Hvala neka je Uzvišenom Allahu, Koji daje smrt i život da bi iskušao koji će od nas bolje postupati! 

I neka je salavat i selam na Muhammeda, s. a. v. s., koji je s ruba ponora spasio svoje savremenike i svojim djelovanjem pokazao da se čovjek itekako može promijeniti. Neka je salavat i selam i na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve njegove sljedbenike, posebno na šehide koji su radi ostvarenja ideala i živote dali!

 

Cijenjena braćo!

Skoro svakodnevno energično osuđujemo osobe koje bez neophodnog znanja, bezvoljno, čak kršeći osnovne moralne principe, izvršavaju svoje obaveze. Primjećujemo ih na svakom mjestu, u tržnim centrima, ugostiteljskim objektima, administraciji, obrazovnim i zdravstvenim ustanovama, među onima koji obnašaju važne funkcije u vlasti svih nivoa, pa čak i u sigurnosnim i vojnim strukturama. Primjećujemo djelovanje koje karakterizira neznanje, nepoštenje, nezainteresiranost, improvizacija i amaterizam. 

Nažalost, vrlo često sve te slabosti pokušavaju prikriti prepotentnošću i drskošću. 

Rad, pogotovo ako je u nekoj javnoj ustanovi, doživljavamo kao obavezu i teret kojeg se nastojmo osloboditi i rasteretiti se. Zato kasnimo na posao, prekidamo ga radi razgovora s kolegama uz preduga ispijanja kahve, obavljamo neodložne poslove izvan radnog mjesta i odlazimo s posla prije isteka radnog vremena zbog privatnih obaveza. 

Naš rad se svodi na minimum, a istovremeno se hvalimo da smo muslimani!

Vrlo bi interesantno bilo propitati koliko u toku osmosatnog radnog vremena aktivno radimo. Prema istraživanjima, dok su neke zapadne zemlje ili Japan dostigle cifru od sedam sati i trideset minuta, prosjek u pojedinim muslimanskim zemljama je dvanaest ili čak pet minuta. Pet minuta aktivnog rada, a kažemo da smo muslimani?! Kažemo da živimo islamska uvjerenja i vrijednosti! I pitamo se zašto je ovakvo stanje, zašto nema napretka, zašto nam Allah, dž. š., ne pomaže!!!

Kako možemo očekivati da nas Allah, dž. š., pomogne, kako možemo govoriti da smo mi predvodnici drugih, da se drugi trebaju ugledati u nas, a ovako se ponašamo?!

Očito je da nam nedostaje odgovornosti u našem djelovanju, nedostaje perfektnosti (ihsan) u životu. Vremenom smo grubi postali i naši osjećaji su zatupjeli. Izgubili smo osjećaj za lijepo i nestala je težnja da sve u svome životu činimo lijepim. Nema posvećenosti, osjećaja odgovornosti, pravovremenog djelovanja, preciznosti i dovođenja posla do kraja, a Allah, dž. š., poručuje: “Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, perfektan bude, da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.” (En-Nahl, 90)

Nastojati da kroz svoj život razvijamo princip ihsana (perfektnost) jest Allahova naredba. Zašto smo, onda, baš mi muslimani najpasivniji ljudi i najviše skloni improvizaciji i neradu? Pripadnici različitih naroda se mogu pohvaliti svojim proizvodima, koje su stoljećima razvijali i usavršavali, vrhunskog su kvaliteta i svjetski poznati (američka pića, japanska elektronika, njemačka auta, švicarski satovi... itd.), a po čemu su to naše muslimanske zemlje prepoznatljive i šta to muslimani danas mogu ponuditi drugima?! 

Kada samo posljednji put vidjeli nekoga da savjesno i odgovorno obavlja posao i utvrdili da to čini jer je musliman i što taj posao shvata kao emanet kojeg nastoji obaviti na najbolji mogući način?!

