Uzvišeni Allah u Kur'anu Časnom propisujući post kaže: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili!” (Bekare, 183), a nakon toga definira: “I to određeni broj dana...” (Bekare, 184) 

Allah Milostivi je propisivanjem broja dana obaveznog posta uspostavio mjeru kojom se potvrđuje vjera i bogobojaznost. Sada polahko ispraćamo ramazanski mjesec posta, a dočekujemo Bajram. Postači se raduju nagradi Gospodara, a oni drugi, neka, kajući se, iščekuju slijedeći ramazan u nadi da će ga dočekati, ispostiti i zaslužiti blagodati ramazana koje su ih mimoišle i da ne budu gubitnici kojima su i dani i ramazani svake godine isti.

Kada pukne top posljednji put ove godine i kada upalimo kandilje na našim lijepim munarama, ostat će žal za iftarom, za ramazanom, za intimom prediftarske dove i obraćanjem svome Gospodaru. Iskoristimo, stoga, priliku da preostale dane i noći ramazana provodimo u ibadetu; pa podignimo svoje ruke prema nebeskoj kibli i usmjerimo svoje misli uvjereni u Milost Milostivoga i u Oprost Oprostitelja, svjesni da samo On zna ko će dočekati slijedeći ramazan i imati priliku da ubire plodove iz ramazanske bašče.

Prvoga dana Bajrama dozvoljava nam se hrana, piće i ostale blagodati, a zabranjuje post. To je dan kada Allah Mudri dozvoljava što je u ramazanu bilo zabranjeno, a zabranjuje ono što je bilo naređeno. Već na sabah, prvi dan Bajrama, nestat će sav napor, trud i bol zbog odricanja, a ostat će nagrada koja nas čeka kod Uzvišenoga Allaha i nevjerovatan osjećaj da smo u zadovoljstvu Njegovu uspjeli ispostiti sve dane ramazana i došli do kraja.

Muhammed, a. s., poučava nas o blagdanima u islamu. U hadisu koji prenosi En-Nesai, Enes, r. a., kaže se: “Kad je Allahov Poslanik došao u Medinu, stanovnici Medine su imali dva dana u kojima su održavali svoje igre, pa Poslanik reče: 'Allah vam je ta dva dana zamijenio boljim danima: Ramazanskim bajramom i Kurbanskim bajramom.” (Bilježi Ebu Davud i En-Nesai)

Mi svoje bajrame treba da provodimo onako kako nas je Muhammed, a. s., poučio. On bi se u jutro okupao, namirisao i obukao najljepšu odjeću koju je imao. Prije izaska iz kuće bi pojeo neparan broj hurmi. Na musallu bi otišao pješke učeći tekbire i vraćao se drugim putem kući i u danima Bajrama dijelio bi dosta sadake.

Prvi dan Ramazanskog bajrama je dan kada Gospodar obasipa svoje postače neizmjernom milošću. Bejheki od Ibn Mesuda bilježi hadis: “Uzvišeni Allah uputi melekima pitanje: Kakva je nagrada onima koji izvrše svoju obavezu? Meleki odgovore: Stvoritelju i Gospodaru naš, njima slijedi nagrada. Reći će Allah, Milostivi: 'Budite mi svjedoci da ću ih ja nagraditi za njihov post i namaz, Mojim zadovoljstvom i oprostom.' Zatim će Milostivi Allah reći, gledajući sve klanjače na bajram-namazu pogledom milosti i milosrđa: 'Molite me robovi Moji! Tako mi veličine Moje, ko me god mude molio za svoj status na Ahiretu, udovoljit ću mu i za ovaj svijet Ja ću ga pripazit; budite vi zadovoljni sa Mnom i ja ću biti zdovoljan sa vama. Raziđite se oprošteni Mojim oprostom.'” (Bejheki)

Bajram je blagdan nagrade i porodice, blagdan djece i zajednice, blagdan prijatelja, rodbine i komšija. Bajram je blagdan kada, kako Enver Mulahahalilović kaže: “...U muslimanskoj mahali, svi muslimani ulaze u sve muslimanske kuće i dijele radost između sebe. (...) Okupe se sva djeca ne samo iz jedne mahale, nego i ona koja su došla rodbini, nagizdana veselo bi se igrala...” To je dan kada nas naša djeca ljube u ruku, a mi njih u čelo i kada taj postupak posebno smekša i otvori srca, te probudi milost i otvori ruku za darivanje onih koji su pod našom zaštitom.

