Islamska godina ima 12 mjeseci i traje 354 ili 355 dana, za razliku od gregorijanske kalendareske godine, koja ima 365 ili 366 dana. Budući da islamska lunarna godina ima 12 mjeseci, ona je oko 11 dana kraća od gregorijanske godine. Islamska godina pomiče se za oko 11 dana unazad u odnosu na gregorijanski kalendar.

Početni datum svakog mjeseca u islamskom lunarnom kalendaru veoma je važan u islamskom svijetu, jer on određuje veoma bitne vjerske dane, kao što su prvi i posljednji dan posta i muslimanski praznici.

Mjesec

Mjesecu je potrebno 27 dana i 8 sati da obiđe Zemlju. U isto vrijeme dok se okreće oko Zemlje, Mjesec se sam okreće i oko svoje osi. Zbog toga uvijek vidimo istu stranu Mjeseca. Zemlja i Mjesec zajedno se okreću oko Sunca. Položaj Mjeseca sa Zemljom u odnosu na sunčevu svjetlost određuje to kako ćemo vidjeti Mjesec.

Položaj Mjeseca ne mijenja se bitno tokom jednog dana u odnosu na položaj Zemlje, ali okretanje Zemlje oko vlastite osi u velikoj mjeri mijenja naš položaj. Zapitat ćemo se onda zašto vidimo isti oblik Mjeseca tokom noći. Naime, udaljenost od Zemlje do Mjeseca je mnogo veća od prečnika Zemlje. Dok najkraće rastojanje od Zemlje do Mjeseca iznosi oko 350.000 km, prečnik Zemlje je oko 13.000 km. Zbog ovakve velike razlike mi vidimo “gotovo” isti oblik Mjeseca bilo gdje u svijetu – ovo “gotovo” će prouzrokovati mnoge probleme prilikom određivanja datuma lunarnog kalendara. S druge strane, mjesto na kojem ćemo vidjeti Mjesec na nebu zavisi od paralela na Zemlji. Drugim riječima, posmatrač koji se nalazi na sjeveru Zemlje vidjet će Mjesec na mjestu koje se nalazi niže na nebu, dok će posmatrač koji se nalazi na jugu Zemlje vidjeti Mjesec na višem mjestu na nebu. Razlog toga jeste to što je Zemlja okrugla, i naš vidik se mijenja kada idemo prema sjeveru ili jugu.

Sada ćemo razmotriti jedno drugo pitanje. Upravo smo rekli da Mjesec obiđe Zemlju za 27 dana i 8 sati. Međutim, vrijeme između dva mlađaka iznosi oko 29 i po dana. Kako se to dešava? Nije teško shvatiti taj razlog. Dok se Mjesec okreće oko Zemlje, Zemlja se okreće oko Sunca. Prema tome, kada Mjesec obiđe jedan krug oko Zemlje i vrati se na istu tačku odakle je krenuo, položaj Sunčeve svjetlosti se mijenja, i oblik Mjeseca se promjeni.

Sada izračunajmo nešto. Koliko se nagib Sunca promjeni za 27 dana i 8 sati? Zemlja obiđe Sunce za 365 dana, tako da jedna godina ima 365 dana. Dakle, promjena nagiba trebala bi biti 27 dana / 365 dana x 360, što približno iznosi 27 stepeni. Onda, koliko je potrebno da nagib dosegne 27 stepeni prilikom okretanja Mjeseca oko Zemlje? Jedan obilazak Mjeseca oko Zemlje iznosi 27 dana i 8 sati. Stoga, 27 dana x 27 / 360, to približno iznosi 2 dana. Tako 2 dana dodamo na 27 dana i 8 sati i dobijemo oko 29 i po dana. Za ovaj vremenski period Mjesec dođe u isti položaj kao i Zemlja u odnosu na Sunčevu svjetlost, i tako na nebu vidimo isti oblik Mjeseca. Kada precizno izračunamo, dobijemo da vremenski period između dva mlađaka iznosi 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3 sekunde.

