Šta nas čini pobjednicima – dan bitke na Bedru
Bahrudin ef. Čolo - Završio Elči ibrahim-pašine medrese u Travniku, diplomirao na Islamskom univerzitetu u Medini, Fakultet šerijata. Stručni je saradnik za džemat, imama, organizaciju i razvoj vjerskog života u Upravi za vjerske poslove Rijaseta islamske zajednice u BiH.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Milostivom Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, Njega obožavamo i od Njega pomoć molimo... Uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost podario, a ne na put onih na koje si se rasrdio i koji su zalutali.
Salavat i selam na posljednjeg poslanika i Allahova miljenika Muhameda, a. s., Njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na naše bosanske šehide.
Draga braćo!
Allah, dž. š., kaže: “A Allah vas je pomogao i na Bedru kada ste bili manjina. Zato bojte se Allaha kako biste bili zahvalni.” (Alu Imran, 123)
Princip čovjekova života i djelovanja na ovome svijetu jest težnja ka miru, unapređenju i razvoju mira u društvu. Na tom putu pojave se određene prepreke i smetnje koje znaju biti uzrokom stagnacije, nazadovanja i oružanih sukoba. Učimo to iz povijesti prijašnjih naroda, ali i iz našeg sveukupnog muslimanskog, povijesnog i civilizacijskog iskustva.
S tim u vezi, svake godine u mubarek mjesecu ramazanu, 17. dana ovoga mjeseca, muslimani evociraju sjećanje na jedan od najvažnijih događaja u povijesti islama i muslimana, Bitku na Bedru. Ta bitka je prepoznatljiva po tome što je islam kao vjeru i koncept života pozicionirala u društvenom, političkom, vojnom, pa i u ekonomskom smislu. Bila je to bitka koja je muslimansku zajednicu izvela na pozornicu tadašnjih globalnih kretanja. Relativno mlada i tek uspostavljena, organizovana muslimanska zajednica, na Bedru je pokazala odlučnost i spremnost da zauzme svoje mjesto na pozornici svijeta.
Naravno, bitka na Bedru je, prije svega, bila oružani odgovor muslimana kojima je Objavom zagarantirano pravo da zaštite svoje temeljne vrijednosti života časti, vjere, imetka i porodice.
Šta današnji muslimani mogu učiti iz ove bitke i što je to u porukama Bedra aktuelno u kontekstu našeg vremena i prostora?
Bedr nas uči da se pojedinac, džemat i društvo grade i izgrađuju postepeno i strpljivo. U tom pojedinačnom i kolektivnom stasavanju i sazrijevanju potrebno je mnogo truda, zalaganja i odricanja. Poznato nam je sa čime su se sve muslimani u periodu prije Bitke na Bedru morali nositi. Bili su izloženi svakovrsnim maltretiranjima, napadima i nasrtajima.
Poredeći stanje muslimana prije Bedra i naše ovdašnje stanje u kojem muslimani nastoje očuvati svoj identite, uočit ćemo mnogo sličnosti! Muslimani našeg podneblja također su izloženi stalnim progonima i masovnim zločinima. Muslimani nerijetko, prizivajući u sjećanjima slavnu prošlost, životare na krilima stare slave, a svi dobro znamo da se od prošlosti treba učiti, ali se od nje ne može živjeti. Prošlost treba razumijevati kao učiteljicu života, kako to i latinska izreka kaže: “Historia est magistra vita – Historija je učiteljica života.” S druge strane, narodi sa kojima muslimani dijele životni prostor, iz historije uče, na osnovu iskustva iz historije razmišljaju i djeluju, te planiraju svoju budućnost.
Također, žele li muslimani, kao istinski monoteisti i sljedbenici vjerodostojne Allahove knjige, biti ozbiljni društveni akteri, oni moraju ulagati maksimalan trud da ovdje i sada ostvare pobjedu na svome Bedru, uz čvrsto uvjerenje u Allahovu pomoć. Onoga momenta kad su muslimani odstupili od principa idžtihada i iskrenog oslanjanja na Allaha, kad su odstuplili od čestitosti u povjerenim im poslovima, počeli su stagnirati, gubiti tlo pod nogama, padati u nemilost njihovih i Allahovih neprijatelja. Njihove carevine, države i društva počeli su propadati, jer su temelji na kojima su počivali već odavno iznutra bili uzdrmani i narušeni. Hazreti Alija je kazao: “Allah može dati da potraje vlast nevjernika, ali ne i zalima i nepravednika, makar bio i musliman.”
