Realnost ovoga svijeta je da postoje kategorije ljudi o koje se čovjek može osevapiti ili ogriješiti. Naravno, ništa nije slučajno i bez razloga, jer Allahovo određenje je ponekad neshvatljivo našem ograničenom ljudskom (raz)umu. Možemo postići dobro djelo ako ih pomognemo, ili u najmanju ruku s njima lijepo postupimo. Možemo zaraditi grijeh ako ih odbijemo na grub način, kako to kaže Kur'an: “Zato siroče ne ucvili a na prosjaka ne podvikni.” (Ad-Duha: 8., 9)

Ili, možemo se još više ogriješiti ako im uskratimo njihovo pravo, kako to kaže Kur'an: “I oni u čijim imecima bude određen dio (pravo) za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.” (Al-Ma'arig: 24., 25)

Riječi Allaha, dž. š.: “Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego su dobročinitelji oni koji vjeruju u Allaha, u drugi svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike, te oni koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima i siročadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, oni koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te oni koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni.” (El-Bekare, 177)

Dragi Bog naziva dobročiniteljima one koji od imetka, iako im je drag, daju, između ostalih, i siročadima, i prosjacima. Dobro djelo od kojega imaju korist potrebni na ovome svijetu i oni koji udjeljuju imati će korist na onome svijetu, jeste udjeliti od svoga imetka. Čovjeku uistinu pripada samo ono što udjeli drugima. Bogu dragom su draži ljudi koji popravljaju stanje u zajednici od onih koji su salih-dobri “za sebe” i nikome ne čine štetu ali se i ne trude da poprave stanje u zajednici. Također, davanje potrebitima štiti nas od nedaća i iskušenja na ovome svijetu.

Riječi su poslanika Muhameda, a. s.: “Želiš li da ti srce bude blago i da ostvariš svoje želje? Budi milostiv prema siročetu, pomiluj ga po glavi i nahrani onim čime se ti hraniš: srce će ti biti blago i svaka će ti se želja ispuniti.” (Hadis bilježi Bejheki)

Posebna potreba ovovremenog čovjeka jest naći smiraj, unutarnji mir. Naravno, muslimani znaju da učenje Kur’ana smirujuće djeluje na čovjeka. Međutim, također udjeljivanje u ime Boga potrebnima, a posebno jetimima prema riječima Poslanika, a. s., čovjeka čini spokojnim i zadovoljnim.

 

Postavlja se pitanje ko je jetim, tj. siroče? Siroče – jetim je najosjetljivija kategorija društva. Siroče je dijete koje je ostalo bez jednog ili oba roditelja. U većini slučajeva se misli na dijete bez oca, ali u praktičnom smislu riječi pravo siroče je dijete bez majke. Može biti nebrojeno uzroka smrti rodtelja, kao što postoji nebrojeno ljudskih sudbina. Bolesti, ubistva, samoubistva, različite, nesreće i ratovi, iza sebe su ostavljali ucviljenu nejač i jetime. I naš voljeni poslanik Muhammed, s. a. v. s., bio je siroče! “Neka se u svojim iskušenjima, muslimani tješe mojim patnjama”, govorio je poslanik Muhammed, a. s. (Hadis bilježi Imam Ahmed)

Život siročadi uvijek je nosio biljeg samoće i trnovitog životnog puta. Međutim, sit gladna ne razumije, kako kaže narodna poslovica.

Kakav je naš odnos prema jetimima i kako se jetimska sudbina percipira u svijesti muslimana? Kada je u pitanju njihovo pravo kod nas i naša obaveza prema njima, šta tu istinski poduzimamo? Postoji li neka konstanta u našem odnosu prema jetimu, bilo da je riječ o individualnoj vjerskoj i institucionalno društvenoj brizi prema siročadima?

Naša vjernička, muslimanska obaveza prema jetimima sigurno može i treba biti još bolja.

 Zaboravljamo na islamske izvore koji nas opominju da su jetimi blagodat nama i našoj porodici. Lijep odnos prema jetimima, kada ih samo pomilujemo ili obradujemo lijepom gestom i materijalnom pomoći, ubrajaju se u nepresušna dobra djela. U životu učimo iz konketnih primjera, a vrlo lijep primjer ostavio je iza sebe sekretar Medžlisa Islamske zajednice u Jajcu, koji je nedavno preselio, da mu se Allah smiluje. Redovno je pomagao siročadima a sa prosjacima je ostajao dugo na ulici razgovarajući sa njima. Često je, umjesto njih, lično, plaćao njihove komunalne račune.

