To je mjesec posta, objave Kur'ana, mjesec Allahove milosti, oprosta, čovjekove radosti, nade, potrebe, upute i svjetlosti. 

Povijesno gledano, ovaj blagoslovljeni mjesec se promatra kao vrijeme pružene i ukazane prilike te kao vrijeme za posebno odgovorno postupanje. Njegove blagodati se prepoznaju, osjećaju i vide kroz obavljanje različitih vrsta ibadeta te u pobožnosti i skromnosti kojom su vjernici zaokupljeni i zaogrnuti u njemu. Zbog svoje svetosti, izdašnosti, hijeropovijesnog značaja i važnosti, mjesec ramazan nam dolazi, traje i prolazi da bi se ponovo vratio s Allahovom milošću, rahmetom i oprostom od grijeha. 

Allahovom voljom i odredbom u njemu je propisan post koji podrazumijeva suzdržavanje od jela i pića, tjelesnog zadovoljenja, od zore do zalaska sunca. U njemu su spuštene sve prethodne objave: Tevrat, Zebur, Indžil i suhufi i u njemu je kao pečat objava započelo objavljivanje, spuštanje Kur'ana, posljednje Božije objave. Zbog toga je ramazan, odnosno blagoslov ramazanskog vremena, bio prepoznatljiv kod generacija prije nas, a božijom voljom, bit će prepoznatljiv i nakon nas. 

U nizu od dvanaest mjeseci hidžretskog kalendara, ramazan ima prepoznatljivo mjesto (deveti hidžretski mjesec), ulogu i značaj. Promatrano ljudskim parametrima i ovosvjetskim, profanim mjerilima, ramazan ne treba nas. Naprotiv, ramazan je svojim vrijednostima, fadiletima i blagoslovom potreban nama. Stoga ga iščekujemo i njemu se radujemo. Nije on naša želja, htjenje niti volja. To nam je vremenski dar od Milostivog i Sveznajućeg. Zato onima koji ga prepoznaju kao Božiji dar, vrijednosni credo postaje: nužno duhovni sud, etički pristup životu i usvojena prepoznatljiva estetička pojavnost u ovom svijetu.

Post kao primarna vrsta ibadeta u ramazanu je skriven. No njegovi tragovi, eseri, su vidljivi u svakom postačevom pokretu, prepoznatljivi su i manifestuju se u svakom trenutku, prilici i na svakom mjestu. Skrivenost posta, bolje kazano vjernikovo unutarnje pročišćenje je u stvari predanost Bogu i nastojanje postizanja Njegovog zadovoljstva. U naravi ljudska dobrota, plemenitost i obavljanje ibadeta jesu traganje za ličnom srećom i zadovoljstvom, osim u postu. Post pripada Bogu, Allahu dž.š., kako se u hadisu kudsijji naglašava da će On za post i napore tokom posta posebno nagraditi postače.

Mi razumijevamo da se postom, također, osnažuje ličnost, izgrađuje njen karakter potvrđuje odlučnost, manifestuje unutarnja snaga i vjera čovjeka, postojanost ličnosti i njena spremnost na žrtvu, spremnost na slijeđenje apsolutne Istine i afirmaciju univerzalnih principa i vrijednosti. 

Ta prilika se nudi svima, no prije toga se valja oduprijeti porivima, ljudskim slabostima i fizičkim (dunjalučkim) izazovima života. To mogu postići samo odabrani, jer Bog svim ljudima daruje ovaj svijet i život na njemu, a vjeru samo onima koje On voli. Zato post, kao ibadet, iz središnje odrednice islamskih šarta, povezuje prolazno i vječno, vidljivo i nevidljivo, materijalno i duhovno. 

Kao vrijeme duhovnog meditiranja, natapanja i buđenja, ramazan se pojavljuje kao proljeće vjerničkih duša. U tom blagoslovljenom, vremenski određenom periodu, izvršavaju se različite vrste ibadeta, kao što se u proljeće u vrtovima i baščama sade i zasađuju različite vrste poljoprivrednih kultura. Vrtovi i bašče se vrednuju po plodovima koje daruju i koji se u njima ubiru, pa tako se i ljudski život vrjednuje po dobroti i dobrim djelima ljudi koja čine. 

Zanemarivanje te vremenske prilike i blagodati je nemaran odnos prema sebi i bespovratno gubljenje ramazanskih fadileta. Stoga je strpljivost u izvršavanju ibadeta i sabur u podnošenju ovosvjetskih teškoća, nakon vjerovanja u Boga, druga stepenica u formiranju i pozitivnoj izgradnji ličnosti. Tako izgrađena ličnost se odgovorno suprotstavlja ljudskom zlu i ukazuje na društvene devijacije, nepravilnosti i nepravdu. 

Blagoslovljeno vrijeme pruža priliku i zahtijeva od ljudi, kao najodabranijih Božijih stvorenja, da ovaj svijet grade i izgrađuju na: ljubavi, istini, moralu, plemenitosti, poštenju, učenosti i znanosti; a ne na slici današnjeg svijeta u kom se ogleda: laž, mržnja, prevara, krađa, obmana, licemjerstvo, egoizam, siromaštvo te udaljenost jednih od drugih.

Postom se polira ljudsko srce i oplemenjuje čovjekova duša. Posti se samo u ime i radi Allaha, a gladovanje je u ime niskih ovosvjetskih želja i poriva. Ramazanskim postom se manifestuje inovativni stil života koji podrazumijeva afirmaciju Božije volje i izvršavanje Njegovih naredbi.  To je pojedinačni odgovor, samosvjesno prihvatanje i odgovor na priliku da se ojača veza čovjeka sa Bogom. Ramazan je vrijeme za tu komunikaciju, kroz Kur’an čija je objava počela u ramazanu. To je Allahova riječ, kojom se čovjeku nudi uputa, putokaz i usmjerenje. U Kur'anskim ajetima i surama se govori o ljudima, narodima, prostorima, vremenima, događajima, vjerovanjima i propisima. Za čovjeka koji je potreban Allahove milosti to je iskustvena riznica i spoznajno dostignuće. Kur'an se u ramazanu i izvan ramazana uči, čita, proučava i studira. Njegovo učenje i proučavanje oplemenjuje čovjeka i daje mu bistrinu uma i podiže stepene spoznaje.

 

Autor: Nusret Abdibegović