Hvala Allahu Uzvišenom, Koji nas je poučio Knjizi jasnoj, Koji nas je učinio da budemo od onih koji upućuju istini neprolaznoj i odlikovao znanjem koje izvodi ljude iz tmine na svjetlo dana. Neka je Njegov blagoslov i selam na prvaka među odabranim, našeg uzora i miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga budu slijedili na putu istine.

 

Draga braćo!

Dolazi nam blagoslovljeni i među mjesecima najodabraniji mjesec, ramazani-šerif. Radost u srcima ljudi zbog dolaska mjeseca ramazana jasan je pokazatelj njihovog imana.

Kad iščekujemo dragu osobu, koju puno volimo i cijenimo, onda ne možemo biti ravnodušni. Kuća se čisti i posprema. Prave se posebno lijepa jela. Izlazi se pred kuću, a nekada, pogotovo u selima, i do polovice sela, da bi se gost dočekao. Ramazan je najdraži gost za muslimane u cijelom svijetu. Uvijek ga s velikom radošću i nestrpljenjem dočekuju, a s velikom žalošću ispraćaju. Ramazan donosi puno darova, puno milosti i mogućnosti za oprost. Stanje u muslimanskim kućama potpuno se mijenja, a atmosfera biva potpuno drugačija u odnosu na druge mjesece. Ako se uistinu želimo lijepo pripremiti za doček ovog mubarek-ramazana, onda ćemo ove dane provesti u intenzivnom ibadetu.

Moler koji priprema željezo za farbanje, prvo otkloni hrđu, potom nanosi temeljnu boju pa tek onda farbu. Naša srca poprilično su zahrđala, a među najboljim sredstvima za čišćenje jeste post.

Trebali bismo prije ramazana obnoviti ugovore s našim Gospodarom, okrenuti nove, bijele stranice u našim životnim defterima. Trebamo iskoristiti redžeb i ša‘ban, da se iskreno pokajemo Uzvišenom Allahu, da naredni ramazan bude jedan novi početak u našem životu, da to bude naše novo rađanje.

Ako oni koji po cijelu godinu ne znaju za Allaha, niti za džamiju, mogu smoći snage u ramazanu, pa prijeći preko džamijskog praga, pa zar mi ne možemo donijeti tu odluku da ćemo od početka ramazana biti bolji nego prije, da ćemo prestati ogovarati braću i sestre, da ćemo se međusobno pomagati i voljeti, da ćemo više za vjeru davati i privređivati, da ćemo više o ummetu brinuti, da ćemo manje grijeha činiti, da ćemo više s Kur’anom drugovati, da ćemo manje braći i sestrama zavidjeti, da ćemo više pažnje poklanjati našim ukućanima, komšijama, rodbini.

Iskoristimo vrijeme ramazana, da ljude, koji samo u ramazanu dolaze u džamiju i tada počnu s prakticiranjem islama, podstaknemo i ohrabrimo na iskrenu tevbu i pokajanje, da im pojasnimo da nije dovoljno biti musliman samo u ramazanu, kao što ni bašči na kojoj bi bio snijeg jedanaest mjeseci ne bi koristilo da snijeg okopni samo jedan mjesec, tako isto ne koristi mnogo da čovjek samo jedan od dvanaest mjeseci provede u pokornosti Allahu, već se od nas traži da budemo pokorni tokom cijele godine.

U jednom predanju stoji da će svakog onog ko bude obradovan dolaskom ramazana Allah, dž.š., poštedjeti od Vatre. Također se kaže: „Kada nastupi prva noć ramazana, Uzvišeni Allah rekne: ‘Ko je taj što Nas voli, pa da i Mi njega volimo; ko je taj što Nas traži, pa da i Mi njega potražimo; ko je taj što Nas moli za oprost, pa da mu oprostimo svetošću ramazana.’ Poslije Uzvišeni Allah naredi melekima, kiramen-katibinima, da u ramazanu takvima pišu samo dobra djela, a ne upisuju loša, a Allah im pobriše ranije učinjene grijehe.“

Od Ibn Abbasa navodi se predanje u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kad bi sljedbenici moga ummeta bili svjesni ramazana, željeli bi da cijela godina bude ramazan.“

To je zbog toga što su u njemu sabrana mnoga dobra, pokornost Allahu, dž.š., primljena, dove uslišene, grijesi oprošteni, a Džennet jedva čeka da poštovaoce ramazana što prije primi.

