Nisu isto dobro i zlo! (Kur’an, 41:34)

Kultura je, u svojim različitim aspektima, suštinski dio nacionalnog identiteta. Uništavanje kulturnog naslijeđa jedne nacije predstavlja pokušaj reduciranja temelja njezina identiteta. U posljednjem ratu protiv Bosne, neprestanim barbarskim i naporima punim mržnje vršeno je uklanjanje preživjelih tragova velike islamske civilizacije u Bosni. Animozitet posvjedočen u posljednjoj dekadi ovoga stoljeća (tj. XX stoljeća, nap. A. F.) koji zagovara progres, humane i univerzalne vrijednosti tjera nas da se s čežnjom sjetimo mnogo ranije Bosne, čiji su ljudi živjeli u harmoniji i mirnoj koegzistenciji religija i čija je civilizavija bila utemeljena na toleranciji koja je dopuštala cvjetanje njezine kulture i, naravno, arhitekture (Ekmeleddin Ihsanoglu).

Knjiga Adema Handžića pod naslovom A Survey of Islamic Cultural Monuments until the End of the 19th. Century in Bosnia (Pregled islamskih kulturnih spomenika do kraja 19. stoljeća u Bosni) predstavlja višestruko značajno i dragocjeno štivo u dokumentarnom, historijskom, kulturnom i duhovnom pogledu.

Prije nego što se na koncizan način osvrnemo na neke temeljne značajke i važnosti ovoga djela, uputno je da damo nekoliko natuknica informativne ili formalne naravi koje nam raskrivaju izvanjski aspekt djela o kojem govorimo.

Knjiga pod spomenutim naslovom izdata je 1996. godine u izdanju poznatog i agilnog Centra za istraživanje islamske historije, umjetnosti i kulture u Istanbulu u Republici Turskoj. Kako u uvodnoj riječi napominje prof. dr. Ekmeleddin Ihsanoglu – tadašnji generalni direktor Centra, a sadašnji aktualni generalni sekretar Konferencije islamskih zemalja – ova knjiga dr. Adema Handžića jeste treća po redu njegova studija, čije je istraživanje i objavljivanje poduzeto pod pokroviteljstvom rečenoga Centra, i to u okviru serije izdanja pod naslovom Studies on History and Culture of Bosnia and Herzegovina (Studije o historiji i kulturi Bosne i Hercegovine). Pored uvodne riječ dr. Ekmeleddina Ihsanoglua, predgovor za ovu knjiga ispisan je perom prof. dr. Enesa Karića, ondašnjeg ministra obrazovanja i kulture u vladi Republike Bosne i Hercegovine, sadašnjeg aktualnog dekana Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Nakon uvodne riječi, odn. predgovora i napomene vezane za transkripciju, slijedi glavni dio knjige, tj. pregled islamskih kulturnih spomenika do kraja devetnaestoga stoljeća u Bosni, te zaključak i, na kraju knjige, apendiksi, u kojima se nalaze: rječnik termina, fotografije, indeks, slike i karta Bosne i Hercegovine. Knjiga ukupno broji 118 strana.

Glavni dio knjige sadržinski je podijeljen na dva dijela: prvi dio daje pregled islamskih kulturnih spomenika u području srednje i sjeverne Bosne, dok drugi dio pokriva područje Hercegovine i zapadne Bosne. Prema riječima samoga autora, pregled je obuhvatio, odn. autor je svoje istraživanje ograničio samo na teritoriju koja se nekoć nazivala Bosanski sandžak i zapadni dio nekadašnjeg Zvorničkog sandžaka (...I confined my study to the Bosnian sancak only and the western part of the previous Zvornik sancak). Autor se, s jedne strane, ograničio na spomenutu teritoriju zato što smatra “da bi se ponudio sveobuhvatan pregled svih kulturnih spomenika u jednome gradu, tj. po cijeloj Bosni, potrebno je konsultirati sve prethodne podatke, izvore i literaturu. Međutim, pod sadašnjim uvjetima, izvori i dostupna literatura su brojem mali, a obimom oskudni”, a, s druge strane, “zato što Bosanski ejalet pokriva veliku teritoriju” (...and also because of the large territory covered by the Bosnian Eyalet) (str. 4-5). U knjizi su prikazani i predstavljeni islamski kulturni spomenici pedeset urbanih naselja cijelog nekadašnjeg Bosanskog i većeg dijela Zvorničkog sandžaka, shodno njihovoj teritorijalnoj podjeli, započinjući sa istoka od rijeke Drine ka svjerozapadu prema granici bihaćkog regiona i jugoistočno, slivom rijeke Une. Što se tiče vremenskog raspona koji studija obuhvata, autor ističe da je to period do dolaska Austro-Ugarske, tačnije do 1889. godine. (As a time span, this work covers the period until the Austro-Hungarian period, i.e., until 1889.)

Kao ozbiljan, temeljit i nepristrasan istraživač i naučnik, autor dr. Handžić navodi da su se njegova istraživanja uglavnome temeljila na slijedećim izvorima: Osmanski popisni defteri iz XVI. i početka XVII. stoljeća; Proračuni vakufa u Bosni i Hercegovini iz 1889; Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini (I, II, III, Sarajevo, 1974, 1977 i 1982), autora Mehmeda Mujezinovića; Avrupa’da Osmanli Mimari Eserleri – Yugoslavya, autora Ekrema Hakkija Ajverdija i Hauptresuktate der Volkszahlung in Bosnien und der Hercegovina, vom. 22. April 1895, Sarajevo, 1896.

