Slušajući brojne rasprave u kojima svaka strana koja učestvuje u polemici ističe da je najdosljedniji sljedbenik posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s., čovjek se jednostavno zapita: koje su to opće smjernice koje će jasno ukazati na onoga čije su ponašanje i djelovanje kompatibilni sa osnovnim principima vjere islama. Postoje li neki epiteti kojima se, po preporuci Vjerovjesnika, s.a.v.s., osoba treba okititi kako bi sebe 'učlanila' u klub onih koje Resulullah izdvaja kao posebnu grupu stabilnih vjernika, koji zrače svjetlošću kojom svoju vjeru prikazuju u najboljem izdanju. S druge strane, postoje li paradigme čovjeka sa kojima se vjernik nikako ne bi smio poistovjetiti, jer bi time sebe 'učlanio' u klub onih koje Vjerovjesnik, s.a.v.s., karakteriše kao najgore kategorije ljudi koje egzistiraju na dunjaluku? 

Promatrajući kur'ansko-sunnetske citate, primijetit ćemo da su ove opće smijernice za prepoznavanje jedne ili druge kategorije itekako prisutne. Samo ih treba pronaći i razumjeti.  

„Da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine“

Jedna od smjernica koju ćemo prepoznati u ponašanju vjernika je blaga narav. On svemu pristupa polahko, sa razumijevanjem i ne iskazuje plahovitost u reakciji. Opisujući Vjerovjesnika, Uzvišeni Allah, dž.š., nam, u stvari, daje paradigmu prema kojoj trebamo uskladiti svoje ponašanje: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.“ (Ali 'Imran, 159.)

Jedini rezultat siline i grubosti koju neka osoba ispolji može biti njegova odbojnost kao osobe u očima drugih. Abdullah b. Amr veli: „Ja nalazim svojstva Allahovog Polsanika i u prethodnim knjigama: on nije osoran niti grub, i on nije bučan po mjestima gdje se trguje. On na zlo ne uzvraća zlim, nego oprašta i blago postupa.“

Svi koji žele ispravno i u najboljem svjetlu pricipe i postulate islama predočavati drugima, na svim javnim istupima bi se morali držati ovoga pravila. Uostalom, zar Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije rekao: „Kada se blagost nađe u nečemu, ukrasi ga, a kada se ukloni iz nečega, unakazi ga.“ (Ad-Dija' - sahih)

Poslanikova, a.s., definicija pravog vjernika

Jedna interesantna definicija vjernika, pored one ibadetske osnove koja se proteže kroz cijeli kur'anski tekst i koja uređuje odnos između čovjeka i njegovog Gospodara, je krajnje jednostavna formulacija Poslanika, s.a.v.s. Radi se o formulaciji iz domena Poslanikovih, s.a.v.s., jezgrovitih ali krajnje sadržajnih riječi (dževami'ul-kelim) sa kojima je poslan, u kojoj stoji da je Poslanik, s.a.v.s., ističući značaj lijepog ophođenja prema drugima, rekao: „Pravi vjernik je onaj (u drugoj predaji: 'Najbolji vjernici su oni') od čijih ruku i jezika su mirni ostali vjernici.“ (Buharija, Muslim, Tirmizi, Nesai i dr.) Krajnje indikativno je da se status dobrog vjernika stiče lijepim odnosom prema drugima, preciznije – neuznemiravanjem drugih - ni fizički ni verbalno. 

U spomenutom hadisu se krije odgovor svima koji tvrde da biti dobar vjernik podrazumijeva isključivo unutrašnju vezu sa Gospodarom svjetova. Uostalom, kod koga je ta veza ispravna i čvrsta, ona se reflektira i na odnos prema stvorenjima. U tom smislu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: „Ko nije zahvalan ljudima, taj nije zahvalan ni Allahu, dž.š.“ (Tirmizi – sahih)  

Najbolji od vas su...

Za očekivati je da se i pod ovim naslovom nađu većinom hadisi koji govore o čovjekovom ispoljavanju direktne pokornosti Uzvišenom Allahu, dž.š. No, i u ovom slučaju Vjerovjesnik, s.a.v.s., vrlo često ukazuje na segment čovjekovog sveukupnog ponašanja u užoj i široj zajednici, dajući izuzetnu težinu načinu njegovog komuniciranja i ophođenja. Tako, u jednom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Najbolji od vas su oni koji imaju najljepšu narav.“ (Buharija, Muslim, Tirmizi i Ahmed) Po drugom hadisu, lijep moral je najteža stvar kojom čovjek može napuniti mizan na Sudnjemu danu.

U istom smislu, ukazujući na to da je jedna od pohvaljenih karakteristika čovjeka pomaganje drugome, Vjerovjesnik, s.a.v.s., onome ko je najkorisniji daje epitet najboljeg, pa kaže: „Najbolji ljudi su oni koji su najkorisniji drugim ljudima.“ (Al-Kuda'i – hasen) 

Prelazeći na nešto uži krug ljudi sa kojima čovjek ima stalnu komunikaciju, Vjerovjesnik, s.a.v.s., ponovno epitet najboljeg čovjeka daje onima koji se najbolje ophode, pa kaže: „Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojoj porodici (U drugoj predaji: 'svojim ženama'.)“ (Tirmizi, Hakim – sahih) Samo onaj ko svjesno zatvara oči pred ovim općim Vjerovjesnikovim smjernicama i porukama se može 'bahato' ponašati prema drugima i u isto vrijeme tvrditi da je on istinski sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., i praktičar Poslanikovog sunneta.

