U međuljudskim odnosima islam insistira da svako uživa svoje pravo i da niko nikog ne izrabljuje. Allah, dž.š., kaže:

وَآتِ ذَا الْقُرْبَى حَقَّهُ وَالْمِسْكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ

“Daj bližnjemu svome pravo njegovo i siromahu i putniku namjerniku.“ (El-Isra, 26)

Kada je Muhammed, a.s., došao u Medinu, bogatiji ljudi su veoma loše postupali sa slabim i siromašnim, pa je rekao: “Allah neće uzdići nijedan narod koji slabijim ne daje njihova prava.“ (Taberani, Ibn Madže) Ovaj hadis govori o ljudskim pravima, posebno o pravima slabih i siromašnih. Narod koji ne daje zaštitu slabim i siromašnim ne može računati na svoj prosperitet i ne može se nadati dobru. On je unaprijed osuđen na propast.

Ebu Bekr, kad je za halifu izabran, u svom nastupnom govoru je, između ostalog, rekao: “Najslabiji među vama kod mene je najjači kad se radi o zaštiti njegovog prava.“ Takvo društvo u kojem se svačije pravo poštuje napredovalo je i svi su s nestrpljenjem željeli da postanu dio tog društva i stanovnici takve države. Kako i ne bi kad Poslanik kaže: “Najbolja je ona kuća (država) u kojoj je zbrinuto siroče i prema njemu se lijepo postupa, a najgora je ona kuća (država) u kojoj se loše postupa prema siročetu. Ja i zaštitnik siromaha bit ćemo zajedno u Džennetu kao ova dva prsta.“ (Ibn Madže)

Poštivanje prava slabih i nemoćnih nije pitanje dobrovoljnosti. Izričita Božija naredba je to. Svakog petka ponavljamo tu naredbu kako ne bismo bili društvo bez budućnosti. Allah, dž.š., kaže:

إِنَّ اللهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالإِحْسَانِ وَإِيتَاء ذِي الْقُرْبَى وَيَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاء وَالْمُنكَرِ وَالْبَغْيِ يَعِظُكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ

“Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje, da pouku primite On vas savjetuje.“ (En-Nahl, 90)

Obaveza je poštivati pravo jetima i na svaki način zaštiti njegovu imovinu, a njemu omogućiti da stasa u zrelu i odgovornu osobu, omogućiti mu odgoj i obrazovanje. Naša kuća, to jest država, želi li prosperitet i bolje sutra, mora to bolje omogućiti svima, a ne samo nekima. Neće nas Allah uzdići, omogućiti nam napredak, ako s nama žive ljudi koji nemaju da kupe lijek, a nas to ne brine. Kako bi to naša kuća bila kuća radosti za sve kad u njoj štrajkuju oni koji imaju i rade u suhom i toplom, a ne štrajkuju, jer nemaju kome oni koji svoju snagu ostavljaju po Hercegovini, Hrvatskoj itd. samo da bi preživjeli.

Od Ma’rura, r.a., prenosi se kako je pripovijedao: “Jedne prilike sam susreo Ebu Zerra, r.a., i njegova roba, bili su u istoj odjeći. Ja sam ga upitao o tome, a on mi reče: ‘Ja sam opsovao jednog čovjeka i uvrijedio ga u pogledu njegove majke, na šta mi je Poslanik priprijetio riječima: ‘O Ebu Zerre, ti uvrijedi čovjeka u pogledu njegove majke! Iz tebe još nije izvjetrio džahilijjet!’ Oni iznad kojih ste vi, a koje vam je Allah podredio, to su vaša braća, pa onog svog brata koji je drugom podređen taj mora hraniti istom hranom koju on jede, i obući ga istom obućom koju on nosi, i ne zadužujte takvu svoju braću onim što će im naštetiti, a ako ih zadužite nečim teškim, pa pomozite im.’“ (El-Buhari)

Ebu Mes’ud el-Bedri, r.a., kaže: “Udario sam moga roba bičem, pa sam čuo glas iza mene: ‘Znaj Ebu Mes’ude…’, nisam razumio čiji je to glas od srdžbe koja me obuzela, pa kada se približio, vidio sam da je to Poslanik, koji mi reče: ‘Znaj, Ebu Mes’ude, Allah je jači od tebe nego što si ti od svoga roba.’ Ispao mi je bič iz ruke od straha.“ (Muslim)

Nema napretka društvu u kojem radnik nije zaštićen, u kojem ne uživa svoja prava. Koliko je radnika u našem društvu kojima se duguje zarađeno, koliko je onih kojima je uskraćeno pravo na liječenje, godišnji odmor? Koliko je onih koji rade a da ih poslodavac godinama ne prijavljuje i ne ostvaruju pravo na staž? Takvi bi trebali čuti ove Poslanikove riječi: “Allah je jači od vas nego što ste vi od svojih radnika.“ Kad čuju te riječi, trebali bi izbaciti iz sebe pohlepu kao što Ebu Mes’udu ispade bič iz ruke, a trebali bi čuti i sljedeće riječi Poslanikove: “Allah zabranjuje da se zaposli čovjek prije nego se definišu njegova prava i zarada.“ (Nesai) “Uskratiti radniku njegovu zaradu je veliki grijeh.“ (Ahmed) “Dajte radniku plaću prije nego se njegov znoj osuši.“ (Ebu Je’ala)

Ne zaslužuje zaštitu onaj ko nije odgovoran prema svome poslu i lojalan svome poslodavcu. Tako Muslim bilježi hadis u kojem Poslanik veli: “Koji rob odbjegne, on više ne uživa pravo, nema se obaveze prema njemu.“ “Kada rob odbjegne, namaz mu neće biti primljen.“, a u drugoj predaji stoji: “... on je u nevjerstvo otišao.“ (Muslim)

Iz ovih hadisa iščitavamo da radnik treba biti savjestan, odgovoran i firmi lojalan. Takav uživa zaštitu. I kad je takvom uskraćeno pravo, i kad takve zajednica ne štiti, onda njoj nema napretka, jer je dolaskom u Medinu Poslanik rekao: “Allah neće uzdići nijedan narod koji slabe ne štiti.“

Autor: Izet Čamdžić