Naime, nije dovoljno samo znati i spoznati ono što je dobro i ono što je zlo. Pored toga ili uz to, dobro treba htjeti, usvojiti, prihvatiti, prakticirati i s drugima podijeliti, a zlu se odlučno i snažno suprotstaviti. A ovo neizostavno podrazumijeva činjenicu odgoja (edeba) kao nezaobilaznog faktora u životu svakog muslimana i muslimanke, koji započinje od najranijih dana i traje sve do kraja života. Kur'an nas je podučio da je čovjeku olakšano činiti dobro, odnosno da Uzvišeni Allah pomaže i voli dobročinitelje. Dakle, potrebno je samo htjeti činiti dobro. Zapravo, dobro je u temelju samoga imana i njegov nerazdvojivi dio. Zapravo, svi islamski ibadeti, propisi i odredbe, u krajnjoj liniji, čovjeka usmjeravaju ka dobru i činjenju dobra te popravljanju i poboljšanju sveukupnih ljudskih odnosa. Dobro po svojoj definiciji prelazi pojedinačni ljudski interes, jer pojedinačna dobrota, rezervirana samo za čovjeka pojedinca, ne znači mnogo ako nije podijeljenja sa drugima i ako ne čini dio općeg dobra i ne donosi dobro širem džematu i ljudskoj zajednici. Prema tome, dobro i činjenje dobra drugima neprestana je obaveza svakom muslimanu i muslimanki. 

Kur'anska definicija dobra (birr)

U 177. ajetu sure el-Bekare Uzvišeni Allah veli: „Nije dobro u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; dobri su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji namaz obavljaju i zekjat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.“ Iz ovog časnog ajeta (ajetu-l-birr) uočava se širina pojma dobra i njegova složena i višedimenzionalna struktura, odn. njegova univerzalnost. Zapažamo da u pojam dobra potpada:

  1. iman - vjerovanje u: Allaha, dž.š., Ahiret, meleke, knjige, vjerovjesnike;
  2. djelovanje - davanje imetka: rođacima, siročadi, siromasima, putnicima, prosjacima, zarobljenicima;
  3. ibadet: namaz i zekjat;
  4. ahlak: ispunjavanje preuzetih obaveza, strpljivost u neimaštini, bolesti i boju.

Ova četverodimenzinalna sadržina dobra u suštini se svodi na dvoje: vjerovanje u Allaha, dž.š., i činjenje dobrih djela. Vidljivo je, također, da vjerovanje nije nikakva apstraktna zamisao; ono je neraskidivo povezano sa djelovanjem čovjeka na zemlji. Zapravo, vjerovanje svoju puninu, svoju pravu vrijednost i konačnu potvrdu nalazi u djelovanju, ibadetu, ahlaku i svim drugim oblicima raznolikih ljudskih odnosa, međusobne saradnje i uspostavljenih normi ponašanja. Isto tako, bitno je uočiti da je dobro u ovakvom svom sadržaju ili sadržajima trajna i nepromjenljiva kategorija. Dakle, ono je univerzalno, po svom porijeklu i po svom sadržaju.

Vjerovati i djelovati

O tome da je vjerovanje neodvojivo od djelovanja, pored navedenog ajeta, u Kur'anu je podastrto mnoštvo dokaza i primjera. Ono što je uočljivio svakom pažljivom čitaocu Kur'ana jeste to da, gdje god se u Kur'anu spominje iman zajedno sa njim spominju se i dobra djela. Također, Mnogobrojni su hadisi Muhammeda, a.s., iz kojih se jasno razabire da vjerovanje i činjenje dobra idu zajedno. Evo tri primjera:

I) Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Onaj od čijih dosađivanja njegov komšija nije miran neće ući u Džennet!“ (Muslim: 172) 

II) Od 'Abdullaha b. 'Abbasa, r.a., prenosi se da je kazao: Rekao je Allahov Poslanik, a.s.:“Nije vjernik onaj ko se zasiti, a njegov komšija bude gladan!“ (Medžme'u-z-zeva'id, 8/306) 

III) Od Ebu Hurejrea prenosi se da je rekao: Jedne prilike neki čovjek rekne Allahovome Poslaniku, a.s.: - O, Božiji Poslaniče, ima jedna žena koja je poznata po tome što puno klanja, puno posti i puno sadaku dijeli, ali ona bihuzuri svoje komšije svojim jezikom! – Allahov Poslanik, a.s., reče: “Ona je za Džehennema!“ Isti čovjek nastavi: - A ima jedna žena koja je poznata po tome da ne posti baš puno, rijetko kad sadaku daje, a slabo i klanja, ma u sadaku daje koji komadić sira, ali ona ne bihuzuri svoje komšije svojim jezikom!- Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to reče: “Ona je za Dženneta!“ (Musned Ahmedov, 2/40)

 

Autor: Almir Fatić