Ušli smo u novu hidžretsku godinu i od prvih preporuka za dobrovoljni ibadet, mimo svakodnevnih pet namaza (beš vakat) i ostalih vidova ibadeta, jeste dobrovoljni post u prvom hidžretskom mjesecu/muharremu. Pejgamber, s.a.v.s., je rekao: "Najbolji post nakon ramazanskog posta je dobrovoljni post u mjesecu muharremu." (Muslim, 1173). Neki čovjek je pitao Poslanika s.a.v.s.: -Koji mjesec mi preporučuješ da postim poslije ramazana? Poslanik mu odgovori: -Ako hoćeš da postiš poslije ramazana, posti mjesec muharrem; jer zaista je to mjesec u kojem se Allah, dž.š., smilovao jednom narodu (Musaov, a.s., narod, kada ih je Allah, dž.š., spasio od Faraona) i u njemu će se smilovati i drugim narodima.” (Ahmed) 

Posebno naglašen post u ovom mjesecu je post desetog dana, tj. Dana Ašure, za koji se obećava posebna nagrada: 

Ebu Katade r.a. prenosi da je Allahov  Poslanik s.a.v.s. upitan o postu Dana Ašure (desetog dana mjeseca muharrema), pa je rekao: “Post Dana Ašure čisti (male) grijehe počinjene u prošloj godini.” U drugoj predaji se kaže: "Post Dana Ašure, nadam se da će Allah, dž.š., zbog njega oprostiti grijehe u prethodnoj godini." (Muslim) Bejheki -rahimehullah- kaže: Koga zadesi ovaj post sa grijesima koje je počinio, biće mu oprošteni ti grijesi, a ako nekom grijesi budu oprošteni zbog drugog dobrog djela koje je počinio, tome će se povećati deredže/stepeni. 

Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je došao u Medinu zatekao ‍Židove da poste Dan Ašure, pa ih je upitao: Kakav je ovo dan što ga vi postite? Oni odgovoriše: Ovo je veličanstven dan, u kojem je Allah, d‍ž.š., spasio Musa’a,  a.s. i njegov narod a potopio je Faraona i njegov narod, pa ga je Musa postio iz zahvalnosti Allahu, dž‍.š., te ga i mi postimo. Muhammed, s.a.v.s., na to reče: -Mi smo preči Musa’u  od vas, pa je Muhammed, s.a.v.s., postio taj dan i naredio da se posti.  

Ibn Abbas, r.a., ovako opisuje Pejgamberovo, s.a.v.s., isticanje važnosti posta tog dana: "Nisam vidio da je Pejgamber, s.a.v.s., ijednom danu pridavao više važnosti u dobrovoljnom postu od Dana Ašure, niti ikojem mjesecu osim mjeseca ramazana." 

Naši lijepi prethodnici i ranije generacije su nastojale da poste ovaj dan i da ih ne maši taj veliki sevap, pa su ga pojedinci postili čak i na putu (kada su musafiri). Ibn Redžep je rekao: Ramazan ima druge dane koji se zbog puta (musafirliku) mogu napostiti, ali Dan Ašure kada prođe se ne može nadoknaditi. 

Ibn Abbas, r.a., ka‍že: Kada je Poslanik s.a.v.s. postio Dan Ašure i naredio da se posti, ashabi su mu rekli: Poslaniče, to je dan koji slave i veličaju ‍Židovi i kršćani? Poslanik na to reče: Ako dož‍ivim slijedeću godinu postiću -ako Bog da- i deveti dan (mjeseca muharrema, kako bi se razlikovao od njih). Ibn Abbas ka‍že: Nije nastupila naredna godina a Poslanik s.a.v.s. je već bio preselio na Ahiret.  

Post Dana Ašure u Pejgamberovoj, s.a.v.s., praksi je prošao kroz različite faze: spominje se da ga je Pejgamber, s.a.v.s., postio još dok je bio u Mekki ali nije nikome naređivao da ga posti; kada je došao u Medinu zatekao je Židove da ga poste pa je naredio muslimanima da ga poste, kao što je već spomenuto. Kada je druge godine po hidžri naređen post mjeseca ramazana, onda je obaveznost posta Dana Ašure derogirana  i ostalo je poželjno da se taj dan posti, tako da je naredba njegovog posta trajala samo godinu dana. U predaji Aiše, r.a., se kaže: "Nakon toga, ko je želio postio je taj dan, a ko nije želio, nije ni postio." Od faza kroz koje je prošao ovaj post je i faza u kojoj se naređuje razlikovanje u postu tog dana od nas i Židova, pa će se postiti dan prije ili poslije njega. 

Ibn Had‍žer kaž‍e: Post Dana Ašure može biti na tri načina i stepena: da se posti samo deseti (10.) dan mjeseca muharrema, bolje od toga je da se posti deveti i deseti (9. i 10.) dan, i treće je da se posti deveti, deseti i jedanaesti (9, 10. i 11.) dan mjeseca muharrema.  

Kao podsticaj za uobičajeno pripremanje raznih jela možda je bio ovaj hadis koji se spominje: „Onome ko obilnije podmiri potrebe svoje porodice na dan Jevmi-Ašura, Allah će dati obilnu nafaku za cijelu godinu.“ (Jakub Memić, hadis br. 1744, -sahih)

Učenjaci kažu: Postupak koji šije čine na taj dan od besmislenog udaranja i prolijevanja vlastite krvi nije u skladu sa islamskim propisima. Sve nas žalosti smrt hazreti Husejna, kao i drugih muslimana, ali taj nemili događaj smatramo Allahovom odredbom, kao i sve drugo što se dešava. Oni u tome prelaze svaku mjeru, jer Husejnov otac Alija, r.a., je bolji od Husejna, r.a., i također je ubijen, pa se zbog njegove smrti ne čini takav postupak. Također su ubijeni Omer i Osman, r.a., pa je umro Ebu Bekr, r.a., a svi oni su bolji od Husejna, r.a. Muhammed, s.a.v.s., najodabraniji insan koji je hodio zemljom, je umro pa se ni zbog njega ne čini tako nešto.  (Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 8/201-203) 

Autor: Prof. dr. Fuad Sedić