Na vrhu liste dušmana svakako je prokleti šejtan, za koga Kur’an na više mjesta kaže da je jasni, otvoreni neprijatelj (عَدُوٌّ مُبِينٌ). Na to neprijateljstvo ukazuju i brojni hadisi Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.

To neprijateljstvo je iskonsko i datira od našeg praoca Adema, a.s., i uzrokovano je šejtanovom umišljenom veličinom i superiornošću koje je temeljio na, po njemu, plemenitijoj materijalnoj osnovi od koje je stvoren. Izopćenom i udaljenom od Allahove milosti, ostavljena mu je mogućnost da pokuša zavesti čovjeka i pridobiti sebi društvo u Džehennemu:

إِنَّ الشَّيْطَانَ لَكُمْ عَدُوٌّ فَاتَّخِذُوهُ عَدُوًّا إِنَّمَا يَدْعُو حِزْبَهُ لِيَكُونُوا مِنْ أَصْحَابِ السَّعِيرِ

Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri.1

Svoju rabotu počinje bajajući samom Ademu, a.s., i njegovoj supruzi h. Havi:

مَا نَهَاكُمَا رَبُّكُمَا عَنْ هَذِهِ الشَّجَرَةِ إِلاَّ أَن تَكُونَا مَلَكَيْنِ أَوْ تَكُونَا مِنَ الْخَالِدِينَ

Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili!2

Kur’an nas detaljno upoznaje sa svim načinima na koje će šejtan pokušavati da nas uzme pod svoje, da nas prevari i zavede i upozorava nas da će nam se pokušati približiti s raznih strana.3 Govori o šejtanima iz reda džina i ljudi, o šejtanskoj vojsci,4 njegovoj konjici i pješadiji,5 pokušajima da kroz činjenje harama na koje nas navede među nama posije neprijateljstvo i mržnju i odvrati nas od sjećanja na Allaha, dž.š., i od namaza.6 Uzvišeni nas opominje da se ne svrstavamo na šejtanovu stranu, u njegovu stranku ili skupinu, jer su oni koji to učine istinski gubitnici:

أَلَا إِنَّ حِزْبَ الشَّيْطَانِ هُمُ الْخَاسِرُونَ

A oni na šejtanovoj strani će sigurno nastradati!7

Kur’an nam slikovito dočarava i prizore Sudnjeg dana i šejtanovo odricanje odgovornosti za one koji na ovom svijetu nasjednu na njegova obećanja:

وَقَالَ الشَّيْطَانُ لَمَّا قُضِيَ الأَمْرُ إِنَّ اللّهَ وَعَدَكُمْ وَعْدَ الْحَقِّ وَوَعَدتُّكُمْ فَأَخْلَفْتُكُمْ وَمَا كَانَ لِيَ عَلَيْكُم مِّن سُلْطَانٍ إِلاَّ أَن دَعَوْتُكُمْ فَاسْتَجَبْتُمْ لِي فَلاَ تَلُومُونِي وَلُومُوا أَنفُسَكُم مَّا أَنَاْ بِمُصْرِخِكُمْ وَمَا أَنتُمْ بِمُصْرِخِيَّ

I kad bude sve riješeno, šejtan će reći: „Allah vam je istinito obećanje dao, a ja sam vam obećao, pa vas iznevjerio. Ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao, i vi ste mi se odazvali. Zato ne korite mene, već sami sebe. Niti ja mogu vama pomoći, niti vi možete pomoći meni...“8

Nema, dakle, nedoumice i neizvjesnosti ni na ovom ni na budućem svijetu. Stoga ne dopustimo da budemo među onima koje prokletnik zavodi svojim obećanjima na ovom svijetu a onda im se ovako obraća na Sudnjem danu. Njemu nije data istinska moć, već njen privid.

