U tom smislu je i Poslanikova, s.a.v.s., dova u kojoj se kaže: „Učini nas zahvalnim na Tvojim blagodatima...“ (Tefsir Ibn Kesira, str. 1508) 

Nu'man ibn Bešir, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Spominjati i govoriti o Allahovim blagodatima je zahvalnost na njima, a ne govoriti o tome je nijekanje tih blagodati. Ko nije zahvalan na malim stvarima taj nije zahvalan ni na velikim. Ko nije zahvalan ljudima taj nije zahvalan ni Allahu, dž.š., džemat (zajedništvo) je bereket (blagoslov) a razjedinjavanje je kazna.“ (Šuabul-iman, 4/102) 

Jusuf Es-Sabbag prenosi od Hasana da je Musa, a.s., rekao: „Gospodaru, kako se Adem, a.s., uspio zahvaliti na svim blagodatima koje Si mu učinio; stvorio Si ga Svojom rukom, udahnuo Si u njega dušu, nastanio Si ga u Džennetu i naredio Si melekima da mu učine sedždu? Tada mu Allah, dž.š., reče: -O Musa, Adem je shvatio da su to sve blagodati od Mene pa Mi se na tome zahvalio i to je bila njegova zahvala na svemu što Sam za njega učinio.“ (Šuabul-iman, 4/103)

Abdulah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Četvero kome bude dato biće mu dato dobro i ovoga i onoga svijeta: zahvalno srce, jezik koji puno Allaha spominje, tijelo koje saburi kada ga zadesi neki belaj i žena koja čuva svoje poštenje i mužev imetak.“ (Šuabul-iman, 4/104)

 

DOVA KOJA SE UČI KADA SE VIDI NEKO SLIJEP, BOLESTAN ILI NA NEKI DRUGI NAČIN STAVLJEN NA KUŠNJU

Kada neko od nas vidi bolesnog, slijepog ili na bilo koji drugi način iskušanog čovjeka, onda se treba zahvaliti Allahu, dž.š., što je njega zaštitio od takvog belaja i to mu je, ako Bog da, garancija da ga neće zadesiti takvo iskušenje. 

Dokaz za to nalazimo u hadisu u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ko od vas vidi nekoga koga je Allah, dž.š., stavio na kušnju (sa bolešću ili na neki drugi način) pa prouči ovu dovu, neće ga zadestiti takvo iskušenje: 'Elhudulillahillezi afani mimma ibtelahu bihi ve feddaleni ala kesirin mimmen haleka tefdila. / Hvala Onome Koji je mene zaštitio od onoga čime je njega stavio na kušnju i dao mi prednost u odnosu na mnoge koje je stvorio.“ (Šuabul-iman, 4/108)

Čovjek musliman, kada ga god neko upita za zdravlje treba da kaže: „Elhadulillahi / Hvala Allahu, dž.š.“ jer je i to jedan od načina izricanja zahvale Allahu, dž.š., na mnogobrojnim blagodatima kojima smo počašćeni.

Upravo zbog toga Abdullah ibn Omer, r.a., kaže: „Znali smo se više puta dnevno sretati i pitati jedni druge za zdravlje, a time nismo željeli ništa drugo nego da što više izgovaramo «Elhamdu lillah» i da se što više zahvaljujemo Allahu, dž.š., na blagodatima.“ (Šuabul-iman, 4/110)

Allahovih, dž.š., blagodati je mnogo i nisu samo u hrani, piću i odijevanju, kao što se to vidi iz ove izreke u kojoj Ebu Derda', r.a., kaže: «Ko ne bude spoznao Allahove blagodati osim u hrani, piću i odijevanju, taj je slabog znanja i blizu mu je kazna.» (Šuabul-iman, 4/113)

Salih, sin Ahmeda ibn Hanbela –rahimehullah- kaže: «Moj otac nije dozvoljavao da mu vodu za abdest iz čatrnje grabi iko drugi osim on sam, pa kada bi izvukao punu kofu onda bi rekao: 'Elhamdu lillah.» Ja sam ga upitao, zašto se baš tada zahvaljuje Allahu, dž.š., a on mi odgovori: -O moj sine, zar ne znaš da Allah, dž.š., u Kur'anu kaže ovako: «Šta mislite, ako vam vode presuše, ko će vam tekuću vodu dati?» (sura El-Mulk, 30, a predaju ja zabilježio Bejheki u Šuabul-imanu, 4/115)

Suhejb, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: «Čudno je stanje vjernika, svaka njegova situacija je dobro za njega; ako ga zadesi sreća zahvali se pa mu je dobro, a ako ga zadesi nedaća onda osaburi, pa mu je opet dobro.» (Muslim) 

I slijedeći hadis je sličnog sadržaja, a prenosi ga Sead, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Čudim se vjerniku; ako mu se nešto dadne on izrazi svoju zahvalnost i kaže: 'Elhamdu lillah,' a ako bude stavljen na kušnju on opet kaže: 'Elhamdu lillah,' i osaburi. Tako vjernik biva nagrađen u svakoj situaciji pa čak i kada stavlja zalogaj u svoja usta.» (Šuabul-iman, 4/116)

Mugire ibn Šu'be, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., noću toliko dugo klanjao da su mu noge oticale, pa mu rekoše: -Allahov Poslaniče, zar ti Allah, dž.š., nije oprostio sve grijehe, a on reče: «Pa zar neću biti zahvalan Allahov rob?!» (Muttefekun alejhi) 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Nikom neće biti dato ovo četvero a da mu bude uskraćeno drugo četvero:

  1. kome god bude data zahvalnost, neće mu biti uskraćeno da dobije još više, jer Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: «Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati.» (sura Ibrahim, 7) 
  2. kome bude data dova, neće mu biti uskraćeno primanje te dove, jer Allah, dž.š., kaže: «Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!» (sura Gafir, 70)
  3. kome bude dato da moli za oprost grijeha to će mu biti oprošteno, jer Allah, dž.š., kaže: «Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta.» (sura Nuh, 10)
  4. ko bude činio tevbu / pokajanje, ona će mu biti primljena, jer Allah, dž.š., kaže: «I On je Onaj Koji prima pokajanje od robova Svojih…» (sura Eš-Šura, 25)  (Pogledaj Šuabul-iman, 4/125)

Na dvije blagodati vjernici posebno treba da se zahvaljuju Allahu, dž.š., jer kada ih izgube tek onda uvide njihovu vrijednost. Te dvije blagodati su naglašene u hadisu koji prenosi Abdullah ibn Abbas, r.a., u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Dvije blagodati mnogo ljudi zapostavlja: zdravlje i slobodno vrijeme.»  (Buhari)

Jedna arapska poslovica glasi: «Zdravlje je kruna na glavama zdravih ljudi i tu krunu ne vidi niko osim bolesnici.»

 

Autor: Fuad Sedić