Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na najodabranijeg Božijeg roba i vjerovjesnika Muhammeda, a. s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do Kijametskoga dana.



Draga braćo i sestre, 

 

Naša uzvišena vjera je vjera umjerenosti i srednjeg puta. Iz njenih propisa se lahko da uočiti da u islamu nema pretjerivanja niti manjkavosti. U svome ukupnom odnosu prema svijetu islam poziva na umjerenost, pa čak i u prakticiranju ibadeta. Poznat je slučaj kada su došla trojica ljudi i pitali h. Aišu, r. a., o ibadetu Allahova poslanika, s. a. v. s., pa kada im se učinilo da to nije dovoljno, jedan od njih je rekao da se nikada nije ženio, drugi da neprestano posti svaki dan, a treći da po cijelu noć provodi u ibadetu i da ne spava, Muhammed, a. s., uputio ih je u umjerenost u ibadetu i srednji put, kazavši da to nije njegov sunnet i praksa, a da onaj ko ne slijedi njegov put ne pripada njegovu ummetu. 

 

Kad već preveliko pretjerivanje nije dozvoljeno u prakticiranju ibadeta kao što su nafile namazi, post i slično tome, onda je sasvim razumljivo da islam traži od svojih pripadnika umjerenost u raspolaganju materijalnim sredstvima. Materijalna sredstva, imetak su dobra u službi čovjeka, pa stoga on treba da upravlja i vlada njima, a ne nikako da ona zagospodare njegovim srcem. Svaka krajnost u ovom pogledu, bilo da je riječ o škrtarenju, pretjerivanju ili rasipništvu, jest bolest srca koju iskreni vjernici moraju prevazići i pobijediti i uspostaviti ravnotežu u raspolaganju imovinom.

 

Pretjerivanje, ili rasipništvo, u arapskom jeziku označava se sa dvije riječi. Jedna od njih je israf, što znači pretjerivanje u svim stvarima a posebno bespotrebno trošenje materijalnih sredstava preko onoga egzistencijalno nužnog i potrebnog. Druga riječ je tebzir, a znači razbacivanje, bespotrebno razmetanje. Razlika u značenju ove dvije riječi jeste što israf znači pretjerivanje u trošenju u onome što je potrebno čovjeku, dok je tebzir rasipanje novca u potpuno bespotrebnim stvarima.

U Kur'anu, a. š., na više mjesta zabranjuje pretjerivanje svake vrste, ali se uglavnom vezuje za materijalna dobra. 

 

Allah, dž. š., dozvoljava da se Njegove blagodati koriste umjereno bez rasipanja i pretjerivanja. To rasipanje i pretjerivanje može biti kako u jelu, odijevanju, tako i u drugim životnim dozvoljenim situacijama, ali kad se u korištenju Božijih blagodati pređe granica umjerenosti, takav vid razmetanja postaje haram. U svakom vremenu postoje pojedinosti u kojima se prelazi granica u trošenju u stvarima koje su halal. 

U vremenu u kojem živimo, možda su najizraženiji primjeri rasipništva organiziranje glomaznih svadbenih veselja, kupovina bespotrebne garderobe i obuće, izgradnja stambenih objekata koji se ne koriste punim kapacitetom za stanovanje ili iznajmljivanje... U Kur'anu se kaže: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.” (El-Araf, 31)

 

Zašto je rasipništvo haram zbog čega čovjek nema pravo da potpuno slobodno raspolaže imetkom koji je stekao? 