Plemeniti Poslanik nam u brojnim hadisima također predočava šejtanovo neprijateljstvo i upućuje na načine kako da mu stjesnimo djelokrug, jer to od nas zavisi. Tako u jednom hadisu veli:

مَا مِنْ خَارِجٍ يَخْرُجُ مِنْ بَيْتِهِ إِلَّا بِبابهِ رَايَتَانِ: رَايَةٌ بِيَدِ مَلَكٍ، وَرَايَةٌ بِيَدِ شَيْطَانٍ، فَإِنْ خَرَجَ لِمَا يُحِبُّ اللَّهُ اتَّبَعَهُ الْمَلَكُ بِرَايَتِهِ، فَلَمْ يَزَلْ تَحْتَ رَايَةِ الْمَلَكِ حَتَّى يَرْجِعَ إِلَى بَيْتِهِ، وَإِنْ خَرَجَ لِمَا يُسْخِطُ اللَّهَ اتَّبَعَهُ الشَّيْطَانُ بِرَايَتِهِ فَلَمْ يَزَلْ تَحْتَ رَايَةِ الشَّيْطَانِ حَتَّى يَرْجِعَ إِلَى بَيْتِهِ

Ko god izađe iz svoje kuće, pred svojim vratima zatekne dvije zastave, jednu u ruci meleka, drugu u ruci šejtana. Ako izađe da uradi nešto milo Allahu, slijedi ga melek sa svojom zastavom, i on je pod melekovom zastavom dok se ne vrati kući. Ako izađe radi nečega što srdi Allaha, slijedi ga šejtan sa svojom zastavom, i on je pod šejtanovom zastavom sve dok se ne vrati kući!9

Upitajmo se, braćo, pod kojom to zastavom mi hodimo dunjalukom? Kratkotrajna sreća ovdje i sada, ako smo pod šejtanovom zastavom, jeste to što to ljudi ne vide, ali je veća i vječna nesreća i sramota – to vidi naš Uzvišeni Gospodar!

Drugi hadis podučava nas da od nas zavisi i da li će šejtan boraviti u našim domovima:

إِذَا دَخَلَ الرَّجُلُ بَيْتَهُ، فَذَكَرَ اللَّهَ عِنْدَ دُخُولِهِ وَعِنْدَ طَعَامِهِ، قَالَ الشَّيْطَانُ: لاَ مَبِيتَ لَكُمْ وَلاَ عَشَاءَ. وَإِذَا دَخَلَ فَلَمْ يَذْكُرِ اللَّهَ عِنْدَ دُخُولِهِ، قَالَ الشَّيْطَانُ: أَدْرَكْتُمُ الْمَبِيتَ. وَإِذَا لَمْ يَذْكُرِ اللَّهَ عِنْدَ طَعَامِهِ، قَالَ: أَدْرَكْتُمُ الْمَبِيتَ وَالْعَشَاءَ

Kad čovjek uđe u svoju kuću i spomene Allaha, dž.š., pri ulasku i jelu, šejtan rekne (svojoj družini): „Ovdje vam nema konaka niti večere!“ Kad uđe a ne spomene Allaha pri ulasku, šejtan rekne: „Našli ste konak!“ A kad ne spomene Allaha ni prilikom jela, rekne: „Našli ste i konak i večeru!“10

Do nas je, dakle, hoćemo li šejtanu ostaviti prostora u našim životima, našem poslu, kući, porodici, džematu, zajednici... Dopustiti to nekome koga naš Uzvišeni Gospodar proglašava našim otvorenim neprijateljem jeste krajnja nepromišljenost i nezahvalnost. Zatvorimo mu, stoga, pristup i puteve i istjerajmo ga iz naših života čvrstom vjerom, ibadetom, lijepim ahlakom, predanim radom na stjecanju halal-opskrbe i svim Allahu milim djelima. Neka nas u tome Gospodar pomogne, pruži nam utočište od prokletog šejtana i podari nam svoju milost na oba svijeta!

Autor: Fikret Pašanović 

Glasnik br. 3-4, 2012