VRLINE POSTA I MJESECA rAMAZANA

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Sva djela koja čovjek učini se nagrađuju deseterostruko pa sve do sedam stotina puta. Allah, dž.š., (u hadisu kudsijju) kaže: «Post je radi Mene i Ja za njega posebno nagrađujem. Čovjek ostavlja svoju hranu i uživanje zbog Mene. Postač ima dvije radosti; prva radost je prilikom iftarenja, a druga radost kada se sretne sa svojim Gospodarom. Zadah iz usta postača (koji je malo neugodan zbog toga što se cijeli dan ništa ne jede) je draži Allahu, dž.š., od miska (najljepšeg mirisa). Post je štit (od kazne) sve dok ga nego (griješenjem) ne probije.» (Šuabu-l-iman, 3/316)

U komentaru ovog dijela hadisa «Post je radi Mene i Ja za njega posebno nagrađujem,» Bejheki, rahimehullah, kaže: To znači da samo Allah zna kolika i kakva nagrada je predviđena za post, veća od uobičajene deseterostruke nagrade za dobro djelo, veća je od nagrade  predviđene za sadaku koja se udijeli na Allahovom putu, koja se uvećava do sedam stotina puta, samo Allah zna kakva će to nagrada biti i On će njome nagrađivati. (Šuabu-l-iman, 3/295)

Ebu Ubejd je rekao: Od specifičnosti posta je da se on ne vidi, jer postač niti šta izgovara jezikom niti šta radi svojim tijelom, pa čak ni meleki to ne mogu registrirati i zapisati. To pojašnjava hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: «U postu nema licemjerstva (tj. on se ne može činiti da bi to drugi vidjeli)» (Šuabu-l-iman, 3/296)  

Upravo zbog tih specifičnosti posta postači će ulaziti u Džennet na posebna vrata, koja se zovu Rejjan, na što ukazuje hadis Sehla ibn Seada, r.a., u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Džennet ima osmero vrata, jedna od njih su Rejjan na koja neće ući niko drugi osim postači.» (Buhari) 

Ummu Imare bintu Ka'b, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Kada se u prisustvu postača jede, onda meleki na njega donose salavat sve dok ne završe oni koji jedu.» (Šuabu-l-iman, 3/297) 

Abdullah ibn Omer, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Ima sedam vrsta dijela: (1.i 2.)dva djela koja su obavezujuća, (3. i 4.) dva djela koja se nagrađuju onoliko koliko vrijede, (5.) djelo koje se nagrađuje deseterostruko, (6.) djelo koje se nagrađuje sedam stotina puta i (7.) djelo čiju visinu nagrade ne zna niko osim Allaha, dž.š. Dva obavezujuća su: ko se sretne sa Allahom, dž.š., a ne bude Mu ništa pripisivao kao druga ući će u Džennet i ko se sretne sa Allahom, dž.š., a bude mu pripisivao druga ući će u vatru. Treće: Ko uradi loše djelo biće kažnjen onoliko koliko je to djelo teško, a (četvrto:) ko nanijjeti da uradi dobro djelo, pa ga nešto u tome spriječi ima upisano jedno dobro djelo kao da ga je učinio. Peto: Ko pak uradi dobro djelo biva deseterostruko nagrađen. Šesto: Ko udijeli sadaku na Allahovom putu, to mu se djelo upisuje sedam stotina Puta i (sedmo:) post je djelo čiju veličinu nagrade zna samo Uzvišeni Allah.» (Šuabu-l-iman, 3/298)

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Dova od trojice se prima: dova onoga kome je učinjena nepravda, dova musafira (putnika) i dova postača.» (Šuabu-l-iman, 3/300)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jednom prilikom pomenuo ramazan pa je rekao: «Ovo je mjesec koji vam je Allah naredio da ga postite, a ja sam vam pokazao kako ćete njegove noći provoditi u ibadetu, pa ko isposti taj mjesec i provede ga u ibadetu iskreno vjerujući u Allaha, dž.š., i nadajući se Njegovoj nagradi, izaći će iz ramazana čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.» (Ebu Davud) 

Džabir ibn Abdullah, r.a., pripovijeda da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., napravljena minbera koja je imala tri stepenice. Jednom prilikom, dok se Poslanik, s.a.v.s., penjao uz minberu na svakoj od tih stepenica je glasno izgovorio «amin» (što znači: Bože, uslišaj!) Kada je sišao ashabi rekoše: -Poslaniče, čuli smo te da izgovaraš «amin» a to nisi nikada ranije radio? On im odgovori:- Dok sam se penjao uz minberu dođe mi melek Džibril, a.s., i reče: -Muhammede, neka je udaljen od Allahove milosti onaj kod koga jedan ili oba roditelja dočekaju starost, a on sa lijepim odnosom prema njima ne zasluži Džennet! Pa sam rekao: «amin» Zatim mi je rekao: -Muhammede, neka je udaljen od Allahove milosti onaj ko dočeka i doživi mjesec ramazan, a u njemu ne zasluži Džennet, pa sam rekao: «amin» Kada sam se popeo na treću stepenicu Džibril mi reče: -Muhammede, neka je udaljen od Allahove milosti onaj pored koga se ti pomeneš, a on na tebe ne donese salavat, pa sam rekao: «amin». (Šuabu-l-iman, 3/310)

 

ČUVANJE POSTA OD GIBETA I NEVALJALOG GOVORA

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Ko ne ostavi krivo svjedočenje i lažan govor, kod Allaha nema potrebe da ostavlja ni hranu ni piće.» (Šuabu-l-iman, 3/315)

Također Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Mnogo je klanjača koji od svoga namaza nemaju ništa drugo nego umor i mnogo je postača koji od svoga posta nemaju ništa drugo nego glad i žeđ.» (Šuabu-l-iman, 3/316)

Džabir ibn Abdullah, r.a., kaže: «Kada postiš neka posti i tvoj sluh, tvoj pogled, tvoj jezik od laži i griješenja i nemoj nikog uznemiravati. Neka se na tebi vidi smirenost i pristojnost i nemoj da ti bude isto ponašanje onoga dana kada postiš i kada ne postiš.» (Šuabu-l-iman, 3/317)

Alija, r.a., je rekao: «Nije post sustezanje (samo) od jela i pića, nego ostavljanje laži, griješenja i ružnog govora.» (Šuabu-l-iman, 3/317)

Mudžahid je rekao: «Ko se sačuva dviju osobina, sačuvao je svoj post: gibet (ogovaranje) i laž.» (Šuabu-l-iman, 3/317)

Ebu Alije je rekao: «Postač je u ibadetu sve dok ne počne ogovarati.» (Šuabu-l-iman, 3/317)

Mejmun ibn Mehran je rekao: «Najlakši post je ostaviti hranu i piće.» (Šuabu-l-iman, 3/317)


Autor: Fuad Sedić