Iznurenoj, izvaranoj, obespravljenoj i na sve moguće načine zakinutoj duši bošnjačkoj snažna poruka morala, ljubavi, istine, bogobojaznosti i pravde koju nosi mi'radžska noć djeluje poput hladne izvorske vode umornom musafiru ili poput udobne, mehke postelje snenu insanu. 

Događaj Isra'a i Mi'radža višestruko je znakovit i bitan te mu je, otuda, neophodno posvetiti nekoliko redaka. Okolnosti koje su mu prethodile, samo putovanje ka Bejtu-l-Makdisu i uzdizanje u svijet gajba te popratne reakcije na cijeli događaj daleko su od puke slučajnosti. Sve to protkano je prefinjenim nitima božanske volje koja je htjela u srce Muhammeda a.s. i svih onih koji ga budu slijedili uliti čvrst jekin, te im na momente olovne korake okrijepiri novom snagom i elanom. Stoga se danas i prisjećamo te ljepote, voljni da iz mi'radžske noći koja je pred nama osjetimo miris olakšanja i u neznano sutra krenemo hrabrije i odlučnije.

Prije Isra'a i Mi'radža

"Neka je slavljen Onaj Koji je preveo Svoga roba od Hrama Časnog u Hram Daleki čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu znamenje Naše pokazali. Zaista On sve čuje i sve vidi." (El-Isra,1).

Po pitanju vremena u kome se desio događaj Isra'a i Mi'radža učenjaci su zauzeli nekoliko stavova. Tako se po njima ovaj događaj desio:

  • u prvoj godini poslanstva
  • u petoj godini poslanstva
  • 27.redžeba desete godine po poslanstvu
  • 17.ramazana dvanaeste godine po poslanstvu
  • u mjesecu muharremu trinaeste godine poslanstva
  • 17.rebi'u-l-evvela trinaeste godine poslanstva

Ipak, uvriježeno mišljenje koje preovladava i na našem podneblju jeste da je to bio 27.redžeb desete godine po poslanstvu, te ćemo se toga kroz ovaj tekst i držati. 

Događaju Isra'a a potom i Mi'radža prethodila je vrlo burna i za muslimane, posebno za Muhammeda a.s., teška godina koju su obilježila tri nimalo lahke situacije. Najprije je na Ahiret preselio Poslanikov amidža Ebu Talib koji je uporno odbijao prigrliti islam, čak i na samrtnoj postelji. No, unatoč tome, u svakom trenutku je Muhammedu a.s. garantovao i pružao snažnu potporu u njegovoj časnoj misiji te tako ulijevao dodatnu snagu njemu i tada malobrojnim muslimanima. Odlaskom Ebu Taliba izgubljen je snažan oslonac. Nemalo nakon toga ovaj svijet napušta i Hatidža r.a., supruga Poslanikova koja je, poput Ebu Taliba igrala značajnu ulogu u njegovom životu i bila mu konstantna podrška. Ova dva gubitka bila su razlogom da godina u kojoj su se desili bude prozvana ''Senetu-l-huzn'', odnosno ''Godina tuge''. Nesalomljivi duh i moralni kredibilitet muslimana došao je do punog izražaja pri Poslanikovom misionarskom odlasku u Taif koji je bio sve samo ne ugodan i prijatan. Izvrijeđan, kamenovan i okrvavljen obreo se u jednoj bašči potraživši dašak odmora i okrijepe. Na Džibrilovu ponudu da uništi taj bezbožnički, pokvareni grad i njegove stanovnike Muhammed a.s., u maniru velikog čovjeka i humaniste odgovara: ''Poslan sam kao milost a ne kao kazna!''.  Nakon svih tih iskušenja, kao nagrada i počast njemu, dolaze Isra i Mi'radža.

Isra

Isra je Poslanikovo a.s. noćno putovanje iz Mekke do Bejtu-l-Makdisa, spomenuto u gore citiranom ajetu. On je razdaljino od Mekke do Jerusalema prešao na Buraku, životinji koju predaje opisuju kao veću od magarca a manju od mazge. U jerusalemu je privezao Buraka za halku za koju su vezivali vjerovjesnici te je kao imam predvodio dva rekata namaza ostalim poslanicima. Nakon toga su mu ponuđene posude s mlijekom i vinom na što je on izabrao mlijeko. Džibril mu tada reče: ''Odabrao si ono što je čisto. Ti i tvoj ummet bićete upućeni. Da si odabrao vino tvoj ummet bi zalutao.''.