Današnji muslimani guše se u suzama moleći Allaha u dovama da im pomogne i ispuni njihova očekivanja, dok istovremeno ništa suštinski ne čine da ta Allahova pomoć i stigne. Očigledan je nesrazmjer u insistiranju na ibadetima i dovama i nedostatku iskonskih moralnih vrijednosti u njihovom praktičnom životu. Snagu, odlučnost i odvažnost boraca Bedra, današnji muslimani kao da su arhivirali u povijest. Umjesto tih osobina, muslimani postaju prepoznatljivi po kolebljivom i kalkulantskom karakteru. Podljedice se ne mogu negirati: muslimani i njihova društva međusobno su ideološki i mezhebski suprotstvaljeni i razjedinjeni, u socijalnom smislu duboko raslojeni na privilegirane elite i potlačene. Umjesto da hrabro kroče na poprište svoga Bedra i objave džihad nepravdi, korupciji, praznovjerju, sektaštvu, radiklanim ideologijama, oni se prepuštaju romantičarskom pozivanju na slavnu prošlost i sanjarskim mesijanskim očekivanjima u budućnosti. Dok jedni troše svoje imetke na raskoš, terevenke i luksuz, drugi svoja zvanja i znanja dokazuju upuštajući se u jalove pseudovjerske i pseudofikhske rasprave.
Poštovani džemate!
Bedr nas uči zalaganju i trudu. Allah, dž. š., mogao je još u Mekki, a kasnije i na Bedru, Svojom direktnom intervencijom poraziti neprijatelje muslimana! Ipak, nije bilo tako.
Sami muslimani su morali doći na mejdan neprijatelju i pokazati snagu vlastitih uvjerenja na djelu. Ashabi nisu oklijevali, nisu kalkulisali, nisu procjenjivali ličnu korist i probitak u izazovima koji su pred njima stajali. Njihove riječi odslikavaju karakter ljudi koji nisu uzmicali pred žrtvom i opasnošću: “Allahov Poslaniče, idi tamo kuda ti je Allah naredio, a mi ćemo te slijediti. Tako nam Allaha, mi tebi nećemo kazati kao što su Izraelćani rekli Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite, mi ćemo ovdje ostati...”, već ti kažemo: “Kreni ti sa svojim Gospodarom u borbu, a mi ćemo se uz vas boriti”.
Bedr nas nanovo podsjeća da je snaga muslimanska zajednice u međusobnom uvažavanju, savjetovanju i dogovaranju. Ako je Allahov Poslanik, a. s., koristio priliku da se posavjetuje i čuje stav svojih najbližih saradnika, kako to da su današnji muslimanski predvodnici dostatni sami sebi i ne uviđaju potrebu da se okruže mudrim i iskrenim ljudima, već su uglavnom okruženi poltronima i ulizicama. Zar onaj koji je imao direktnu vezu sa Sveznajućim nije mogao koristiti svoju bliskost s Bogom da se manje oslanja na savjete ljudi? Takvu mogućnost isključuje sama Objava, upućujući Vjerovjesnika i njegove sljedbenika da se u stvarima općeg dobra uvijek zajednički i u svemu kompetentno i otvoreno raspravi i dogovori: “Ve emruhum šura bejnehum – I sa njima se savjetuj i dogovaraj.”
Draga braćo!
Bedr je bitka koja je rasvijetlila neprolaznu moć znanja. Zarobljeni mušrici svoju slobodu između ostalog mogli su otkupiti i podučavanjem muslimana čitanju i pisanju?
Kako, četrnaest stoljeća poslije Bedra, prihvatiti i razumjeti činjenicu da u današnjem svijetu među prvih stotinu univerziteta u svijetu nema nijednoga muslimanskog? Kako se pomiriti sa saznanjem da muslimani u vremenu ekspanzije tehnoloških izuma raspravljaju kad je vrijeme jacije, kad nastupa mjesec ramazan, kad je Bajram? Dok drugi vrše ekspediciju na Mars, uređuju svoja društva po najvišim civilizacijskim standardima i ekološkim zahtjevima, muslimani se iscrpljuju u nacionalnim antagonizmima i mezhebskim cjepidlačenjima. Dok se drugi narodi ujedinjuju u velike i moćne, ekonomske, vojne i društvene saveze, današnji muslimani, sljedbenici Allahove riječi i poštovaoci Bedra, neprestano se usitnjavaju i razjedinjuju. Muhadžiri i ensarije su bili jedno unatoč svim kulturalnim razlikama i specifičnostima. Njih je istinski ujedinjavala vjera u Allahovo obećanje i želja da budu subjekat a ne objekat društvenih dešavanja oko njih.
Muslimanime koji u ramazanu osjete naslijeđenu nostalagiju za Bedrom Poslanika i ashaba, tražeći u njemu inspiraciju za svoje pobjede, podsjećamo na Allahove riječi: “Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.” (Alu Imran, 103)