Ljudi se danas sve više okreću dunjaluku žudeći za njegovim prolaznim ukrasima. U toj životnoj utrci za materijalizmom čovjek uglavnom poprima negativne osobine, ispoljavajući ih u vidu oholosti, zavisti, samohvalisanja, nadmenosti i slično, a pritom zaboravlja od čega je stvoren, koja mu je svrha i gdje će nakon proživljenog dunjalučkog života? Budući da je čovjek stvoren pored ostalog i kao zaboravno biće, potrebno ga je konstantno podsjećati čak i na neke univerzalne vrijednosti i istine koje su same po sebi očigledne i neophodne kroz dunjalučki život, kao što je posjedovanje i izgrađivanje plemenite osobine skromnosti.

Ova osobina ubraja se u najljepše i najplemenitije koje mogu ukrasiti jednog čovjeka. Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu slikovito ističe vrlinu skromnosti kroz Lukmanov savjet sinu: I iz oholosti ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog (Lukman, 18). Dakle, Allah, dž.š., zabranjuje oholost i okretanje lica od ljudi, a što za posljedicu ima nadmen hod. Na ovaj način zapravo Allah, dž.š., sugerira skromnost u hodu, dok pokazivanje oholosti, gordosti i hvalisanje udaljava čovjeka od Allahove milosti, zadovoljstva i ljubavi jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog, kako se i kaže u ovom ajetu.

Poznata je činjenica da je naš uzor - Poslanik, s.a.v.s., u svim etapama svoje poslaničke misije uvijek bio skroman čovjek, i kada je bio sam i kada su ga zlostavljali i progonili, kada je postao vođa, i kada je bio izložen najvećim mukama i iskušenjima, kada je bio pobjednik, i kada bijaše na vrhuncu slave i uspjeha. 

 Amr b. el-'As, r.a., jednom prilikom je rekao: „O ljudi, vaš Pejgamber, s.a.v.s., najmanje je pridavao važnost dunjaluku, a vi ste mu se najviše posvetili“ (Ibn Hibban). Ako je ovim riječima Amr b. el-'As opisao stanje ashaba i tabiina, šta bismo tek onda mogli reći za naše trenutno stanje i da li bismo mogli uopće pronaći riječi kojima bismo to opisali. Vjernici u svim segmentima svog života trebaju slijediti Poslanika, s.a.v.s., i ugledati se na njega u svemu pa i u izgradnji plemenitih osobina kakva je skromnost.

 Poslušajmo koliko je bio skroman naš Poslanik, s.a.v.s., iz predaje koju prenosi Abdullah ibn Abas, r.a., koji kaže: „Jednog dana je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na Safi sa Džibrilom, a.s., pa mu Poslanik, s.a.v.s., reče: 'O Džibrile, tako mi Onoga koji te je poslao s istinom, porodica Muhammedova je omrknula, a nisu imali ni zalogaj kruha, niti šaku brašna.' Skoro da to nije ni izgovorio, a začu se zvuk s nebesa. Tada Poslanik, s.a.v.s., upita: 'Da nije Allah naredio da nastupi Kijametski dan?' Džibril odgovori: 'Ne, nego je naredio meleku Israfilu da se spusti do tebe kada je čuo šta kažeš.' Melek Israfil dođe i reče: 'Uistinu je Allah čuo ono što si rekao, pa me je poslao tebi sa ključevima svih zemaljskih riznica i naredio mi je da ti ponudim - ako želiš da tvrda brda područja Tihame (između Hidžaza i Jemena) pretvorim u zlato, srebro ili rubine, ja ću to učiniti. Ako želiš da budeš vladar i vjerovjesnik, ili da budeš vjerovjesnik i rob.' Tada mu je Džibril, a.s., išaretio da bude skroman, te Poslanik, s.a.v.s., tri puta reče: 'Ne želim ništa od toga, osim da budem vjerovjesnik i rob'” (Taberani).  

Poslanik, s.a.v.s, vezivao je kamen na stomak kako bi savladao glad, a mogao je biti najbogatiji čovjek. Kada je osvojio ogromni ratni plijen, koji je mogao ispuniti dolinu između dva brda, sve je podijelio na Allahovom putu. Posljednji zalogaj koji je imao u svojoj kući, hurmu kojom se trebao iftariti daje drugome, jer je drugome bila potrebnija. Kada je, Allahovom voljom, oslobodio Meku i u nju ušao kao pobjednik, a Kurejšije koje su ga godinama zlostavljale se razbježale, na svojoj devi je jahao toliko pognute glave da je njegova plemenita brada iz skromnosti i poniznosti pred Uzvišenim Gospodarom skoro doticala sedlo jahalice.