U djelu Durretu-n-nasihin kaže se: „Džennet čezne za četvericom: za onim koji uči Kur’an, za onim koji kontroliše i čuva svoj jezik, za onim koji opskrbljuje gladne osobe i za onim koji posti u mjesecu ramazanu.“

U predanju koje govori o važnosti ramazana kaže se: „Kada se pojavi mlađak i najavi dolazak ramazana, obraduju se Arš i Kursij, meleki i ono što je ispod njih, govoreći: ‘Blago li se ummetu Muhammedovom, s.a.v.s., zbog onog što im je dato. Za njih mole oprost Sunce, Mjesec, zvijezde, ptice u zraku, ribe u vodi i sve što je živo na Zemlji, danju i noću, osim šejtana prokletnika. Tako, kada muslimani uz ramazan ujutro osvanu, ne bude ostavljen nijedan a da mu ne bude oprošteno. Uzvišeni Allah rekne melekima: ‘Darujte vaše namaze i zikr u ramazanu ummetu Muhamedovom, s.a.v.s.’“

Zato je poželjno da svaki musliman maksimalno poštuje svetost mubarek-ramazana, sustežući se od svih nevaljalština i mobilišući svoje snage u pokornosti Allahu, dž.š. To će učiniti ako bude ustrajan u namazu, u zahvaljivanju i slavljenju Allaha, dž.š., i učenju Kur’ani-kerima.

Spominje se da je Uzvišeni Allah, dž.š., rekao Musau, a.s., da je dao ummetu Muhammedovom, s.a.v.s., dva svjetla, kako mu ne bi naudile dvije tmine. Musa, a.s., upitao je: „Ja Rabbi, koja su to dva svjetla?“, a Uzvišeni mu je odgovorio: „To su svjetlo ramazana i svjetlo Kur’ana.“ Musa, a.s., dodao je na to: „A koje su to dvije tmine, Gospodaru?“, a Uzvišeni je rekao: „Tmina u kaburu i tmina na Sudnjem danu.“

Veličanstvenost ramazana ogleda se i u tome što je objavljivanje Kur’ana otpočelo u ovom blagoslovljenom mjesecu. Allah, subhanehu ve teala, je u Svojoj knjizi kazao: U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla.

Jedan od velikih zaljubljenika u Kur’an i najbolji učač među ashabima, r.a., Abdullah bin Mesud rekao je: „Ko hoće saznati da li voli Allaha neka se provjeri Kur’anom, pa ako se ispostavi da voli Kur’an, neka zna da voli i Allaha, jer je Kur’an Allahov govor.“

Zato, brate, raduj se ramazanu i trudi se da ga što spremnije dočekaš. Isto tako, žali za njegovim odlaskom, jer za njim žale nebesa i Zemlja, kao i duhovna bića koja su svjesna njegovih odlika i vrijednosti.

Od Džabira se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Kad nastupi posljednja noć ramazana rasplaču se nebesa i Zemlja i meleki zbog onoga što je snašlo ummet Muhammedov, s.a.v.s. Neko je upitao: ‘Allahov Poslaniče, a šta je to što zadesi ummet te noći?’ A on je odgovorio: ‘Odlazak ramazana je musibet zbog toga što su dove u njemu uslišene, sadake primljene, dobročinstva umnožena, a kažnjavanje odgođeno.’“

I zaista, rastanak s ramazanom teško pada. Ako za njim plaču nebesa, Zemlja i meleki, kako bi tek trebalo da mi plačemo?

 

Stanje prvih generacija u mjesecu milosti

Prije svega, oni bi jedni druge obradovali nastupanjem mjeseca Allahove milosti, a zbog svega što ramazan u sebi sadrži. Molili su Uzvišenog Allaha šest mjeseci prije ramazana da ih poživi da ga dočekaju, a nakon što bi ga iskoristili, šest mjeseci poslije Njega bi molili da im Uzvišeni primi njihova dobra djela kojima su požrtvovano hrlili!

I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radovao je ashabe dolaskom ramazana. Govorio bi pred njegov dolazak: „Došao vam je mjesec ramazan – mubarek-mjesec! Allah vas je obavezao da u njemu postite. U njemu se otvaraju vrata Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema, i šejtani se okivaju! U njemu se nalazi noć koja je bolja od hiljadu mjeseci, pa ko bude uskraćen njenog dobra, uskraćeno mu je (mnogo dobro)!“

Da, braćo moja, dolazi nam blagoslovljen mjesec, mjesec posta, odricanja, blagosti, strpljenja, nade u nagradu od Svemilosnog, vapaja za oprostom od Milostivog. Dolaze nam dani bdijenja i salavata, molbi i dobrovoljnih namaza.

Koliko je puta duša naša, i ne znajući, pogriješila u protekloj godini, koliko smo puta nekoga uvrijedili ili rastužili? Koliko je u nama šejtan našao plodno tlo za širenje svoje nepokornosti prema Uzvišenom i zuluma na ovosvjetskim prostranstvima?

Dolazi nam mjesec u kojem sve ovo i mnogo više možemo zaboraviti, izbrisati, nastojeći, naravno, da to ne ponovimo.

U svakom njegovom danu meleki traže oprost za postače, sve dok post ne prekinu. Allah Uzvišeni u njemu svaki dan ukrašava Svoj Džennet i govori: „A još malo, i od Mojih robova bit će otklonjeni svaka briga i uznemiravanje i oni će ući u tebe.“ (hadis kudsij)

Istinski vjernik raduje se dolasku mjeseca ramazana, poznavajući blagodati koje on sa sobom nosi i znajući da je to velika prilika koju nikako ne smije propustiti.

Zato je pohvalno da se žudno radujemo svome gostu.