Islamski lunarni kalendar

Prvi kalendari u historiji čovječanstva bili su utemeljeni na Mjesečevim fazama. Historijski gledano, ovakav kalendar koristili su stanovnici južnog dijela Evrope, kao i jevrejska, kineska, muslimanska i afričke civilizacije. Neke od ovih civilizacija još uvijek koriste polulunarne kalendare, ali muslimanski kalendar je jedini pravi lunarni kalendar, koji je danas u širokoj upotrebi. U Kur’anu se nalaze mnoge upute koje se odnose na Mjesec kao sredstvo mjerenja vremena. (v.: Rahman, 55, 5; Junus, 10, 5; Bekara, 2, 189)

U lunarnom kalendaru, jedan mjesec jeste period između 2 uzastopna mlađaka. Budući da precizni period između 2 mlađaka iznosi 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3 sekunde, jedan mjesec u lunarnom kalendaru iznosi 29 ili 30 dana, zavisno od izgleda Mjeseca tokom noći.

Islamski kalendar uveo je Poslanik, s.a.v.s., 632. godine. Međutim, o početku islamske ere računanje islamskih godina razmatralo se i o tome je raspravljano 639. godine, za vrijeme 4. godine halifata halife Omera, r.a. Vrijeme kada će početi mjesec u islamskom lunarnom kalendaru odlučeno je prema sljedećem hadisu. Poslanik je rekao: “Postite kada vidite Mjesec, a prekinite post kada vidite sljedeći Mjesec. A ako ga ne vidite, onda ispostite i 30. dan.” Prema tome, 1. dan mjeseca u islamskom lunarnom kalendaru jeste dan nakon 1. noći u kojoj vidimo mlađak. Budući da Mjesečev obilazak traje 29 i po dana, islamski mjeseci traju 29 ili 30 dana. Ukoliko postoji sumnja ili ukoliko se novi polumjesec ne vidi zbog oblaka ili drugih atmosferskih prilika, muslimanski učenjaci složu se da prethodni mjesec traje 30 dana.

Nesuglasice

Sada se osvrnimo na nesuglasice u vezi s određivanjem 1. dana novog mjeseca lunarnog kalendara. U suštini postoje dva osnovna načina posmatranja: “lokalno i nelokalno posmatranje” i “posmatranje golim okom i posmatranje na osnovu astronomskih podataka”.

Lokalno versus nelokalno posmatranje

Budući da ciklusi Mjeseca i Sunca nisu potpuno istovremeni, može se desiti da se tokom jedne noći mlađak ne može vidjeti svugdje u svijetu. Kao što smo prethodno spomenuli, bilo gdje u svijetu vidi se gotovo isti oblik Mjeseca, ali ne baš potpuno isti oblik. Tokom iste noći iz Španije bi se mogao vidjeti mlađak, dok bi se u Japanu moglo ne vidjeti ništa na nebu. Jedino što bi se moglo reći o ovim opažanjima jeste to da ukoliko stanovnici nekog grada vide mlađak, onda bi stanovnici bilo kojeg grada, zapadno od ovoga, trebali tokom vedre noći vidjeti isti oblik, jer se Zemlja okreće oko svoje osi od zapada prema istoku. To znači da se mlađak može vidjeti tokom različitih noći u različitim mjestima u svijetu. Postoje dva različita mišljenja o tome koje opažanje Mjeseca treba uzeti kao osnovu. Prvo mišljenje tvrdi da svi muslimani u svijetu trebaju započeti novi mjesec ukoliko se mlađak pojavi u bilo kojoj muslimanskoj zemlji; a drugo mišljenje je da novi mjesec počinje samo s lokalnim opažanjem Mjeseca.

