Poštivanje i uvažavanje starijih i uglednih (II dio)
Ovo je opće pravilo prema svakoj starijoj osobi, a kakva je tek obaveza poštivanja starijih, ako je u pitanju otac, amidža, djed, stariji brat i dr. Time naša obaveza postaje još veća, jer tada se radi i poštivanju i održavanju rodbinskih veza.
Islam je svojim savršenim pravilima regulirao i odnos između braće i sestara, davši (naj)starijem bratu ili sestri tretman oca ili majke, ili poput toga. To je upravo zbog toga šta najstariji preuzima posebnu odgovornost kod odgajanja i pomaganje svojoj mlađoj braći i sestrama, osobito onda kada roditelji presele na Ahiret. To sve je bilo sa ciljem da u porodici, nakon smrti oca, ne dođe do nesporazuma i teških situacija, u kojima bi neko mogao uskratit nečije pravo. Upravo tu dolazi do izražaja uloga najstarijeg brata, koji preuzima ulogu oca, onako kao mu je to i Poslanik, s.a.v.s., zacrtao, rekavši u hadisu koji prenosi Seid ibn A's, r.a.:
"Pravo koje ima najstariji brat kod ostale braće i sestara je poput prava koje ima otac kod svoje djece." (hadis hasen, Bejheki u Šuabu)
Poznati učenjak El-Munavi ovo pojašnjava pa kaže: To pravo se odnosi na obavezu poštivanja i uvažavanja najstarijeg brata, te nesuprostavljanje njegovim uputstvima i odlukama.
U drugom hadisu, u predaji Kulejba El-Džuhenija, r.a., se kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najstariji brat je umjesto oca." (Bejheki u Šuabu i Taberani)
Opća uputstva i edeb u ophođenju prema starijem ogledaju se u slijedećem: da ga poštuješ, uvažavaš i dadneš mu mjesto koje zaslužuje. Da ga nastojiš lijepo ugostiti i dočekati. Da izbjegavaš šalu koja ne dolikuje u njegovom društvu. Da izbjegavaš sve ono čime ćeš izazvati njegovu ljutnju.
Prilikom dočekivanja i ugošćavanja starijeg obaveza nam je da: ustanemo i da ga uljudno dočekamo. Da ga dočekujemo sa radošću, prijatnošću, osmjehom i da ni slučajno ne ulazimo prije njega. Kada stariji uđe onda mu se ustupa mjesto u pročelju, a kada se kod njega dođe, ne smije se sjedati na njegovo mjesto osim sa njegovim odobrenjem. Poselamiti sve prisutne pozdravom – selamom, a sa starijim se treba posebno poselamiti i upitati ga za zdravlje. Treba izbjegavati da se sjedi na mjestu koje je iznad njega, ili da se sjedi dok on stoji, osim sa njegovim odobrenjem. Ne pružati noge ispred njega, niti ih stavljati jednu preko druge. Ne treba u njegovom društvu pokazivati rukom, niti namigivati, niti spavati ili ležati osim sa njegovim izunom. Također treba voditi računa da se mjesto sjedenja ne smije napustiti osim sa odobrenjem starijeg, niti se smije širiti nešto od onoga što ti je on u povjerenju rekao.
Ako se nalazimo u halki (kružoku) kod starijeg, teba voditi računa da: pomno slušamo ono o čemu govori, uz svo uvažavanje i poštivanje. Da ne govorimo u njegovom prisustvu osim sa njegovim odobrenjem, niti da previše pitamo. Dozvoljeno je također da se učenjak koji primjenjuje ono što zna od iluma, poljubi u ruku, kao znak poštovanja. Također trebamo odustati od svog mišljenja i prihvatiti mišljenje našeg profesora, jer greška učenjaka je korisnija od ispravnog stava učenika. Također je važno znati da prije govora treba tražiti izun od pretpostavljenog. Niko se ne prekida dok govori, niti se priča tokom predavanja, niti postavljaju pitanja o onome čime je već upoznat.