Da, savjesno i odgovorno izvršavati poslove koji su nam povjereni je naša obaveza i stvarni izraz naše pokornosti Allahu, dž. š., koji je rekao: “I reci: 'Radite! Allah će rad vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti'.” (Et-Tevba, 105)

Perfektnost (ihsan) znači da sve što činimo dovedemo do kraja u njegovoj potpunosti i na najbolji mogući način. Perfektnost podrazumijeva da, naprimjer, kao prodavač dočekamo kupca s osmijehom, da ga primjereno pozdravimo, da ga poslužimo onim što je tražio i čemu nije istekao rok trajanja, da mu naplatimo baš onoliko koliko proizvod košta i da smo sretni što smo mu udovoljili, očekujući da nam ponovno dođe. Ovakvim ponašanjem iz običnog postupka izvukli smo maksimum dobra za sve! 

Muhammed, s. a. v. s.,  na razne je načine pokušavao svojim sljedbenicima usaditi osjećaj perfektnosti (ihsan) u onome što rade, pa je jednom rekao: “Allah je, doista, propisao svima perfektnost u svemu što rade. Pa i kada ubijate, ubijajte na perfektan način i kada koljete životinju uradite to besprijekorno, naoštrite svoje noževe i olakšajte žrtvama!” (Muslim). 

U čemu je smisao ove naredbe da i kod klanja životinje budemo perfektni, kada ona svakako umire? Riječi Božijeg Poslanika, s. a. v. s., usmjerene su nama! Ako se osjećamo muslimanima treba da težimo perfektnosti u svemu, pa čak i kad je u pitanju oduzimanje života. Ukoliko se na ovako lijep način tretira životinja pri klanju, prirodno je očekivati da ćemo prema njoj biti još ljubazniji dok je živa, a kako ćemo tek biti ljubazni i dostojanstveni spram najodabranijeg Allahova, dž. š., stvorenja – čovjeka. 

Kao muslimani trebali bismo biti perfektni u svim aspektima života, jer je ihsan poput duše koja bi trebala ispunjavati sve naše poslove. Božiji Poslanik, s. a. v. s., kaže: “Allah, dž. š., doista voli da se ono što se radi dovede do perfekcije!” (El-Bejheki) 

Oni koji nastoje biti perfektni u životu imaju jasan životni cilj, cijene svoje vrijeme i svim svojim potencijalima posvećeni su onome što rade. Allah, dž. š., obećava da nagrada takvih ne propada (Et-Tevba, 120). 

Ali, kako postati perfektan u onome što radimo?

Prije svega, valja razvijati i jačati vjerovanje (iman), koje je osnova života, jer samo onaj koji je svjestan da ga Allah, dž. š., vidi i da će ga pozvati na odgovornost može biti posvećen poslu. Potom, perfektnost mogu dosegnuti samo oni koji znaju raditi svoj posao i koji znaju zbog čega ga rade. Zato je neophodno konstantno se obrazovati, učiti i usvajati nova saznanja, a osnova svega ovoga je voljeti posao. To podrazumijeva da smo iskreno zahvalni Allahu, dž. š., što nam je omogućio da radimo, zahvalni nadređenima koji su nam ga povjerili i smatrali nas ga dostojnim i nastojati da svojim djelovanjem opravdamo to povjerenje. 

Stanje u kojemu se nalazimo počet ćemo, s Božijom pomoći, mijenjati kada u svemu što radimo budemo težili maksimumu, najvećoj produktivnosti i najvišem kvalitetu. 

 

Gospodaru naš, omili nam vjerovanje i podari istrajnost u pokornosti Tebi. Učini da cilj našeg djelovanja bude postizanje Tvoga zadovoljstva i učini, Gospodaru naš, da se naš posao prepoznaje po potpunosti, besprijekornosti i perfektnosti! 

Amin!

 

BILJEŠKE:

  1. Buti (el-) Muhammed Seid, Shvatanje korijena života, (s arapskog: Hajrudin Hodžić), El-Kelimeh, Novi Pazar, 2007.;
  2. Itr, Nuruddin, Fi zilalil-hadisin-nebevi, II izdanje, 2000.; 
  3. Nasr Sejjid Husein, Vodič mladom muslimanu, (s engleskoga: Aida Abadžić-Hodžić), Ljiljan, Sarajevo, 1998.;
  4. Mevdudi (el-) Ebul-A'la, Islamski pokret, (s engleskog: Ermin Sinanović), Hedija djl, Mostar, 1999.