Kaže Allah, dž.š.: Reci: „Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.“ (Junus 58)

A oni koji ne poznaju Allaha osim u ramazanu dočekuju ga mrzovoljno, jer im se teško oduprijeti svojim strastima kojima udovoljavaju tokom cijele godine. On im se oduži, pa ih vidiš kako nestrpljivo broje njegove dane i noći, kako bi ga se što prije riješili i vratili svojoj svakodnevnici. U ramazanu ne vide ništa drugo osim okova koji ih sprečavaju od lažnog naslađivanja grijesima.

Oni ne poznaju njegov značaj, provode ga u nemaru i ljenosti, ogovaranju i prenošenju tuđih riječi. Njihovi jezici i pogledi ne poste od laži, pohlepe, razvratne priče i gledanja u zabranjeno.

Rekao je imam Ahmed za ovakvu kategoriju ljudi: „Loši li su ljudi koji znaju za Allaha samo u ramazanu. Poručujemo takvima da na taj način sami sebe varaju, pozivamo ih da se oslobode šejtanskih okova sačinjenih od lažnih obećanja i riječi i da iskoriste želju (volju) koja se kod njih pojavila u ramazanu, za iskreno pokajanje i ostavljanje grijeha i nepokornosti Allahu, dž.š., a Allah je Taj Koji prašta i prima pokajanje.“

Kaže Allah, dž.š.: Ja praštam onome koji se pokaje, uzvjeruje, počne raditi dobra djela, a zatim ustraje u tome. (Prijevod značenja – Ta-Ha, 82)

Neka nam dolazeći mjesec, ramazan, bude prekretnica u životu, da eventualna loša djela, od kojih niko nije sačuvan, odlučno ostavimo i da se svome Gospodaru iskreno vratimo. Analizirajmo svoje postupke, jer niko od grijeha sačuvan nije! Ako do sada nismo redovno klanjali, neka nam naredni ramazan bude početak novog života prosvijetljenog nurom namaza. Ako do sada nismo Kur’an učili, niti se za ono što nam naš Gospodar u toj plemenitoj Knjizi kazuje interesirali, napravimo preokret u ovom ramazanu i dajmo prednost Allahovoj knjizi.

Pa, mi zbog Njega u ramazanu ostavljamo ono što nam je inače dozvoljeno, hranu i piće, pa kako onda da u grijehu ustrajavamo? Kako da namaze svjesno propuštamo i ljudskom hataru prednost nad Allahom dajemo? Kako da prema Kur’anu nemarni budemo? Naime, mi uistinu ne znamo hoćemo li sljedeći ramazan dočekati.

Kaže Uzvišeni: I vratite se svome Gospodaru i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće pomoći. I slijedite ono najljepše, ono što vam se objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati, da čovjek ne bi uzviknuo: „Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!“ (Ez-Zumer, 54-56)

I znajmo, Allah nam se smilovao, jedna od najvećih obaveza svim muslimanima jeste da se nauče propisima ove vjere kao i propisima posta kako bi obožavali Allaha u skladu s Njegovim Šerijatom.

 

Draga braćo!

Sve blagodati mjeseca ramazana nije moguće ni naslutiti, a kamoli dokučiti ih i pobrojati. „Da moj ummet zna koliko u ramazanu ima dobra“, rekao je Poslanik, a.s., „poželio bi da čitava godina bude ramazan!“ Mjesec ramazan skupocjen je mjesec, i njegovi dani i noći, sati i minute imaju veću vrijednost u odnosu na one izvan njega. Tako i djela koja se počine u tim vremenima imaju veću vrijednost, pa će i nagrada za njih biti veća.

S obzirom na to, musliman uz ramazan treba biti posvećen svakome dobru, proizvoditi dobro, nastojati da mu nijedno dobro ne promakne. Posebno treba pokazati pažnju prema siromašnome, jer jedan od ciljeva posta jeste i taj da se čovjek navede na razmišljanje o onome ko nema dovoljno za hranu, čija djeca gladuju, da se u njemu pobudi suosjećanje s njim.

„Allah nekom od vas“, kaže Poslanik, a.s., „uzgaja zalogaj hljeba ili datulu, koju je dao kao sadaku, onako kako neko od vas uzgaja devče, pa to postane kao planina veliko!“

Molimo Allaha Uzvišenog da naredni ramazan dočekamo u dobrom zdravlju, s radošću i zadovoljstvom, da ga ispostimo u pokornosti svome Gospodaru, da nam bude popunjen mnogobrojnim dobročinstvima i ibadetom, da nam bude uzrokom oprosta grijeha, da bude u korist nas, a ne protiv nas, da njime zaslužimo oprost i trajnu nagradu – džennetske ljepote. Molimo Allaha Milostivoga da otvori naša srca i da ih ispuni uputom. Molimo Ga da ujedini srca muslimana cijelog svijeta. Molimo Ga da promijeni naše stanje nabolje i da učini da nam Kur’an i sunnet budu glavne vodilje i mjerilo po kojem ćemo sve vrednovati u svome životu. Amin!

Autor: Mahmut Kurtović 

Glasnik br. 5-6, 2012