Na predavanju se ne smije stvarati nikakva buka niti galama. Imam Šafija je rekao: "Ja sam u prisustvu imama Malika tako polahko prevrtao stranice da on ne čuje papir kada se spusti." Taj edeb je imam Šafija prenio i na svoje učenike, pa Rebi, njegov učenik kaže:
"Nisam se usudio piti vodu, a da imam Šafija to vidi." Sve su to primjeri pravog poštivanja u uvažavanja starijeg učitelja ili profesora.
Kada razgovaramo sa starijim onda mu se trebamo obraćati pristojno i uz uvažavanje. Kada mu se obraćamo lijepo je da spomenemo neku od njegovih titula, ili prof. ili poštovani učitelju i tome slično i ne smijemo dizati previše glas u njegovom prisustvu. Od vidova pristojnosti je da ne držimo ruke u džepovima za vrijeme razgovora sa starijima i onima koje uvažavamo. Ne smijemo starijeg prekidati u govoru, niti mu okretati leđa. Njemu se ne smijemo obraćati sa imperativom, nego od njega treba tražiti odobrenje za ono što želimo.
U prevoznim sredstvima treba voditi računa da budemo spremni starijem uvijek otvoriti vrata auta kada treba da uđe ili izađe.
Evo jednog primjera kako se uvažavaju učeni. Prenosi se da je Zejd ibn Sabit prisustvovao nekoj dženazi, pa kad je krenuo nazad dovedena mu je njegova jahalica, pa priđe Abdullah ibn Abbas, r.a., i prihvati uzde jahalice da on lakše uzjaše. Tada mu Zejd reče: - Pusti uzde, amidžiću Allahovog poslanika! Ibn Abbas mu odgovori: - Ovako nam je naređeno da postupamo prema učenjacima. Tada Zejd poljubi Ibn Abbasa u ruku i reče: - Ovako nam je naređeno da postupamo prema časnoj Muhammedovoj, s.a.v.s., porodici.“
Kada sretnemo starijeg u sredstvima javnog prevoza trebamo ustati i ustupiti mu naše mjesto, te da mu pomognemo kod nošenja njegove prtljage.
Prilikom jedenja u društvu starijih, treba sačekati da on prvi počne sa jelom, ne smijemo uzimati ono što je ispred njega i trebamo mu biti na usluzi.
Kada šetamo skupa sa starijim ne trebamo ići ispred njega, osim ako mu pokazujemo put. Starijim treba pomoći prilikom prelaska preko ceste, uzeti ga za ruku i pomoći mu.
Ako želimo da odemo u posjetu starijem, trebamo birati adekvatno vrijeme za posjetu. Ne smijemo ga telefonom zvati u vremenima kada se uobičajeno odmara, niti smijemo predugo s njim pričati oduzimajući mu dragocjeno vrijeme. U njegovom prisustvu se ne treba pričati telefonom osim sa njegovim dopuštenjem.
Sa starijima se treba savjetovati i treba prihvatati njihovo mišljenje, ako se ono ne kosi sa propisima šerijata. Kada oni odmaraju i spavaju treba biti tih i ne uznemiravati ih. Ako bi se desilo da stariji (osoba koja je postala senilna) uradi nešto što nas ne oduševljava, ne smijemo ga kritikovati, niti se ljutiti na njega. Ne smijemo istraživati njegove mahane niti ga dovoditi u nelagodnu situaciju. Ako nekada i pogriješi trebamo ga razumijeti i primiti njegovo izvinjenje. Starije ne smijemo izbjegavati jer ćemo i mi doživjeti starost, pa ćemo osjećati potrebu da se i s nama neko druži. Poslanik, s.a.v.s., na to ukazuje: "Koji god musliman ukaže čast starcu koji je posijedio, Allah, dž.š., će učiniti da će i njega neko poštovati i uvažavati kada ostari." (Tirmizi)
Poslanik, s.a.v.s., također savjetuje: "Sjedite sa starijima, pitajte učene i družite se sa mudrima." (Taberani – sahih)
"Samo licemjer može ponižavati i smatrati glupim trojicu: onoga ko ostari u islamu, učena čovjeka i pravedna vladara.“ (Taberani – hasen)
Autor: Fuad Sedić