Nakon što smo istakli navedene činjenice izvanjske naravi, u nastavku želimo na koncizan način naglasiti, prema našem mišljenju, neke bitne značajke ove knjige. Kako smo već na početku napomenuli, ova knjiga predstavlja višestruko značajno i dragocjeno štivo u dokumentarnom, historijskom, kulturnom i duhovnom smislu, posebno za bošnjačko, ali i bosansko intelektulano i kulturno naslijeđe i pamćenje u cjelini u Bosni i Hercegovini.

Na prvom mjestu potcrtavamo njezinu dokumentarnu važnost. Naime, u knjizi je doneseno obilje informacija u vezi s vakufima: ime uvakufljenog objekta, ime vakifa, vrijeme izgradnje objekta, iznos uvakufljenog novca za održavanje vakufa i uposlenika, kao i drugi detalji. Svi ovi podaci navedeni su prema dostupnim dokumentima u citiranim izvorima, što svjedoči o njihovoj vjerodostojnosti i validnosti. Naravno, ovi podaci dati su, s obzirom na obim knjige i ciljeve istraživanja, u konciznoj formi. I pored toga, oni pružaju dragocjene informacije vjerodostojno dokumentirane.

U historijskom smislu, ova knjiga osvježava naše pamćenje i kontinuira naš identitet. Kako je to lijepo primijetio i pisac uvodne rječi dr. Ekmeleddin Ihsanoglu, činjenice koje su prezentirane u ovoj knjizi “mogle bi biti posljednje pisano svjedočanstvo postojanja tako mnogo kulturnih spomenika” (...could be the last written testimony for the existence of so many monuments). Posebna vrijednost ove knjige ogleda se u činjenici da ona pruža tužno historijsko svjedočanstvo o uništavanju islamske kulture i arhitekture u Bosni i Hercegovini u posljednjoj dekadi XX. stoljeća. Zahvaljujući istraživačkim naporima dr. Adema Handžića, ostali su zapisi i svjedočanstva postojanja brojnih džamija, mesdžida, medresa, tekija, hamama, mezarja, šadrvana, biblioteka... koje su u posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.), i na njezinu islamsku ljepotu, srušili zločinci koji nisu mogli podnijeti niti prihvatiti bosansko jedinstvo u različitostima svetih kultura i arhitektura. Dakle, ova knjiga je, između ostalih, i premda ne cjelovito, važno historijsko svjedočanstvo o vremenu destrukcije islamskih kulturnih i duhovnih objekata u BiH, s čijim uništenjem su, još gore i morbidnije od toga, zajedno mučeni, protjerivani, ubijani i spaljivani pripadnici islamske vjere i kulture življenja. Ona svjedoči, zajedno s mnogim drugim dokumentima, “o javnom uništenju same ideje Bosne” (...about the public execution of very idea of Bosnia), kako je to zapisao dr. Enes Karić u svome predgovoru. Jednom riječju, ova knjiga svjedoči o dobru dobročinitelja, koji su s najplemenitijim i najhumanijim namjerama gradili islamske kulturne spomenike za sve ljude u Bosni, i zlu zlikovaca, koji su ih s najmračnijim i zvjerskim nakanama rušili i uništavali.

Dakako, ova studija dr. Adema Handžića predstavlja važan segment našega kulturnog i duhovnog naslijeđa, oslovljavajući nas iznova veličajnošću i značajnošću naše islamske kulture i arhitekture iz nama dalje i bliže povijesti. Dr. Handžić nas na najbolji način podučava kako se trebamo odnositi prema našem bogatom i veličanstvenom kulturnom naslijeđu. Objavljujući ovu knjigu neposredno poslije prestanka vojne agresije na Bosnu i Hercegovinu, autor je zasigurno želio iznova skrenuti pažnju domaće i svjetske javnosti na, u Evropi, neupamćene razmjere uništavanja spomenika jedne autohtone i autentične kulture na prostorima Balkana. U tom smislu, ova knjiga predstavlja još jedno svjedočanstvo “nečastive tradicije” međunarodne zajednice koja je nijemo promatrala i šutke prelazila preko neizrecivo užasnog genocida, urbicida i kulturocida ljudi, kulture i arhitekture Bosne. Zato se i sam Handžić, u posljednjoj rečenici svoje knjige, pita: “Kako je moguće da danas u doba univerzalne borbe za ljudska prava moćna međunarodna zajednica nijemo promatra veliku tragediju bosanskog naroda?” (“How is it possible that at this day and age when there is a universal striving for human rights, the powerful international community silently observes the great tragedy of the Bosnian People?”). Otuda, objavljivanje ove knjige na engleskom jeziku ima svoj puni smisao i razložno objašnjenje. Koliko je nama poznato, knjiga još nije objavljena na bosanskom jeziku što, svakako, treba što prije učiniti, kako zarad našega autora, tako i zarad kulturne historije i javnosti naše zemlje.[1]

 

Autor: Almir Fatić

 

[1] Tekst je saopćen na Znanstvenom simpoziju o životu i djelu dr. Adema Handžića 16. decembra 2006. godine u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju.