Zatim je jedan od učenjaka ummeta dodao: „A kada čitaju, ne razumiju.“ Potom je treći rekao: „A ako razumiju, ne rade.“ Na kraju je četvrti dodao: „A kada rade, ne rade kvalitetno niti temeljito.“ Pa sam pomislio: „Kako da rade temeljito kada žive u močvari sveobuhvatnog nazadovanja – političkog, intelektualnog, finansijskog, industrijskog, tehnološkog, vojnog i društvenog?“

Ima li rješenje za ovakvu situaciju? Naravno da ima, samo trebamo isčitavati kur’anske poruke na pravi način i u skladu sa vremenom u kojem živimo.

U suri El-Kehf, simboličnog naziva “pećina“, nalaze se četiri ključne teme, a svaka od njih nosi svoje razumijevanje (fikh). Iza tog razumijevanja pronalazimo univerzalne zakone, a iza njih razmišljamo o vjerodostojnoj objavi koja govori o istinama, ponekad detaljno, a ponekad sažeto. Zbog toga se ova sura preporučuje za učenje/ čitanje svakog petka svim muslimanima. Međutim, čitanje ne znači samo ponavljanje onoga što se čuje ili pročita, već da musliman iz nje izvuče nova saznanja za sebe i zajednicu u kojoj živi i u skladu s vremenom u kojem živi. Interesantno je da ova sura tretira četiri teme ili bolje rečeno, govori nam o četiri životna koncepta.

Prvo: Fikh vjere

Vjera je Božanski projekt za čovjeka, a život bez tog projekta nema smisla. Razumijevanje vjere zahtijeva detaljno poznavanje: fikha vremena, fikha teksta, fikha stvarnosti, fikha očekivanja, fikha odlaganja, fikha prenošenja poruke, fikha duše i fikha objave, između ostalog. Kroz priču o stanovnicima pećine musliman uči o važnosti vjere u životu ljudi, vrijednosti ljudske duše i mnogo toga što se može razumjeti kroz čitanje ove blagoslovljene sure. Kada analiziramo i dini islam, suštinski on predstavlja put između dvije pećine, pećine Hira u kojoj počinje izgradnja sebe, osobe, ličnosti, svakog pojedinačno i pećine Sevr kada se udaraju temelji države koji podrazumijevaju veliku žrtvu i zalaganje, isto onako kako je Poslanik ,a.s., učinio čineći Hidžru. Ovaj segment sure nam je najvažniji i govori o tome, koja je to naša pećina u koju treba da se sklonimo i put kojim treba da idemo. Posebnu odgovornost u ovoj fazi ima omladina , jer fikh vjere (njeno razumijevanje , implementiranje, prezentiranje drugima zahtjeva izuzetan trud i žrtvu.

Allah, dž.š. kaže:

نَّحْنُ نَقُصُّ عَلَيْكَ نَبَأَهُم بِالْحَقِّ ۚ إِنَّهُمْ فِتْيَةٌ آمَنُوا بِرَبِّهِمْ وَزِدْنَاهُمْ هُدًى

وَرَبَطْنَا عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ إِذْ قَامُوا فَقَالُوا رَبُّنَا رَبُّ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ لَن نَّدْعُوَ مِن دُونِهِ إِلَٰهًا ۖ لَّقَدْ قُلْنَا إِذًا شَطَطًا

سورة الكهف مكتوبة كاملة قر

“Ispričaćemo ti povijest njihovu - onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili.

Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: "Gospodar naš - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.” (El Kehf 13-14)

Drugo: Fikh imetka

Imetak, kako se kaže, predstavlja osnovu života. Međutim, problem nije u imetku, već u čovjekovom stavu prema njemu. Neki ljudi obožavaju imetak sam po sebi, smatrajući ga osnovnim ciljem života. Takav stav naziva se „Karunovim gomilanjem“ ili u savremenom kontekstu „agresivnim kapitalizmom“. U takvom društvu ljudi stavljaju imetak iznad vjere. Nasuprot tome, Kur’an u suri El-Kehf naglašava da je imetak važan za život, ali su moralne vrijednosti koje ga upravljaju važnije. Ova razlika se ogleda u sukobu između dvojice ljudi iz kazivanja sure, gdje svako ostaje pri svojoj percepciji imetka. Allah ,dž.š., kaže u suri En Neml:

وَإِذَا وَقَعَ الْقَوْلُ عَلَيْهِمْ أَخْرَجْنَا لَهُمْ دَابَّةً مِّنَ الْأَرْضِ تُكَلِّمُهُمْ أَنَّ النَّاسَ كَانُوا بِآيَاتِنَا لَا يُوقِنُونَ

“I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni.” (En Neml 82)

Zašto zemaljska životinja koja se spominje u ovome časnom ajetu , a i nekim hadisima, ne bi mogla biti protumačena kao društvena pojava? Da li može da simbolizira animiziranog ili hajvaniziranog čovjeka sa utjecajem kojem je cilj samo ovaj svijet i zadovoljenje vlastitih potreba? U prilog ovoj tezi govori i prethodni ajet, gdje Uzvišeni kaže:

“Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu, niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati.” (En Neml 80,81)

Zasljepljenost dunjalukom, ličnostima i vlastitim rezonom, čovjeka čini gluhim , slijepim i mrtvim na sve pozive da se spasi.

Treće: Fikh znanja

U ovoj plemenitoj suri vidimo kako jedan od poslanika odlučuje tragati za znanjem i učenijim od sebe. Naučeno znanje je posebno značajno za vođe, poput predviđanja budućnosti i strateškog planiranja. Priča o Musaovom putovanju i njegovom susretu sa čovjekom koji je dobio posebno znanje od Allaha, nosi važne lekcije, a to su: poniznost prema znanju, predanost u sticanju znanja, spremnost na putovanje radi znanja, ponavljanje pitanja radi boljeg razumijevanja, te kritičko razmišljanje i razumijevanje krajnjih ishoda. Sve ove pouke sadržane su u ovoj suri.

Četvrto: Fikh vlasti (politike)

Na kraju sure, nailazimo na kazivanje koje se odnosi na izgradnju društava i osnaživanje slabih naroda. Ponavlja se fraza:

انا مكنا له في الارض

„Mi smo mu dali moć na Zemlji“ (El Kehf 84)

što ukazuje na to da je osnaživanje strateški cilj naroda, pokreta i država. Bez osnaživanja, političko djelovanje nema smisla. Sura pruža smjernice o tome kako se lider treba odnositi prema ljudima nakon pobjede, te koje se pouke mogu izvući iz političkog djelovanja koje teži osnaživanju vrijednosti prije osnaživanja moći.

Četiri stuba uspjeha

U ovoj suri nalazimo četiri stuba uspjeha u misijskom radu:

  1. Ideju koja nosi projekt – ( i sam Poslanik ,a.s., kada se borio protiv idolopoklonstva, prezentirao je svoj projekat, a to je „la ilahe illallah Muhamedun resulullah“. Dakle, nije samo govorio da nešto ne valja, nego je ponudio drugo rješenje)
  2. Imetak koji podržava projekt – ( u početku misije, svakako da je imetak Hazreti Hatidže i njegovih bliskih ashaba, Ebu Bekra ,r.a., Osmana ,r.a., Abdurahmana ibn Avfa ,r.a., pomogao da misija uspije.)
  3. Znanje koje pojašnjava ciljeve projekta – (poučen od Onoga koji je Alim- Sveznajući)
  4. Moć koja štiti projekt od propasti – (imao je svoga amidžu Ebu Taliba koji ga je štitio od uznemiravanja idolopoklonika)

Bez ovih stubova, misijski rad ne može biti uspješan. Oni koji se plaše politike radi misije su u zabludi, oni koji djeluju u politici bez ideološke osnove zalutaju, a oni koji rade bez finansijske podrške postaju žrtve onih koji posjeduju imetak. Oni koji rade bez znanja i studiozne pripreme počinju od tačke gdje su drugi već propali.

Autor: Ismet ef. Bašić