i pogriješiti), jer i ja sam čovjek.“ (Muslim, Ahmed i Nesai)

Poznat je primjer njegovog dogovaranja sa ashabima oko odlaska u bitku na Bedru i izbor strateškog mjesta koje će zauzeti prije same bitke. Poznata je njegova izreka koju je tada rekao: "O ljudi, recite mi (sugerišite mi) šta i kako da postupim!" Kada je Poslanik, s.a.v.s., stigao na Bedr i ulogorio se dolazi mu iskusni borac Hubab ibn Munzir, r.a., i krajnje obazrivo i učtivo pita: "Allahov Poslaniče, ako je ovo mjesto koje si zauzeo naredba od Allaha, dž.š., onda mi tu nemamo šta pitati, niti ćemo odatle odstupiti, ali ako je to tvoje lično mišljenje, smatram da to nije najbolji izbor. Bolje bi bilo da zauzmemo položaj do bunara na Bedru, tako da nam voda bude dostupna, a da neprijateljska vojska tome bude uskraćena. Tada Poslanik, s.a.v.s., pohvali taj njegov prijedlog i reče: "Uistinu si dobro predložio." 

Slična situacija je bila i prilikom kretanja u bitku na Uhudu, gdje je Poslanik, s.a.v.s., prihvatio mišljenja mladih ashaba, bez obzira što je njegov stav bio drugačiji. U bici na Hendeku, Poslanik, s.a.v.s., prihvata mišljenje i prijedlog Selmana El-Farisija da se oko Medine iskopa kanal, koji je bio presudan za odbranu grada od neprijatelja. 

Poslanik, s.a.v.s., je tako odgajao svoje ashabe i naučio ih je da slobodno iznose svoja mišljenja i stavove i nije zabilježeno da je Poslanik, s.a.v.s., ikoga od ashaba kritikovao ako bi pogriješio u svom prijedlogu pokušavajući da iznađe rješenje date situacije. 

Kada su munafici počeli širiti smutnju, potvarajući Aišu, r.a., poznato je da je Poslanik, s.a.v.s., tada tražio mišljenje ashaba, kako da postupi sa onima koji su širili te glasine. 

I primjer situacije na Hudejbiji, kada Poslanik, s.a.v.s., nakon što je potpisao ugovor sa Mekkelijama, naređuje ashabima da obriju svoje glave, zakolju kurbane i skinu ihrame. Primjetio je nerazumijevanje od strane ashaba i njihovo oklijevanje u izvršavanje te naredbe. Ne znajući šta da čini, Poslanik, s.a.v.s., ulazi u šator kod svoje supruge Ummu Seleme, koja mu sugeriše da obrije svoju glavu, zakolje kurban i skine ihrame. Nakon toga su ashabi pohitali da izvrše Poslanikovu, s.a.v.s., naredbu. 

Prilikom oslobađanja Mekke, njegov amidža Abbas mu sugeriše i kaže da je Ebu Sufjan čovjek koji voli položaj i ponos, te traži od Poslanika da s njim komunicira na taj način,  što će biti motiv njegovog primanja islama. Tada Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Ko od Mekelija zatvori svoja vrata, ili uđe u harem ili uđe u kuću Ebu Sufjana, taj je bezbjedan.!“ 

Savjetujmo se i dogovarajmo u svojim poslovima, pa se je nadati Allahovoj milosti i berićetu. 

 

Autor: Fuad Sedić