Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Kad neko od vas prouči suru "Vet-tini vez-zejtuni" (Tako mi smokve i masline / sura Et-Tin) i dođe do kraja te sure, neka poslije riječi: "Elejsellahu bi ahkemil-hakimin (Zar Allah nije sudija najpravidniji?!") kaže: "Bela, ve ene ala zalike mineš-šahidin" (Jeste, i ja to potvrđujem.) Kad neko od vas prouči: "La uksimu bi jevmil-kijame" (Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi" / sura El-Kijame) i dođe do ajeta: "i zar Taj nije kadar da mrtve oživi?" neka kaže: "Bela" (Jeste). (Hadis je zabilježio Ebu Davud i Bejheki u Šuabul-imanu 2/377)

Takođe Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., to primjenjivao, tj. kada bi završio sa učenjem sure "Vet-tini vez-zejtuni" (Tako mi smokve i masline / sura Et-Tin) i kada bio proučio posljednji ajet te sure: "Elejsellahu bi ahkemil-hakimin (Zar Allah nije sudija najpravedniji?!") rekao bi: "Bela" (Jeste). (Šuabul-imanu 2/376)

Također učač Kur'ana, ili onaj koji sluša učenje, treba da učini sedždu kada se prouči, ili čuje, ajet u kojem se pominje sedžda. Ta sedžda se zove sedždet-tilave. Takvih ajeta u Kur'anu ima četrnaest, mada pojedini učenjaci kažu manje ili više od tog broja.Ta sedžda se čini samo jednom, nakon proučenog ajeta u kojem se pominje.

Od propisa i adaba učenja u Kur'anu je i to da se Kur'an ne smije učiti dok je čovjek džunup, tj. nečist, ili ženi za vrijeme menstruaciononog ciklusa, kao i za vrijeme nifasa, postporođajnog vremena. 

Abdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Neka ne uči ništa iz Kur'ana onaj koji je džunup ili ona koja ima menstruaciju." (Tirmizi)

Također od adaba sa Kur'anom je da mushaf ne dotiče osim onaj koji ima abdest. U jednom pismu koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao stanovnicima Jemena između ostalog stoji: "i neka Kur'an (mushaf) ne dotiče osim onaj koji je pod abdestom." (Hakim 1/395)

Lijepo je da onaj koji heće da uči u Kur'anu očisti svoja usta misvakom, ili četkicom za zube, jer je to i Allahov Poslanik, s.a.v.s., činio, kada bi ustao da klanja noćni namaz. 

Aiša, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Misvakom se čiste usta i time se postiže Allahovo, dž.š., zadovoljstvo." (Nesai)

Također se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Čistite svoja usta misvakom jer su to putevi Kur'anu." (Hadis je slab, a zabilježio ga je Bejheki u Šuabul-imanu 2/382) 

Od Alije, r.a., se prenosi da je rekao da se melek primakne učaču Kur'ana tako blizu da on čak može osjetiti miris iz njegovih usta, te je upravo zbog toga lijepo da se očiste usta prije učenja Kur'ana. (Pogledaj njegovu izreku u Šuabul-imanu 2/381) 

Oblačenje lijepog odijela i namirisavanje je sastavni dio adaba prilikom učenja Kur'ana. Mudžahid kaže da su smatrali pokuđenim jedenje crvenog i bijelog luka, kao i prase, kada bi željeli da klanjaju noćni namaz i smatrali su poželjnim da se čovjek namiriše kada želi klanjati noćni namaz.

Katade kaže: "Nisam jeo prasu otkako sam počeo učiti u Kur'anu." (Šuabul-iman 2/382) Ovo bi, između ostalog, trebao biti stimulans onima koji puše da se što prije prođu tog iskušenja, jer pušenje narušava njihovo zdravlje, umanjuje im imetak koji mogu potrošiti u mnogo korisnije svrhe, a i zadah koji se osjeća iz njihovih usta uznemirava, kako meleke, tako i ljude u njihovom okruženju.

Učenje Kur'ana na glas u noćnim namazima. Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio na glas u noćnom namazu i to bi činio u svojoj sobi, pa ako je neko htio da te ajete nauči od njega naučio bi." (Šuabul-iman 2/383)  

Abdullah ibn Ebi Kajs je upitao Aišu, r.a., o tome kako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio u noćnom namazu, je li to bilo glasno ili tiho, pa je odgovorila: Svakako je učio, ponekada glasno a ponekada tiho. Tada Abdullah reče: Hvala Allahu koji je u tome učinio slobodu. (Šuabul-iman 2/384)

Kao što je Džibril, a.s., učio Kur'an pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., podučavajući ga vještini učenja, takođe je i Poslanik podučavao svoje ashabe učenju Kur'ana. Enes ibn Malik prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Ubbejju ibn Keabu: -Allah mi je naredio da pred tobom učim Kur'an. Ubbej, r.a., reče: -Zar me je Gospodar svijetova poimenice pomenuo? Poslanik reče da jeste, a Ubbejj –od radosti- zaplaka. (Buhari)

SEVAPNIJE JE UČITI U MUSHAFU NEGO NAPAMET

U nekim predajama se pominje da čovjek za učenje Kur'ana napamet zarađuje hiljadu sevapa a za učenje iz mushafa zarađuje dvije hiljade. Također Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu kaže: "Dadnite svojim očima njihov udio u ibadetu. Ashabi upitaše a kakav je njihov udio? Poslanik reče: -Gledanje u mushaf, razmišljanje o njegovom značenju i uzimanje pouke iz toga." (Ibn Ebi Dun-ja i Bejheki u Šuabul-imanu 2/408) 

Od Ibn Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao: "Najvažniji vid ibadeta je učenje Kur'ana, gledajući u mushaf." (Šuabul-imanu 2/410)

Prenosi se da je Ikrime, iz ljubavi prema Kur'anu, uzimao mushaf, ljubio ga i plačući govorio: "Knjiga od moga Gospodara!" (Šuabul-imanu 2/410)  

Muslim ibn Ubejd Es-Saffar prenosi od svoga oca da je jednom prilikom putovao brodom i more se jako uzburkalo. Svi su se putnici o sebi zabavili vidjevši da je to najvjerovatnije kraj. Tada je jedan bedu'in ugledao obješen mushaf, uzeo ga i podigao ruke učeći ovu dovu: "Bože moj, Gospodaru moj, zar ćeš nas potopiti a Tvoja knjiga je sa nama!" More se tada smirilo. (Šuabul-imanu 2/411)

Enes ibn Malik, r.a., prenosi da su ashabi praktikovali da prouče cijeli Kur'an na farzovima svojih namaza. (Šuabul-imanu 2/411) Vjerovatno su tu lijepu praksu, pojedini hafizi u ostalim krajevima svijeta naslijedili od ashaba.

 

Autor: Fuad Sedić