Onaj ko želi da bude učenjak u pravom smislu riječi, onda on treba da bude prvi koji primjenjuje ono što zna i tako će najbolje pozivati druge ljude tom dobru.

Kako kod traženja nauke, tako i kod njenog prenošenja na druge ljude, čovjek mora voditi računa da mu bude ispravan nijjet i da svakim svojim poslom želi postići Allahovo, dž.š. zadovoljstvo. Prema tome vjernik uvijek mora kontrolirati svoje srce i čuvati ga od šejtanskog djelovanja. Džabir ibn Abdullah, r.a., kaže: „Učenjak treba prečišćavati  svoje srce kao što čovjek čisti svoju odjeću od prljavštine.“ (Šuabu-l-iman, 2/288)

Također, svako onaj ko se bavi izučavanjem nauke, pogotovo kada se radi o životopisu Muhammeda, s.a.v.s., njegovih ashaba i drugih učenjaka, treba da u tome osjeća zadovoljstvo, a ne da mu to predstavlja nelagodu i da pri tome osjeća dosadu. Abdullah ibn Mubarek,                    rahimehullah je vrlo dugo sjedio u svojoj kući (čitajući knjige) pa su ga upitali: -Dugo ostaješ sam, pa zar ne osjećaš samoću? On im odgovori:    -Kako da osjećam samoću, a ja sam uvijek sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., njegovim ashabima, r.a., i onima koji su ih slijedili čineći dobra djela.“ (Šuabu-l-iman, 2/288)

Sufjan ibn Ujejne, rahimehullah, kaže: „Početak saznavanja je slušanje, zatim razumijevanje, zatim pamćenje, zatim primjena i onda prenošenje toga na druge.“ (Ebu Nuajm u Hil-ji, 7/247)

Ibrahim ibn Ismail ibn Medžme', rahimehullah, kaže: „Potpomagali smo se u pamćenju hadisa time što smo ih u praksi primjenjivali.“ (Šuabu-l-iman, 2/289)

Metar, rahimehullah, kaže: „Najbolje znanje je ono koje koristi, a Allah, dž.š., daje da se znanjem okoristi onaj koji ga nauči pa po njemu postupa, a ne daje ga onome koji ga nauči pa ga zapostavi.“ (Šuabu-l-iman, 2/290)

Bišr ibn Haris, rahimehullah, je govorio: „O vi koji se bavite hadiskom naukom, dajte zekat na hadise! Oni ga upitaše: -A kakav je to zekat? On im reče: -Da od svakih stotinu hadisa u praksi primijenite pet hadisa!“   Bejheki,rahimehullah, pojašnjava ovu izreku pa kaže: Sa ovim se misli na hadise koji podstiču na dobrovoljni ibadet, jer oni hadisi koji govore o obaveznim djelima (vadžibima) moraju se primjenjivati u potpunosti. (Šuabu-l-iman, 2/290)

Malik ibn Dinar, rahimehullah, kaže da je u Tevratu pročitao: „Pravi učenjak je onaj čije znanje pobijedi njegove hirove i prohtjeve.“ (Šuabu-l-iman, 2/290)

Ono što čovjek nauči treba da se odražava na njegovom ponašanju, na što ukazuje i ova izreka Hasana Basrije, rahimehullah: „Bilo je ljudi koji bi počeli izučavati nauku, pa ne bi prošlo mnogo vremena, a to bi se već primijetilo i zapažalo u njegovoj skrušenosti, ponašanju, govoru, pogledu i dobročinstvu.“ (Šuabu-l-iman, 2/291)

Sulejman El-E'ameš, rahimehullah, kaže: „Dešavalo se da čovjek čuje samo jedan hadis i to bi se odmah primjećivalo na njegovom ponašanju i govoru.“ (Šuabu-l-iman, 2/291)

