Nakon što je Musa zatražio od Hidra da provede određeno vrijeme sa njim i uči od njega ono čemu je ispravno podučen, on mu kazuje da se neće moći strpiti nad onim što vidi. Musa, a.s., se zavjetuje i obećava da će ga slušati i da neće žuriti dok ga Hidr ne obavijesti o suštini onoga što će vidjeti. Ovo kur’ansko kazivanje izvor je izuzetno vrijednih pouka. U nastavku ćemo pokušati osvjetliti neke od njih.

Znaš li ikoga učevnijeg od sebe?

Uzvišeni Allah je želio podučiti Musaa, a.s., da ono što ne poznaje treba prepustiti Njemu. U vjerodostojnoj predaji se kaže da je neki čovjek upitao Musaa, a.s., pred uglednim Israilićanima: Znaš li ikoga učevnijeg od sebe? Odgovorio je: Ne znam! Zatim mu je Uzvišeni Gospodar objavio: Naš dobri rob Hidr je učevniji od tebe! 

Ovaj hadis je vodič razumom obdarenima kakav stav bi trebali zauzeti prema onom što dovoljno ne poznaju. Allahov vjerovjesnik, Musa, a.s., bio je jedan od poslanika odluke (ulu ‘l-‘azm), razgovarao je sa Allahom i prenosilac je Njegove objave. Uprkos svemu tome, Uzvišeni mu objašnjava da ono što dovoljno ne poznaje treba prepustiti Njemu, jer nije upoznao sve ljude  i ne zna kakvim je sve znanjima i sposobnostima Allah obdario onoga koga je htio. Danas su se znanosti umnožile i razgranale do te mjere da je postalo gotovo nemoguće da čovjek u potpunosti ovlada jednom naučnom disciplinom, a kamoli svim. Emanet znanja zahtijeva opsežno i temeljito istraživanje oblasti koju tretiramo i ustezanje od priče o onome što dobro ne poznajemo, kako nas ne bi uništila “naučna anarhija”.

“Među mojim učiteljima ima onih od kojih tražim da uče dovu za mene, ali ne primam njihove predaje.”

Na ovom mubarek putovanju Musaa, a.s., ponaša se kao učenik, a Hidr kao profesor, iako nema razilaženja među ulemom da je Musa bolji od Hidra. Ovo nam kazuje da to što je neko bolji vjernik ne znači da sve zna i da mu treba dati prednost u svemu.  Ovo nas, također, obavezuje da se obratimo stručnjacima za stvari u kojima su stručni, i da ne postavljamo pitanja onima koje cijenimo kao bolje vjernike o stvarima koje ne poznaju pa da padnu u našim očima jer ne znaju odgovoriti, ili da odgovore bez znanja pa da nanesu štetu i sebi i nama. Allah se smilovao imamu Maliku koji je rekao: “Među mojim učiteljima ima onih od kojih tražim da uče dovu za mene, ali ne primam njihove predaje.”

Allahovi propisi su univerzalni

U samom početku, Musa, a.s., se obavezao da će biti strpljiv i da će se neće protiviti Hidru, pa kaže: "Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da!" – reče Musa – "i da ti se neću ni u čemu protiviti." Ove riječi Musa, a.s., je izrekao vođen svojom željom za traženjem korisnog i ispravnog znanja. S druge strane, Hidr je bio uvjeren da Musa neće izdržati ono što vidi poznavajući njegovu brigu i privrženost čuvanju Allahovih propisa. Na kraju, Musa nije izdržao, kako je Hidr i očekivao. 

Musaov stav je zasnovan na univerzalnim principima vjere. Stav svakog vjernika muslimana bi trebao biti javno suprostavljanje svemu što se kosi sa šerijatom sve dok je to moguće. Allahovi propisi su univerzalni, i njihovu čistoću ne može zamutiti specifičnost mjesta i vremena.

Musa se suprostavlja Hidru iako je znao da ga je Allah obdario znanjem, jer su principi vjere iznad bilo kojeg pojedinca. Ovaj ummet je kroz svoju dugu povijest iskušan narodima koji su bolovali od “posvećivanja” osoba. Kao dokaze su uzimali njihove keramete, a dozvoljavali su i očite grijehe koje su činili. To ih je naprosto zaslijepilo pa su sa nivoa čistih principa vjere pali na nivo onoga što smatraju svetim kod onih koje slijede. Nažalost, ova praksa je i danas živa, molimo Allaha da nas sačuva i pomogne.

Entuzijazam mladih treba mudrost, iskustvo i znanje.

Hidr  je bio uvjeren da Musa neće izdržati ono što će vidjeti, a to je pojasnio svojim riječima: "…a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?". Ovo nas upućuje na još jedan fenomen u životu ljudi, a to je da se čovjek ne može strpiti nad djelima i događajima koje nije iskusio, niti ih njegov mentalni sklop može shvatiti. Čovjek, također, nije spreman uložiti trud u projekte čije rezultate odmah ne može vidjeti. Poznato nam je kakvo je bilo mišljenje ashaba, Allah bio zadovoljan njima, o uslovima poznatog ugovora na Hudejbijji, koji su na prvi pogled izgledali nepovoljni po muslimane. Da te uslove nije prihvatio lično Poslanik, s.a.v.s., potpomognut objavom, oni ga ne bi prihvatili. Međutim, Uzvišeni Allah je ovim ugovorom dao toliko dobra muslimanima da većina komentatora Kur’ana smatra da je pobjeda (el-feth), koju Allah spominje u istoimenoj suri (Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu.), upravo ugovor na Hudejbijji. Uzrok takvog stava ashaba je činjenica da nisu mogli znati krajnje rezultate i koristi ovoga ugovora. I danas možemo vidjeti da mnoge daije preskaču bitne faze da’vetskog djelovanja. Uzrok toga je činjenica da nisu ovladali svim aspektima posla kojeg žele obaviti. To jasno vidimo kod omladinaca koji izgaraju od ljubavi prema islamu. Uzrok njihove prenagljenosti, u većini slučajeva, je to što ih njihovi predvodnici uvjeravaju da je uspostava šerijata jednostavna i blizu koliko dva luka ili bliže, želeći ih tako ohrabriti i ponukati na da’vetsko djelovanje. Međutim, nakon godina konkretnog rada, ti mladi ljudi shvate da je put mnogo duži nego li im se govorilo. Takvo stanje, pri prvim preprekama, prouzrokuje razočarenje, povlačenje i pasivnost, ili optuživanje učitelja da su nedosljedni i sl. Entuzijazam mladih ljudi treba mudrost, iskustvo i znanje. Očito da učitelji ne upozoravaju mlade ljude na samu prirodu da’vetskog djelovanja, odricanja koja takvo djelovanje zahtijeva i svih poteškoća na koje će daija naići, uprkos mnogim kur’anskim ajetima i hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji o tome jasno govore.

Problem je što čovjek želi da ubere plod prije nego sazrije. Jedino rješenje je sagledavanje svih bitnih aspekata promjene koju želimo napraviti. U suprotnom, naš trud i djelovanje će biti borba bez protivnika, štaviše, biće opasniji za da’vu nego neprijatelji što je žele spriječiti.

Razumjeti fleksibilnosti i pokretljivosti na putu pozivanja islamu mnogo je teže od razumijevanja samog puta, jer je on usmjeren na opće ciljeve, a ljudi i situacije koje susrećemo na tome putu su uvijek različiti i posebni. A Allah najbolje zna.