Poznat je fenomen među muslimanskim svijetom da budu na poslu, u radu, a kada, naprimjer, dođe vrijeme namaza i bude im rečeno da klanjaju oni kažu: „Rad je ibadet!“ Zašto onda kažemo da je rad zaboravljeni ibadet? Zato što je zaboravljeno suštinsko značenje rada. „Ljude i džinne sam stvorio da Meni ibadet čine“, kur'anski je princip.  Shvatanje ibadeta danas je kod većine: formalno obavljanje obreda koje je Allah naredio. Tako ispada da za farz-namaz dnevno treba pola sata, a ostala 23 i po sata ne treba biti u ibadetu Allaha. Posti se 30 dana u godini, dakle ostalih 335 dana čovjek nije u ibadetu. Ili onaj ko obavi hadž jednom u životu, on je svoj ibadet „završio“. 

Razumijevanje ibadeta je mnogo šire! Ibadet je da svijest da si sa Allahom na poslu, kući ili ulici, kao što si sa Allahom dok obavljaš namaz! Hazret Alija je rekao: „Pijace muslimana su poput mjesta gdje klanjaju klanjači!“ U smislu da stanje koje vlada u namazu treba da nas prati i dok radimo! 

Većina poslova danas je na principu poslodavac-radnik i zato je važno nekoliko stvari iznova ponoviti. Svjedoci smo pojave u našem vremenu da se često ovi prvi žale na druge i obrnuto. Sasvim je jasno sa aspekta vjere, ali i ljudskosti, da poslodavac nema pravo izrabljivati radnika, davati mu ispotprosječnu platu, ne plaćati prekovremeni rad, ograničavati pravo na odmor, prijetiti otkazom, uskraćivati pravo na trudničko odsustvo i bolovanje, a sve ovo posebno u ambijentu gdje tom poslodavcu dobro ide posao i u stanju je sebi luksuzan život priuštiti. Ovo je posebno bolno i neispravno kada takav poslodavac tu svoju nepravdu prema radniku „pravda i pokriva“ davanjem donacija za džamije, odlaskom na hadž/umru ili pak druženjem s „ljudima od vjere“. Alejhisselam je ukazao na radnikov golemi hak rekavši: „Platite radnika dok se njegov znoj ne osuši!“ Isto tako, treba ukazati i na pojavu gdje mnogi radnici, posebni oni koji imaju „siguran posao“ ne rade predano svoj posao i ne samo da ne izgaraju na poslu, žudeći da uče i posao urade kvalitetnije, već i svoje osnovne obaveze otaljavaju i ne izvršavaju. Vjernik to sebi neće dopustiti, svjestan da je imetak/plata jedina stvar za koju će biti pitan dva puta: kako je zarađena i kako potrošena. Rješenje je u samokritičnom pristupu i radnika i poslodavaca. Kada su upitali jednog velikana kako je postigao lijepo i pravedno ponašanje, kazao je: „Shvatio sam kritike ljudi ozbiljno.“

Misao za razmišljanje

Kada je Omer, r.a., izašao da provjeri stanje svojih sugrađana, čuo je kako majka govori svojoj kćerki da pomiješa mlijeko sa vodom. Kćerka reče da to nije uredu i da je to halifa Omer zabranio, a majka odgovori time da ih Omer ne vidi trenutno. Potom kćerka reče: „Majko, ako nas Omer ne vidi, pa zaista nas Gospodar Omerov vidi!“ Nakon toga majka više ništa nije rekla. Zašto? Zato što kada se istina kaže sa ubjeđenjem da je to istina, ne postoji ništa što je može oboriti! Zašto glasovi muslimana danas ne dopiru ni do koga? Zato što su naši jezici glasni, ali srca su nam tiha po pitanju ubjeđenja u Allaha! Onaj ko to ubjeđenje izgradi, neće tuđe sebi prisvojiti; neće svog radnika zakidati i nepravedno prema njemu postupati; neće na poslu otaljavati već će gledati koliko može doprinijeti. Tada možemo reći da je rad ibadet.

Autor: Hafiz Ammar Bašić