Rasipništvo je manifestacija neodgovornog odnosa naprema imetka u kojemu svoje pravo imaju članovi porodice, nasljednici, ali i socijalno ugrožene kategorije društva. Rasipništvo je haram zato što Allah ne voli rasipnike. Rasipništvo može biti povod za eskalaciju sukoba usljed nepravde i uzurpacije nečijega prava, kao što pretjerivanje u jelu može biti razlogom nastanka neke bolesti. Allah, dž. š., za rasipnike kaže da su oni braća šejtanova: “Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne rasipaj mnogo. jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.” (El-Isra, 26-27)

Muhammed, a. s., u hadisu, koji prenosi Ebu Berze El-Eslemi, rekao je: “Neće se na Sudnjem danu pomjeriti rob s mjesta sve dok ne odgovori na pitanja o životu u šta ga je proživio, o znanju kako je po njemu radio, o imetku kako ga je stekao i u šta ga je potrošio i o tijelu kako ga je koristio.” (Et-Tirmizi)

Od Ebu Hurejra, r. a., prenosi se da je Muhammed, a. s., rekao: Allah je zadovoljan kod vas trima stvarima, a ne voli druge tri: zadovoljan je da Mu ibadet činite i da Mu ništa ravnim ne smatrate, zadovoljan je da se svi čvrsto držite Allahova užeta i da se ne razjedinjujete. Kod vas mrzi tri druge stvari: prezire kod vas ogovaranje, mnoštvo zapitkivanja i rasipništvo. (Muslim)

Nasuprot rasipništvu je škrtarenje koje je također pokuđeno svojstvo koje se ne bi smjelo naći kod jednog iskrena vjernika. Škrtarenje je kontrapunkt pomaganju i plemenitosti. To je netrošenje, akumuliranje i zadržavanje svega što se posjeduje u mjeri da se sebi i drugima uskraćuju neophodna sredstva za život. U širem smislu, škrtost se ne odnosi samo na imovinu. Može se škrtariti u širenju znanja, kao što se nerijetko može biti sebičan i samoživ u međuljudskim odnosima i emotivnim vezama. U arapskom jeziku postoje dva termina koji se navode i u Kur'anu, a razumijevaju se kao škrtost. To su izrazi – buhl, u značenju škrtarenja u onome što pripada nekoj osobi i sprečavanje druge osobe da se okoristi određenom vrstom dobara, dok je drugi termin šuhh –škrtost uz silnu žudnju i težnju za nečim što ti ne pripada. 

U prirodi svih ljudi je želja i žudnja za držanjem dobara u svome posjedu, ali oni koji pobijede pohlepu i škrtost, kako kaže kur’anski ajet, oni su spašeni: “Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.” (Ali Imran, 180)

Kao što smo napomenuli na početku, naša vjera islam je umjerenost i sredina u svim stvarima, pa tako i u raspolaganju materijalnim dobrima koja su Allahova blagodat prema nama. U opisu iskrenih Allahovih robova, Uzvišeni kaže: “I to su oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” (El-Furkan, 67)

Sve što Allahov rob potroši u hajr, u općekorisne svrhe imat će za to Allahovu nagradu i Allah će mu to nadomjestiti, a na budućem svijetu vjernici će najviše žaliti što na ovom svijetu nisu više dijelili i trošili imetke u dobro, a manje škrtarili i gomilali ono što su stekli. “I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije negoli nekome od vas smrt dođe, pa da onda rekne: 'Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!'” (El-Munafikun, 10)

Molimo Allaha, dž. š., da nas učini od onih koji pravilno koriste Allahove blagodati i troše svoje imetke na način kojim je zadovoljan Allah, dž. š. 

Amin!

 

BILJEŠKE:

 

  1. Ebul-Fida Ismail Ibn Kesir, Tefsir El-Kur'ani El-Kerim, (Ibn Kesir) Izdavač: Darut-Tajiba lin-nešri vet-tevzi, Drugo izdanje 1999.god.
  2. Muslim ibn El-Hadžadž Ebul-Hasan El-Kušejri, El-Musned Es-Sahih El-Muhtesar, (Sahih Muslim), Daru Ihja'i Et-turas El-arebi, Bejrut.
  3. Muhamed ibn Isa Et-Tirmizi, Sunen Et-Tirmizi, Knjižara i štamparija Mustafa El-Babi El-Halebi, Egipat, II izdanje 1985.god.
  4. Enciklopedija ahlaka, www. dorar.net