 

Društveno-institucionalni odnos prema jetimima definiran je zakonskim pravima koja se odnose na te kategorije. Prava djece šehida, tj. prava jetima su definirana zakonom. Međutim, vasijet šehida nama, između ostalog, odnosi se i na čuvanje njihovih porodica posebno jetima i njihova imetka.

Brigu o čuvanju i unapređenju jetimskog imetka sadržano je i u kur’anskom kazivanju: “...A što se onog zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje” (Al-Kahf: 82)

Ne samo da jetimima treba dati i osigurati njihovo pravo nego je sa stanovišta socijalne pravde i zaštite njihova imetka od otuđenja i malverzacija, društvena obaveza sačuvati i unaprijediti njihov imetak.

Očito je da na svim razinama našeg političkog organiziranja i odlučivanja ne postoji konzistentan plan, i strategija o tim pitanjima. Eto prilike za one koji su stručni da urade projekat zaštite i unapređenja jetimske imovine.

Nažalost ne postoje tačne evidencije unutar društvenih institucija o broju jetima na nivou države, niti evidencija u Islamskoj zajednici na nivou Rijaseta. Evidencije postoje na nivou ažurnijih općina, medžlisa i vrlo malo na nivou kantona, te muftijstava.

Kada je u pitanju sve izraženija pojava prosjačenja, važno je odsjetiti, da postoji više oblika prosjačenja:

  1. Porodično prosjačenje, kada roditelji podstiču, ohrabruju djecu u prosjačenju, ili prisiljavaju djecu da zajedno s roditeljima ili pojedinačno prose. Riječ je o nesavjesnom i neodogovnom odnosu roditelja koje mora biti zakonski tretirano i odgovarajućim mjerama sanskcionirano. Pravo djeteta je da se školuje i da ne bude iskorištavano u materijalne svrhe. Prosjačenjem se to pravo djeci nasilnički uzurpira, ostavljajući ozbiljne psihološke posljedice na njihov fizički i moralni odgoj.
  2. Spontano dječije prosjačenje djece koja su napuštena od roditelja ili su prepuštena sama sebi. Kod takve djece postoji realna opasnost od pojave devijantnog i delikventnog ponašanja. I u ovom slučaju, treba apelirati na državne ustanove da preduzmu sve potrebne mehanizme za zaštitu dječijih prava.
  3. Pojedinačno ili organizovano prosjačenje u kojem mogu sudjelovati djeca ali i odrasle osobe. Riječ je o unosnom i dobro organiziranom biznisu u kojem prosjačenjem bezobzirni pojedinci ostvaruju profit manipulirajući osjećanjima ljudi.

Kako razlikovati istinskog prosjaka od prevaranata?

Edukacija, školovanje, rad sa roditeljima i djecom najbolji su načini sprečavanja pojave prosjačenja. Mogućnost udruživanja škola, vjerskih zajednica, centara za socijalni rad i udruženja u projektima takve vrste su put borbe protiv organizovanog prosjačenja.

Potrebno je podsjetiti na opće islamsko stanovište o stjecanju imetka: Obaveza sposobnih je da rade, a izbjegavanje rada je haram.

Prosjačenje srozava ljudsku čast i dostojanstvo. Siromasima, nevoljnicima kojih će biti u svakom vremenu dužni smo pomagati prije nego što pruže ruke u znak prosjačenja.

Allah, dž. š., kaže: “Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se vratiti.” (El-Bekare: 245)

Braćo, siroče ne ucvilimo a na prosjaka ne podviknimo!

Gospodaru, tako ti Tvoje Moći, Tvoje Milosti i Tvoga pejgambera Muhameda, a. s., smiluj se siročadima i prosjacima, i nadoknadi im na onome svijetu što nisu imali na ovome svijetu. Tvoja apsolutna pravda je konačan sud.

BILJEŠKE:

  1. Kur'an s prevodom, preveo Besim Korkut, El- Kalem, 2005.
  2. Centar za demokratska i ljudska prava Crne Gore u saradnji sa ombudsmenima za ljudska prava Bosne i Hercegovine, 2018.