Kako Bayram Kusursuz kaže, treba udijeliti i sadaku i lijepu riječ, jer lijepa riječ dolazi od lijepog i plemenitog odgoja, zbližava srca, a Uzvišeni Allah voli kada se njegovi namjesnici pomažu i lijepim riječima obraćaju jedni drugima. 

Onako, kako u svoje bajrame treba da se vratimo praksi Poslanika, a. s., tako iz svoje prakse treba izbaciti sve ono što nije u skladu s islamom i tom praksom. Rekli smo Bajram je blagdan porodice i zajednice, milosti, darivanja i sadake, druženja, rodbine i prijatelja, i nije dan kafane, opijanja, razvrata i alkohola. Ne treba da oni koji nisu poštovali ramazan, nastave tako što neće poštivati ni Bajram. To je oholost, a Uzvišeni Allah ne voli ohole. 

Draga braćo!

Kao što je islam u cjelini, tako je i Bajram mir i red. 

Nije lijepa slika, da onako kako svaki dan svojim vozilima želimo, ne samo doći u džamiju, nego haman i ući u nju, to radimo i za Bajram. 

Draga braćo, sa svojim sinovima i unucima, prijateljima, rođacima i komšijma šetajte do džamije. Na ovo ukazuje i predaja vezana za Aliju, r. a., u kojoj se kaže: “Od sunneta je da se ide pješice na Bajram.” (Tirmizi) 

Bajram je dva puta u godini, pa muslimani na bajram-namaz treba da krenu ranije, na sabah, da ne kasne i da ne žure. Znamo da je gužva u džamiji, zato ponesimo serdžadu da bismo mogli ispuniti uvjete namaza. Ne treba da, umjesto da klanjamo i učinimo sedždu kako Uzvišeni Allah zapovijeda, mi po ulicama oko džamija čučimo jer smo malo okasnili i nismo ponijeli sedžadu. 

Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 23. januara 1995. godine, drugi dan Ramazanskog bajrama, proglasio Danom šehida. Uzvišeni Allah Kaže “Oni su živi, ali vi to ne osjećate...” Milostivi Allah, nas podučava da su šehidi kod Allaha živi. Oni borave u dženetskim perivojima mole Allaha da se na Zemlju vrate i da se ponovo žrtvuju boreći se za svoj narod, din i domovinu. 

Ne možemo se, nažalost, pohvaliti našim odnosom prema tradiciji obilježavanja Dana šehida. Zabrinjava naš zaborav i bljedilo našeg kolektivnog pamćenja. 

Prvi dan Bajrama je blagdan za žive. I zato prvi dan majkama i očevima, svojim dragim supružnicima i prijateljima kao znak ljubavi i poštovanja možemo pokloniti buket cvijeća. Praksa nošenja cvijeća na mezarje, u suprotnosti je s našom tradicijom, a naši merhumi i šehidi svakako nemaju nikakve koristi od toga. 

Drugi dan Bajrama, posjetimo mezaristane naših najmilijih i organizirano iziđimo na obilježavanje Dana šehida. Poklonimo makar malo vremena onima čija je hrabrost i žrtva zalog našoj slobodi.

Samo narodi koji sebe poštuju, koji pamte i iz svoje historije uče, imaju budućnost! Nikad ne smijemo smetnuti s uma i sjećanja da su nad našim narodom izvršavani genocidi i da smo se u posljednjoj agresiji na naš narod i našu semlju oduprili svojim agresorima! Pamtiti svoju historiju i učiti iz nje preduvjet je našega opstanka u našoj domovini. Zbog toga, organizirano i kolektivno posjetimo najbolje sinove naše domovine i sve naše merhume!

Draga braćo, bajramujmo onako kako nas vjera uči, onako kako su naše majke, nane, očevi i dede bajramovali, a drugi dan zajedno otiđimo na naša mezarja, i proučimo Jasin i Fatihu našim šehidima, svim našim najmilijim. To je, uostalom, potrebno i nama, a ne samo njima. 

 

BILJEŠKE:

  1. Buhari, (2016.), Sahih El-Buhari, Knjiga 1,2,3,4.,5.,6.,7.,prijevod i komentar Mahmut Karalić, Novi Pazar, “Kelimeh”, 
  2. Hangi, Antun (2009.) Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovine, Sarajevo, “Dobra knjiga”, 
  3. Kur'an, prijevod Besim Korkut (1977.), Sarajevo, IZ BiH, Hrvatske i Slovenije, 
  4. Kurdić, Šefik (200.), Kultura ponašanja prema djeci, roditeljima i rodbini, Zenica, IPA u Zenici,