Fudajl ibn Ijad,rahimehullah, kaže: „Kome bude dato znanje, a to mu ne poveća strahopoštovanje, žalost i plač, tome nije dato znanje koje će mu koristiti. Zatim je proučio ovaj kur'anski ajet: „Pa zar se ovom govoru iščuđavate – i smijete se, a ne plačete?“ (Sura En-Nedžm, 59-60) 

Muhammed ibn Fadl, rahimehullah, kaže: „Islam će upropastiti četvero: prvo: ljudi ne rade po onome što znaju, drugo: rade po onome što ne znaju, treće: izučavaju ono što ne koristi, četvrto: sprječavaju ljude da traže nauku.“  (Šuabu-l-iman, 2/293)

Omer ibn Abdu-l-Aziz, rahimehullah, kaže: „Ko bude radio bez znanja biće ono što upropasti više nego ono što popravi.“ (Šuabu-l-iman, 2/293)

Fudajl ibn Ijad,rahimehullah, kaže: „Znanja ima dvije vrste: znanje na jeziku i znanje u srcu. Ono znanje koje je u srcu je pravo znanje, a znanje na jeziku (bez djela) će biti Allahov dokaz protiv ljudi.“ 

Mearuf El-Kerhi, rahimehullah, je rekao: „Kada Allah, dž.š., nekom čovjeku želi dobro onda mu omogući da radi dobra djela, a zakloni ga od rasprave, a kada nekom želi zlo onda mu onemogući da radi dobra djela, a omoguću mu da raspravlja.“

Malik ibn Dinar je pitao Hasana Basrija o kazni učanjaka, pa mu je odgovorio: Umrtvljenost srca. On mu reče: -A šta je to umrtvljenost srca? On reče: -Zarađivanje na dunjaluku ahiretskim poslovima.“

Malik ibn Dinar je rekao: „Pročitao sam u Tevratu ovu izreku: Kada god učenjak ne postupa po onome što zna, njegov govor isklizne iz ljudskih srca kao što kap vode klizi niz glatku stijenu.“ (Šuabu-l-iman, 2/297)

Hamud El-Kassar je upitan: „Zašto je govor ranijih generacija bio djelotvorniji od našeg govora? On reče: Zato što su oni govorili radi prosperiteta islama, spašavanja duša i zadovoljstva Allaha, dž.š., a mi govorimo radi ličnog prosperiteta, traženja dunjaluka i ljudskog hatora.“ (Šuabu-l-iman, 2/297)

Džunejd ibn Muhammed, rahimehullah, kaže: „Teško onima koji govore istinu, a rade ono što ne valja, zato što se njihova djela ne slažu sa njihovim govorom. Na Dunjaluku su se ubrajali među iskrene, a na Ahiretu će se spustili na stepen zlikovaca.“ (Šuabu-l-iman, 2/298)

Sufjan ibn Ujejne, rahimenullah, kaže: „Učenjak je liječnik za vjeru, a novac je bolest vjere, pa kada liječnik sam sebi privuče bolest (počne uzimati novac), kada će onda naći vremena da liječi druge.“ (Ebu Nuajm u Hil-ji, 6/361)

Sufjan ibn Ujejne, takođe kaže: „Bolje je biti malo potpomognut za činjenje dobrih dijela nego imati puno znanja, bez činjenja djela.“

El-Eameš prenosi da je Ibrahim, rahimehullah, rekao: „Skupina džennetlija će u Džehennemu, ugledati neke ljude kojima će reći: -Šta je vas uvelo u Džehennem, a mi smo ušli u Džennet zato što ste nas vi odgojili i podučili? Oni će odgovoriti: -Mi smo vama naređivali da radite dobra djela, a mi ih nismo radili.“ (Šuabu-l-iman, 2/299)

Seid ibn Hadžadž se obratio ljudima koji su pisali, rekavši: „Vi noću pišete, danju slušate, pa kada ćete po tome raditi?“ (Šuabu-l-iman, 2/304)

 

Autor: Fuad Sedić