Mi'radž

Nakon Bejtu-l-Makdisa uslijedilo je uspinjanje kroz nebeske sfere. Na prvom nebu Poslanik srete Adema a.s. koji mu uzvrati selam i izrazi dobrodošlicu. S njegove desne strane bijahu duše sretnih a s lijeve duše nesretnih. Na drugom nebu mu dobrodošlicu poželješe tečići Isa i Jahja a.s., a isto to mu na trećem nebu poželi poslanik kome je darovano pola ljepote – Jusuf a.s.. Na četvrtom nebu susreo je Idrisa a.s., a na petom Haruna, sina Imranova i brata Musaova a.s.. Na šestom nebu susreće Musa'a a.s. koji učini kao i prethodni poslanici ali se pri rastanku sa Muhammedom a.s. rasplaka rekavši kako to čini stoga što je poslije njega došao poslanik čiji će ummet u Džennetu biti brojniji od njegovoga. Konačno, na sedmom nebu srete Ibrahima a.s. naslonjenog na Bejtu-l-Ma'mur u koji svaki dan uđe 70 000 meleka i više nikada ne iziđe. Svi poslanici koje je sretao odgovarali bi na njegov selam, izražavali mu dobrodošlicu te potvrđivali da je on Allahov poslanik. 

Potom je uzdignut do mjesta Sidretu-l-munteha gdje prije ni čovjek ni melek nisu kročili. Allahu Uzvišenom se primakao koliko su dva luka ili još bliže i vidio neka od Njegovih znamenja. Kur'an to spominje u suri Nedžm: ''A vidio Ga je i drugi put, kod Sidretul-muntehaa, kod nje je džennetsko prebivalište. Kad je Sidru prekrivalo ono što je prekrivalo, pogled mu nije skrenuo niti je prekoračio. Vidio je najveličanstvenija znamenja Gospodara svoga.".  

Mi'radžski darovi

Prije nego li spomenemo neke od darova Mi'radža valja se podsjetiti i na činjenicu da je Muhammed a.s. tokom svog uspinjanja u društvu Džibrila vidjeo i različite vrste griješnika i vidove kazni kojim se isti kažnjavaju. Naravno, iako se radi o kaznama i taj Mi'radža može se shvatiti kao Allahova milost i dar jer upozorava čovjeka na opasne posljedice pojedinih grijeha koje čini. 

Tako je najprije prošao pored ljudi koji istovremeno siju i ženju, a čim završe sa žetvom plodovi se opet vrate pa ponovo ženju, te je saznao da su to borci na Allahovom putu. Vidio je ljude kojima su jezici čupani kliještima pa bi se ponovo vraćali i opet bili čupani te mu Džibril reče da je to kazna za one koji šire smutnju po zemlji. Vidio je okrvavljene ljude koji jedu drvo Zekkum i kamenje pa mu je rečeno da su to oni koji nisu davali zekjat. Za one koji su ostavljali svježe a jeli pokvareno meso saznao je da ostavljaju svoje zakonite supruge a strast utoljavaju kod žena koje su im zabranjene. Vidio je i ljude kojima se glave neprestano razbijaju kamenjem te mu Džibril reče da su to oni koji su na dunjaluku bili nemarni spram namaza. Ljudi koji su bakrenim velikim noktima sebi kidali lica i obraze i to stalno ponavljali su oni koji su kaljali čast ljudi na dunjaluku. Vidio je i ljude koji su se zametnuli bremenom koje ne mogu ponijeti a pri tome još na njega tovare te je saznao da su to oni koji ne mogu odgovoriti svojim obavezama na dunjaluku a na njih dodaju nove. Poslanik a.s. je uz to vidio i osjetio slast i ljepotu Dženneta te užas Džehennema a sve to detaljno je opisano kroz niz hadisa koje zbog njihove opširnosti i skučenosti prostorom ne navodim.

Pored toga, tri su posebno znakovita dara Mi'radža:

-Na Mi'radžu je naređen namaz koji je ujedno i mi'radž svakog vjernika koji ga obavlja. Poznato je da se prvobitna naredba odnosila na pedeset namaza te se taj broj, na sugestiju Musa'a a.s. smanjivao do konačnih pet nakon čega je Uzvišeni kazao: ''Ja sam Svoj farz propisao i Svojim robovima olakšao. Namaza je pet ali se računa pedeset. Kod Mene se rečeno ne mijenja.''. Do tada su muslimani obavljali dva namaza i to po dva rekata ujitro i navečer.

-Na Mi'radžu je Muhammed a.s. obavješten da će svako ko iskreno izgovori šehadet Allahovom milošću ući u Džennet.