Poslanik je imao običaj saslušati svakoga ko bi mu se obraćao, bio to starac, žena, siromah, sluga ili dijete. Kada bi išao gradom, zastajao bi pored onoga ko bi ga zaustavio, rukovao bi se s onim ko bi mu ruku pružio, išao bi iza svojih drugova, obilazio bolesne i siromašne, slušao bi njihove probleme i dijelio s njima sreću i tugu. Kada bi došao u društvo svojih ashaba, sjeo bi ukraj na slobodno mjesto. Prenosi Ebu Umama, radijallahu anhu: “Poslanik, s.a.v.s., izašao je među nas oslanjajući se na svoj štap, pa smo (iz poštovanja) ustali pred njim, a on reče: 'Nemojte (preda mnom) ustajati kako to čine stranci, nearapi, veličajući tako jedni druge'“ (Ebu Davud).

Što je čovjek skromniji, Allah mu podiže stepen kod ljudi. Bilježi se predaja o beduinu koji je došao kod Poslanika, s.a.v.s.: „Stajao je pred posljednjim Božijim Poslanikom vidno uzbuđen, a Poslanik mu reče: 'Opusti se! Ja sam samo sin majke koja je suh hljeb jela.'“ Takva je bila skromnost Allahovog miljenika. „Jednog dana kod Poslanika, s.a.v.s., došao je Omer, r.a., i primijetio da je hasura na kojoj je ležao ostavila traga na njegovim leđima. Omer je počeo razgledati po sobi i ugledao samo obješenu vrećicu u kojoj se nalazilo malo ječma. Tada Omer zaplaka, a Poslanik, s.a.v.s., ga upita: 'Zašto plačeš, sine Hattabov?' Omer odgovori: 'Vjerovjesniče, kako ne bih plakao kad vidim kako je hasura usjekla tvoja leđa, a kod tebe vidim ono što vidim. Kisra i cezar uživaju u raznim blagodatima, naslađuju se plodovima i obdareni su rijekama, a ti si Božiji vjerovjesnik i Njegov odabranik!' Poslanik, s.a.v.s., tada reče: 'Zar sumnjaš, sine Hattabov!? Njima su dobra i blagodati dati isključivo na ovom svijetu' (Buhari).

Sličnu predaju prenosi i Poslanikova supruga Hafsa, r.a., kada je upitana od čega je bila postelja Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „Bila je od grube tkanine, koju bismo predvostručili prije spavanja. Jedne noći mu rekoh: 'Kada bi ovaj prostirač dva puta presavili, bilo bi ti udobnije.' I tako učinismo. Kada se probudio, upita me: 'Šta ste mi sinoć prostrli?' Rekoh: 'Prostrli smo ti tvoj prostirač, samo što smo ga dva puta presavili da ti bude udobnije.' Reče: 'Prostrite mi postelju kao što ste je i ranije prostirali, jer me ova sinoć spriječila da klanjam noćni namaz!'“  

Na osnovu predaja nam je poznato da je Poslanik, s.a.v.s, živio u jednoj skromnoj kući, izgrađenoj od zemlje, da je sam ušivao i prao svoju odjeću i pomagao u ostalim kućnim poslovima. Takvoj skromnosti podučeni su i Poslanikovi drugovi. U predajama se spominje da su se Ebu Bekr i Omer, iako su bili vladari, čak i natjecali koji će prije učiniti nekome uslugu, naročito siromašnima.

            Danas je u svijetu mnogo siromašnih koji nemaju šta ni jesti ni piti, ali je mnogo više onih koji su prema tome nemarni, gluhi i slijepi, usto raskalašeni i oholi zbog onoga što im je Allah kao blagodat podario. Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.s., u svojoj ishrani bio je posebno skroman, što potvrđuje i predaja koju prenosi Enes, r.a.: „Poslanik, s.a.v.s., nije zajedno ručao i večerao meso i hljeb, osim kada bi imao goste!“ Prenosi Aiša, r.a.: „Nije se zasitila Muhammedova, s.a.v.s., porodica dva dana zaredom ječmena hljeba, sve dok Poslanik, s.a.v.s., nije preselio!“

Kada pogledamo kako su se Poslanik, s.a.v.s., i ashabi ophodili prema dunjaluku i kako su ga doživljavali, poput hlada ispod drveta u kojem se malo odmore i krenu dalje, možemo zaključiti da su bili veličanstveni u svojoj skromnosti. A s druge strane, pogledamo li naše trenutno stanje, onda dobro trebamo razmisliti i zapitati se kuda mi to hodimo i šta želimo? Da bismo postigli i ukrasili se osobinom skromnosti koja nije urođena već nešto za šta se treba dobro potruditi, za početak budimo zadovoljni i zahvalni na onome šta trenutno imamo, na blagodatima života koji živimo jer koliko god nam se teškim činio, uvijek može biti i teži. Na kraju ćemo citirati hadis u kome Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Ko želi Džennet, neka požuri s dobrim djelima; ko se boji Džehennema, neka ne slijedi svoje strasti; ko očekuje smrt, za njega slasti i uživanja ništa ne predstavljaju; i ko skromno živi na ovom svijetu, nesreće će lahko podnijeti“ (Bejheki).  

Molimo Allaha, dž.š., da nam se smiluje, oprosti grijehe i podari skromnost u našim životima.