U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ljudi rade dobra djela a biće nagrađivani prema zastupljenosti njihovog razuma.“ (Šuabul-iman 4/155)

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neka vas ne zadivljuje islam nekog čovjeka sve dok ne vidite koliko i kako koristi svoj razum.“  (Šuabul-iman 4/156)

Ebu Zerr, r.a., prenosi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „O Ebu Zerre, nema boljeg pametovanja od korisnog razmišljanja, niti veće bogobojaznosti od ostavljanja ljudi na miru, niti bolje osobine od lijepog ponašanja.“ (Šuabul-iman 4/157)

Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: „Ovo je samo pouka – Kur'an jasni, da opominje žive...“ (sura Jasin, 69-70) Dahhak –rahimehullah- ovo pojašnjava ovako: „da opominje onoga ko ima pameti...“ (Šuabul-iman 4/159)

Sufjan ibn Ujejne –rahimehullah- je rekao: „Nije pametan onaj koji razaznaje dobro od zla, nego je pametan onaj koji kada vidi dobro to slijedi, a kada vidi zlo njega se kloni.“ (Šuabul-iman 4/162)

Ibnul-Karje –rahimehullah- je rekao: „Ljudi ima tri vrste: pametan, ahmak i griješnik. Pametan, kada se upita odgovori, kada sluša zapamti i kada progovori kaže istinu. Ahmak, kada progovori požuri, kada mu se nešto govori on to zaboravi i kada se nagovori na neko ružno djelo on ga uradi. Griješnik, kada mu se nešto povjeri on to pronevjeri i kada sa njim razgovaraš on te osramoti.“ (Šuabul-iman 4/161)

Kajsa ibn Saida je neko upitao: -Šta je to pamet? On dogovori: -Da čovjek spozna sam sebe. A koje je najbolje znanje? On odgovori: -Da se čovjek zaustavi kod svoga znanja.“ (Šuabul-iman 4/164)

Jusuf ibn Hasan je govorio: „Ako hoćeš da razaznaš ahmaka od pametnog čovjeka pričaj mu o nečem nemogućem, pa ako to prihvati, onda znaj da je ahmak.“ (Šuabul-iman 4/167)

Blagodat spavanja i odmora kojom nas je Uzvišeni Allah počastio zna cijeniti samo onaj ko je bio iskušan sa time da iz različitih razloga ne može zaspati. Upravo zbog toga imamo dove koje učimo prije i nakon spavanja u kojima se zahvaljujemo Allahu, dž.š., na toj blagodati. 

Huzejfe, r.a., prenosi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi legao da spava proučio ovu dovu: „Allahumme bismike emutu ve ahja“ / Allahu moj, ja u ime Tebe umirem i živim, a kada bi ustao proučio bi ovu dovu: „Elhamdulillahillezi ahjana beade ma ematena ve ilejhin-nušur.“ / Hvala Onome koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio i mi se Njemu vraćamo.“ (Buhari) 

Lijepo je da se legne spavati pod abdestom, jer Abdullah ibn Abbas, r.a., kaže: „Nemoj lijegati nego pod abdestom jer će ljudi biti oživljeni u onom stanju u kojem su i umrli.“ (Šuabul-iman 4/175)

Pokuđeno je da čovjek spava na stomaku, jer Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio nekog čovjeka da leži na stomaku pa je rekao: „Ovo je način ležanja koji Allah, dž.š., ne voli.“ (Šuabul-iman 4/177)

Ovo je za muškarce a ženama je pokuđeno da leže na leđima, jer Muhammed ibn Sirin –rahimehullah- kaže: „Pokuđeno je ljudima da leže na stomaku a ženama da leže na leđima.“ (Šuabul-iman 4/178)

Također je lijepo da čovjek, koji je ustao rano, malo odspava između podne i ikindije i taj odmor se na arapskom zove „kajlula“. Ovaj dnevni odmor pomaže onome ko hoće da klanja noćni namaz, jer Abdullah ibn Abbas, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Potpomozite se sa dnevnim odmorom „kajlulom“ za noćni namaz, i potpomozite se sa sehurom za dnevni post.“ (Šuabul-iman 4/183)

Džabir prenosi da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome da li Džennetlije spavaju? Poslanik mu je na to odgovorio: „Ne spavaju, jer san je brat smrti a Džennetlije ne umiru.“ (Šuabul-iman 4/183)

Treba izbjegavati spavanje ujutro poslije sabaha, jer to spavanje umanjuje nafaku, kao što to stoji u hadisu Allahovog Poslanika. Također u drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Allah je dao berićet mom immetu u ranom ustajanju.“

Od blagodati kojima je Allah počastio vjernika je i lijep san koji mu se obistini, pogotovo kad se iskvari zeman pa taj san bude kao utjeha vjerniku. Najljepše vrijeme za takve snove je prije izlaska zore, jer Ebu Seid El-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Najiskreniji snovi su oni koji se sanjaju prije zore.“ (Šuabul-iman 4/190)

Takav lijep san vjernika je dio poslanstva, jer Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „San vjernika je jedan od četrdeset i šest dijelova poslanstva.“ (Šuabul-iman 4/186)

Kada se vidi lijep san onda ga treba ispričati onome ko vam želi dobro i ko će vam ga protumačiti na dobro, a kada se vidi nešto ružno onda to ne treba ni pričati jer nam tako neće nauditi. 

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: „Lijep san je od Allaha, pa kada neko od vas sanja nešto što je lijepo neka to ne priča osim onome ko mu želi dobro, a ako sanja nešto ružno neka puhne tri puta na lijevu stranu i neka prouči „Euzubillu“ i neka kod Allaha traži zaštitu od zla tog sna i od šejtana i neka o tome nikome ne priča pa mu neće ništa nauditi.“ (Šuabul-iman 4/187)

U drugom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „...pa kada neko od vas sanja ružan san neka o tome nikom ne priča, nego neka ustane i klanja (nafilu namaz).“ (Šuabul-iman 4/189)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „San vjernika je jedan od četrdeset dijelova poslanstva i san je kao ptica koja leti sve dok se ne ispriča, pa kada se ispriča onda se obistini.“ (Šuabul-iman 4/190)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je iza sabah namaza tražio od ashaba da mu pričaju šta su sanjali i on bi im to tumačio. Također se prenosi od Ebu Bekra, r.a., da je ujutro govorio: „Ko je od vas usnio lijep san neka nam ga ispriča.“ Također je govorio: „Kad vijernik, koji lijepo uzima abdest, sanja lijep san draže mi je od toga i toga.“ (Šuabul-iman 4/192) 

Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne da Mu se istinski zahvaljujemo na svim blagodatima kojima nas je počastio. (amin) 

Autor: Fuad Sedić