Danas su prostor i vrijeme poništeni, i čovjek postiže zadivljujući uspjeh u raskrivanju prirodnih tajni i iskorištavanju njezinih sila u svoju vlastitu korist. Međutim, usprkos svim ovim razvicima, tiranija i imperijalizam paradiraju u inozemstvu, prerušeni u demokraciju, nacionalizam, komunizam, fašizam, i nebo zna što još mimo toga. Pod ovim krinkama, u svakom kutku zemaljskom, duh slobode i dostojanstvo čovjeka gaze se pod nogama na način koji se ne može usporediti ni s najmračnijim razdobljem ljudske historije.

Takozvani državnici kojima povjereni su vlada i predvođenje ljudi pokazali su se demonima krvoprolića, tiranije i tlačenja. Upravitelji čija je dužnost da štite i njeguju te ideale koji oblikuju viši ljudski rod, da sprečavaju tlačenje ljudi te da uzdignu moral i intelektualni stupanj ljudskog roda su, u svojoj gladi za dominacijom i imperijalnim posjedovanjima, prolili krv miliona i sveli su milione na ropstvo jednostavno kako bi ugodili gramzivosti i pohlepi svojih pojedinačnih grupacija.

Nakon podjarmljivanja i uspostave svoje dominacije nad slabijim narodima, oni su im oteli njihove religije, njihov moral, njihove kulturne tradicije i njihove književnosti. Potom su posijali sjeme razdora i podjela među njima, i oni bi trebali prolijevati jedni drugima krv i ići na spavanje pod opijumom ropstva, tako da pijavica imperijalizma može neprekidno sisati njihovu krv.

Kad se osvrnem na godinu koja je minula i kad pogledam svijet usred novogodišnjih radovanja, svejedno je da li su to Abesinija, Palestina, Španija ili Kina, ista bijeda prevladava u svakom kutku čovjekovog zemaljskog domišta, i stotine hiljada ljudi nemilosrdno je masakrirano. Mašine destrukcije koje je stvorila znanost zatiru međaše čovjekovih kulturoloških postignuća. Vlade koje same nisu uključene u ovu dramu vatre i krvi sišu krv slabijih naroda ekonomski. Kao da se primiče Sudnji dan, u kojem kao da se svako stara za sigurnost vlastite kože, i u kojem se ne čuje glas suosjećanja ili iskrenog prijateljevanja.

Svjetski su mislitelji preneraženi. Da li se to primiče kraj sveg ovog progresa i civilizacijskog razvitka, pitaju se oni, to da će ljudi ubijati jedni druge u uzajamnoj mržnji i učiniti ljudsko prebivalište nemogućim na ovoj zemlji? Prisjetimo se, čovjek može opstati na ovoj zemlji jedino poštujući ljudski rod, a ovaj će svijet ostati biti poprište plijena okrutnih zvijeri samo ukoliko su obrazovne snage čitavog svijeta usmjerene da ucijepe u čovjeka respekt za ljudski rod. 

Samo je jedno jedinstvo pouzdano, a to je jedinstvo ljudsko bratstvo, koje je iznad rase, nacionalnosti, boje kože ili jezika. Sve dok se ova tzv. demokracija, ovaj prokleti nacionalizam i ovaj degradirajući imperijalizam ne uzdrmaju, sve dok ljudi ne demonstriraju svojim djelima da vjeruju da je čitav svijet porodica, sve dok se razlikovnosti po rasi, boji i geografskim nacionalnostima posve ne izbrišu, oni nikada neće biti u stanju voditi sretan i zadovoljan život, niti će materijalizirati prelijepe ideale slobode, jednakosti i bratstva.

Započnimo narednu novu godinu uz dovu Uzvišenom Bogu da podari ljudskost onima koji su na vlasti i vladi, te da ih nauči da im se ljudski rod omili i priraste srcu.

Ispod: Ikbalova posljednja poema prevedena na naš jezik s urdu jezika.

LJUDSKO BIĆE

Znati i vidjeti je tako lako u

svijetu. Ništa vjerovatno neće ostati skrito,

jer je ovaj svijet sačinjen od svjetlosti.

Veo prirode je transparentan ukoliko

želimo da vidimo odveć daleko slabo vidljivi

smiješak meleka.

Ovaj je svijet poziv za ljudsko

biće da gleda, jer je svakoj tajni

podaren instinkt da iskoči iz

svojeg ormarića.

Raspor ljudske krvi je ono što je

Uzvišeni koristio za micanje 

oluja u Svoje okeane.

Što bi nebo moglo znati o tome, čije je

boravište ovaj planet Zemlja, na čijim

noćnim gozbama zvijezde zbilja stoje

na straži!

Ukoliko sam kraj svega, što onda leži

onkraj? Kamo leže granice mojih

beskrajnih putovanja?[1]

 

Novogodišnja radijska emisija iz Lahorea emitirana na Sveindijskom radiju 1. januara 1938. godine

 

[1] Ekscerpt iz djela Khurrama Alija Shafiquea, IQBAL: AN ILLUSTRATED BIOGRAPHY, Iqbal Academy Pakistan, juni 2006., str. 194, u prijevodu Nevada Kahterana.