Najljepša stvar koju sam doživljavao tokom ramazana, jeste buđenje roditelja na sehur.
Radio sam to uvijek tiho i polahko, kako ih ne bi prestrašio tokom buđenja iz sna.
A iftar je posebna priča.
U nedjelju sam očistio čitav sprat gdje su živjeli.
Pred ramazan rekoh da malo osvježim, kao da su živi i kao da će tu opet iftariti.
Očistio sam ga sām, nisam nikome dozvolio da mi pomogne, jer sam htio da barem na taj način, kao njihov sin, unesem miris ramazana u dio kuće gdje su živjeli.
Plakao jesam, priznajem, ali mi je bilo na kraju malo lakše.
Ujutro za sehur nema više moje mame da je tiho budim, nema je.
A dvije stolice, biće prazne za stolom, za vrijeme iftara.
Nema njene halve uoči ramazana!
Znala je reći:"Red je, neka malo zamiriše kuća!"
Ni sestru nisam imao snage nazvati, jer me podsjeća na mamu!
Jednostavno, teško je!
Zato dragi prijatelji, vi koji imate žive roditelje ili jedno od njih, čuvajte ih, volite, poštujte i slušajte!
Povećajte svoje dobročinstvo prema njima tokom ramazana!
Kupite im namirnice, pripremite iftare, zovite ih na iftare, probudite ih, nazovite ili provjerite jesu li ustali na sehur, pazite na njihovo zdravlje, uplatite za njih sadaku, sadekatul fitr, dovite za njih!
Ako treba, hranite ih svojim rukama, samo da osjetite da su sretni i zadovoljni!
Odlučih sa vama podijeliti svoju tugu, samo iz razloga da još više volite, poštujete i čuvate svoje roditelje!
 
- Saudin Cokoja, prof