Najgori ljudi su...

Pored navedenih smjernica preko kojih prepoznajemo najbolje osobe, na primjeru čovjeka koji je jednom prilikom došao Poslaniku, s.a.v.s., pronalazimo paradigmu osobe najpokvarenijeg karaktera. Imam Buharija bilježi od Aiše, r.a., da je neki čovjek zatražio dozvolu za ulazak kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., pa, kada ga je Poslanik, s.a.v.s., vidio, rekao je: „Loš li je on drug!“ Kada je sjeo, Poslanik, s.a.v.s., mu se nasmiješio i blago ga pogledao. Kada je čovjek otišao, Aiša, r.a., je rekla: „Allahov Poslaniče, kada si vidio čovjeka, rekao si to i to, a zatim si ga lijepo pogledao i nasmiješio mu se!!!“ Poslanik, s.a.v.s., tada reče: „O, Aiša, kada si me vidjela da sam nepristojan? Zaista su najgori ljudi (po stepenu) kod Allaha na Sudnjem danu oni koje ljudi izbjegavaju bojeći se zla i navaljalštine koju oni nose.“

Iz hadisa se da zaključiti da je dozvoljeno lijepo se odnositi i blago pristupati čovjeku koji je nasilnik, koji teroriše druge, zakida ih i čini im nepravdu, te da na njegovu pokvarenost ne moramo odgovoriti nepristojnošću ukoliko postoji opravdana bojazan da će nas time zlo koje sa sobom nosi sustići. No, i ovdje je krajnje indikativno to da takve ljude, od kojih drugi bježe zbog pokvarenosti koju sa sobom nose i koju šire, i prema kojima se ljudi, samo iz straha, odnose na lijep način, Poslanik, s.a.v.s, naziva 'najgorim osobama'. Šta više, on lično, na svome primjeru pokazuje da je takve dozvoljeno spominjati po njihovom zlu, što jako sliči ogovaranju, i u isto vrijeme ophoditi se prema njima na lijep i uljudan način.

Ljudi kao pčele i muhe 

Ljudi se tako razlikuju... Od nekih vidimo mnogostruke koristi gdje god se nađu, u licima im nur, u srcu iman koji se odražava na ponašanje. Od drugih, opet, vidimo samo štetu. Dvojica na suprotnim stranama, poput onih čiji primjer nam Allah, dž.š., navodi u Kur'anu: „Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji ništa nema (ništa nije u stanju pravilno da uradi) i koji je na teretu gospodaru svome, - kud god ga pošalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji traži da se pravedno postupa, a i sam je na pravom putu?“ (An-Nahl, 76.)

Ove dvije vrste ljudi možemo posmatrati i kao dva insekta: jedna grupa je poput pčela, druga poput muha. Pčela je pokorna, radina, korisna. Čak i jedna sura nosi naziv – „Pčele“. U toj suri, Allah nam navodi slijedeći opis ovog Njegovog sićušnog stvorenja koje koristi i sebi i drugima: "Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: 'Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!' Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju." (An-Nahl, 68.-69.)

To nadahnuće pčelu vodi i pri izradi sača. One za njegovu izradu koriste heksagonalnu strukturu. Zašto ne petougao ili osmougao? Matematika kaže da je ta, šestougaona struktura i oblik, najpogodniji geometrijski oblik za maksimalno iskorištenje jedinice površine. Ćelije naliježu jedna na drugu, tako da dijele zidove, pa je potrebno manje voska, a dobije se najviše prostora za med. 

Drugi rezultat nadahnuća je proizvodnja meda. Naime, količina meda koju pčele uskladište daleko je veća od njihovih stvarnih potreba. Čemu ovolika pretjerana proizvodnja, koja izgleda kao gubljenje vremena i energije? Pčele, Allahovim nadahnućem, proizvode med ne samo za sebe, nego i za ljude.

Dakle, neki ljudi su kao pčele. Koriste i sebi i drugima. Drugi su kao muhe, a znamo gdje muhe dolaze, na koja mjesta, šta ih privlači i šta na sebi (pre)nose. Takvi ljudi su odbojni, prepotentni, skloni ekscesima, prenose mahane drugih. Jednom riječju: nanose samo štetu. Šteta je još veća ako imaju kakvu moć, uticaj i sl. Takvi su stigmatizirani, od njih ljudi bježe i ne prihvataju ih u svojoj sredini. 

Svaki vjernik bi se trebao posvetiti izgradnji svoga karaktera i poistovijetiti se sa tim malim, sićušnim stvorenjem – pčelom, ili, recimo, mravom, po kojem također jedna sura nosi naziv. U isto vrijeme, od sebe bi morao odbaciti sve negativnosti koje nalazimo u insektu tako sličnom pčeli, a tako različitom...

Autor: Salih Indžić