Dolazi nam mjesec ramazan i donosi darova mnogo, a jedan je poseban. Ramazan je mjesec posta a postu je cilj da nam bogobojaznost ojača. Allah dž. š., kaže: “O vjernici, propisuje vam se post kao što je i onima prije vas propisan bio da biste bogobojazni bili”.

Bogobojaznost krasi vjernika, ona ga podstiče na dobročinstvo i štiti od grijeha. Kroz ramazanske ibadete Allah, dž. š., od nas očekuje bogobojaznost uvećanu i sebe da mijenjamo. Da mijenjamo se tako što ćemo biti spremniji na više žrtve na putu dobra i biti odlučniji u borbi protiv šejtana i od grijeha.

Hoće li naše, u ramazanu, vrijeme provedeno svesti se samo na uobičajene ramazanske ibadete bez ikakve promjene u nama?

To je pitanje koje postavljamo danas, kad ramazan, taj blagodatima prepun mjesec, iščekujemo. Znam, to je i do sada praksa bila, bit će nas više na sabah namazu i na namazima drugim. Pobožno ćemo slušati učenje Kur'ana na našim mukabelskim druženjima. Žurit ćemo u taj posebni, teravijski, džemat i bit ćemo spremni zbog njega se odricati, makar bio obavljan i u kasnim noćnim satima. Postit ćemo, od jela i pića i drugih užitaka tjelesnih ćemo se ustezati, ali je pravo pitanje: hoće li naše društvo poslije ramazana ostati isto? Hoćemo li, ti i ja, poslije ramazana biti isti kao i prije njega? Hoće li naše ponašanje ramazanskim ibadetima potaknuto biti promijenjeno kako bi se ramazanu zahvaljujući Allahu, dž. š., i Poslaniku, a. s., Njegovu, približili?

Naš veliki mislilac, razmišljajući o ljudima, o vjeri i vjernicima, o stanju našem kaže da se ljudi obično dijele na vjernike i nevjernike. Primjećuje da je ova podjela površna i pojednostavljena. Izostaje, kaže on, treća skupina, najbrojnija. To su oni koji sebe smatraju vjernicima, tako se javno deklarišu, a koji ustvari ne pripadaju vjeri. Oni čak klanjaju, ljubomorno čuvaju adete i simbole, ali prvi iz straha bježe sa bojnoga polja, hladnokrvno varaju u trgovini, čiste savjest i žive na račun tuđega rada, ispijaju alkoholna pića, odaju se raskalašnom, hedonističkom životu...

Iščekujući ramazan i slušajući opis treće, najbrojnije skupine od ljudi, sa žaljenjem primjećujemo da mnogi, baš ovoj skupini pripadaju. Vjernici smo, tako se deklarišemo, određene propise, ibadete i adete živimo i prakticiramo. Simbolima naše vjere ukrašavamo zidove naših soba i auta, ali istinske vjere, one koja se ponašanjem i djelom očituje, naprosto nema.

Evo nam ramazana kao izuzetne prilike!

Stiže nam s propisom posta kojem je zadaća vjerovanje nam u srcima osnažiti kako bi se mijenjali i na dobročinstvo podstakli, jer postu je zadaća bogobojaznost nam povećati i od grijeha i nedoličnog ponašanja štititi.

Ramazan omasovi naše džemate. Klanja se i ibadeti, znatno više dijeli, ali on nažalost ništa u našem ponašanju i svakodvenom životu bitnije, zapravo, islamskije ne promijeni.

Ramazan i post njegov nisu sami sebi svrha, nisu oni cilj. Cilj je bogobojaznost postom ojačati i nas na promjenu, da budemo plemenitiji i u svemu bolji, da pouzdanije usmjerimo svoje živote na putu dobra i iskrenijega poštovanja propisa vjere...

Hoće li zbog ramazana i onog što nam on od blagodati donosi biti više požrtvovnosti na putu dobra?

Hoće li biti manje poroka i grijeha?

Hoće li ramazan natočiti u naša srca dodatnu imansku snagu i od Boga strah pa da se odmaknemo od laži, korupcije, kocke?

“Mnogi postač od posta nema ništa osim gladi i žeđi”, veli Poslanik.

Hoće li ramazanski džemat, pobožno slušanje kur’anskih ajeta na mukabelskim susretima, hoće li post od nas načiniti bolje i roditeljima poslušnije sinove i kćeri, uzoritije i na dodatnu žrtvu, da djecu odgojimo u islamu, spremne roditelje?

Hoće li ramazan sa svim onim što nam od blagodati donosi načiniti nas boljim komšijama, savjesnijim učenicima i studentima, boljim i predanijim poslu radnicima, pravednijim i osjetljivijim poslodavcima?

Hoće li naš dolazak u ramazanski džemat od nas načiniti ljude koji se poslije ramazana neće vratiti u zagrljaj poroku, alkoholu i koji više nikad neće prekoračivati prag kladionice?

Ako se ništa od ovoga ne desi, ako sav naš ramazanski trud bude sveden na džamijski ibadet i na post koji se samo manifestuje kroz ustezanje od tjelesnog užitka, a bogobojaznost nam ne snaži i ni od čega ne štiti, od tog ibadeta i nema neke fajde jer ni jedan, pa ni ibadet posta, nije sam sebi svrha. Allah dž. š., post naređuje da bismo se mijenjali, strah od Njega povećali i bolji, zajednici korisniji ljudi, postali.

Ramazan dolazi da nas učvrsti na bojnom polju u borbi sa šejtanom. Dolazi da nas nauči da ne smijemo varati i da vjerniku nije dopušteno živjeti na tuđi račun.

Ramazan dolazi da nas nauči kako da čvrstim korakom putem Istine hodimo, da od imetka svoga na Božijem putu dijelimo.

Ramazan nas svojim temeljnim ibadetom, postom, uči da se mi možemo ustegnuti od grijeha i biti bolji baš kao što se u ramazanskim danima od zore do zalaska sunca, hrane i vode odričemo. Ali moramo znati da post nije cilj, njemu je kao i svim ibadetima, odgojen vjernik cilj.

Poslanik kaže: “Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne riječi i neka se ne dere, a ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: Ja postim” 4

Kao što se postom u danima Ramazana štitimo od grijeha, tako se bogobojaznošću koja je postu cilj, u životu štitimo od šejtana.

Uzvišeni Bože, ukabuli naše ramazanske ibadete i bogobojaznost nam uvećaj. Amin!