-Na Mi'radžu su objavljena dva posljednja ajeta sure Bekare za koje je Poslanik a.s. rekao slijedeće: ''Ko navečer prouči dva posljednja ajeta iz sure Bekare, to mu je dovoljno'', te ''Dobio sam završetke sure Bekare iz riznice ispod Arša.''.

Poslije Mi'radža

Po povratku u Mekku Muhammed a.s. je obavijestio ljude o onome što mu se desilo ispričavši sve detalje svoga noćnog putovanja. Uslijedile su brojne reakcije, a mušrici ga još više počeše ismijavati i progoniti. Koristili su tu ''nemoguću priču'' kao dodatni razlog i motiv da mu se svete i izruguju. Bili su do te mjere uporni i nepopustljivi da odoše do njegovog najboljeg prijatelja Ebu Bekra kako bi ga upoznali sa onim što govori Muhammed a.s.. Ebu Bekr ih je pomno saslušao nakon čega kratko odgovori: ''Ako je to rekao Muhammed ja mu vjerujem i u čudnije stvari od toga''. To je pravi i iskreni prijatelj koji zarad ovih riječi dobi naziv ''Es-Siddik'', odnosno istinoljubivi. 

Šta nama znači Mi'radž?

Kao što na početku rekosmo poruke Isra'a i Mi'radža su vrlo znakovite i, zašto ne kazati, univerzalne. To je posebno indikativno kada smo u pitanju mi, Bošnjaci. Slijedom prethodnih redova skoro da taksativno možemo poredati ono što nam Isra i Mi'radž poručuju i ono čega se svake godine u mi'radžskoj noći iznova prisjećamo.

Naime, baš kao i naš dragi poslanik Muhammed a.s. i mi smo, ne tako davno, proživljavali godine tuge gubivši svoje najbliže i ostajući bez najprisnijih oslonaca. I mi smo doskora na goloj koži osjećali dah taifske torture koju doživje Muhammed a.s.. Šta više, skoro da nema grada u Bosni i Hercegovini koji jedno vrijeme nije bio Taif. I mi doživljavamo izrugivanja, ponižavanja i nipodaštavanja naše vjere i njenih plemenitih postulata koje težimo slijediti a koje moderni svijet uporno negira i omalovažava. I mi jednako poštujemo sve Allahove poslanike koje je naš voljeni Muhammed a.s. sretao tokom uspinjanja kroz nebeske svodove. Sve ih uvažavamo i među njima razlike ne pravimo. Naprotiv, želimo da ih se slijedi onako kako im i dolikuje i da se njihovo istinsko naučavanje i poštuje, bilo da se radi o Muhammedu, Ibrahimu, Musau, Isau a.s…. Mi, Bošnjaci, bez ikakve dileme moramo uznastojati da izbjegnemo sve one opake kazne koje Muhammed a.s. vidje u noći Mi'radža. Bolje rečeno, valja nam iz svakodnevnog života odstraniti osobine poput laži, ogovaranja, kamate, bluda, širenja smutnje… Umjesto toga smo dužni podrobnije preispitati svoj odnos spram namaza, zekjata, šehadeta…  Darovi Mi'radža za nas su posebno bitni, te ih ne smijemo držati samo u vitrinama, odnosno na jezicima. Šehadet i kur'anski tekst, ukoliko ne odmaknu dalje od jezika i pukog izgovaranja gube svoj pravi smisao. Muhammed a.s. je upozoravao na dolazak vremena u kome će se Kur'an puno učiti a po njemu malo raditi i o njegovim značenjima slabo razmišljati. Kur'anu i šehadetu se moraju dati njihova prava i to je nešto na čemu mi, Bošnjaci, moramo poraditi. Namaz je, opet, priča za sebe. On je naš interni mi'radž, naše uspinjanje ka Uzvišenom. Stoga mu se mora pristupati krajnje ozbiljno i skrušeno. Uostalom, zar Kur'an ne govori kako će nevjernici kao razlog svog ulaska u vatru kazati: ''Nismo namaz obavljali!''. I napokon, nama, Bošnjacima su prijeko potrebni prijatelji poput Ebu Bekra koji će u svakom momentu biti na našoj strani i vjerovati u ono što govorimo i radimo. Naravno, i mi u tom smjeru morami dati svoj maksimum, jer jedna mudra izreka veli: ''Uspjeh prijateljstva ne ovisi o tome da li ste našli pravog prijatelja nego, uglavnom o tome da li ste vi sami pravi prijatelj''. 

Svaka noć je mubarek onome ko zna. Ipak, nama Bošnjacima noć Mi'radža znači više nego što možemo i zamisliti.

Autor: Safet Pozder