Učenjaci koji brane nelokalno opažanje Mjeseca uzimaju dokaze iz nekih drugih islamskih postupaka. Oni tvrde da bi svi muslimani trebali započeti post istog dana, jer mnogi postupci u islamu nameću da je jedinstvo muslimana važno u islamu; zbog toga bi muslimani trebali slaviti ove dane u jedinstvu. Tako, prema ovom mišljenju, ako se Mjesec vidi, npr., u Saudijskoj Arabiji, svi muslimani trebali bi započeti post. Ovo je sveopće mišljenje među sljedbenicima sunijskog i hanbelijskog mezheba. S druge strane, neki drugi islamski učenjaci tvrde da bi početni dan mjeseca u islamskom lunarnom kalendaru mogao biti različit u zavisnosti od lokalnih opažanja. Ovi učenjaci izvlače ovo rješenje iz principa jednostavnosti u islamu. Svi ljudi trebali bi biti u mogućnosti da obavljaju praksu islama samostalno, bez potrebe za nekim vanjskim nametanjem. Drugim riječima, musliman bi trebao biti u mogućnosti da sam, prema opažanju Mjeseca, odluči kada ramazan počinje. Musliman u Brazilu mogao bi da ne dobije informaciju o opažanju Mjeseca u Meki, i to proturiječi jednostavnosti prakse u islamu. Musliman može odrediti vrijeme namaza prema opažanju položaja Sunca na nebu, i zbog toga bi isto tako trebao biti u mogućnosti da odluči kada će se započeti i završiti vrijeme posta. Dakle, prvo proturiječje u vezi opažanja Mjeseca jeste da li je ono lokalno ili nelokalno. Sljedeće pitanje odnosi se na način našeg opažanja.

Opažanje golim okom versus astronomski podaci

Živimo u 21. stoljeću, kada je astronomija veoma dobro razvijena nauka. Čovjek je u mogućnosti ići u svemir, posmatrati daleke galaksije, ili čak posmatrati širenje svemira. Stoga, u takvom vremenu, izračunavanje perioda vidljivosti Mjeseca u određenoj lokaciji trebalo bi astronomima biti lagahno. Ali, zašto još uvijek postoje nejasnoće u vezi s početnim datumom mjeseca u islamskom lunarnom kalendaru?

U islamskom lunarnom kaledaru mjesec počinje kada se vidi mlađak, a ne počinje s tzv. naučnom fazom mlađaka. Drugim riječima, “teoretska vidljivost” nije isto što i “stvarna vidljivost”. Da je Mjesec savršena okrugla lopta, sa savršeno ravnom površinom, i da su atmosferski uvjeti uvijek veoma jasni i da ne utječu na naš vid, ili da ne postoje neki drugi fizički uvjeti koji utječu na posmatranje Mjeseca, onda bi “teoretska vidljivost” bila isto što i “stvarna vidljivost”. Onda bismo uz pomoć astronomskih podataka mogli izračunati tačno vrijeme kada će se pojaviti mlađak. Međutim, postoji bitna razlika između teorije i stvarnog života; stoga problem leži u toj razlici. Čak i da vam astronomski podaci kažu pozicije Mjeseca, Zemlje i Sunca, vidljivost Mjeseca sa Zemlje zavisi od mnogo činilaca.

Ova razlika između “teortske vidljivosti” i “stvarne vidljivosti” jeste izvor druge nesuglasice u vezi početnog datuma mjeseca. Neki muslimanski učenjaci objašnjavaju teoretsku vidljivost kao dovoljnu za ustanovljavanje početnog datuma mjeseca. Ako ustanovljavaju datume lunarnog kalendara koristeći se astronomskim podacima, oni nemaju problema s viđenjem Mjeseca, što znači da oni znaju datume ramazana za narednih stotinu godina i da prave ovaj kalendar u zavisnosti samo od astronomskih podataka. Međutim, neki drugi učenjaci tvrde da ljudi moraju golim okom vidjeti mlađak da bi znali da je novi mjesec otpočeo. Budući da se astronomski podaci i posmatranja golim okom ne podudaraju uvijek, neki muslimani mogu početi postiti ramazan različitog dana od nekih drugih muslimana.

Sada se vratimo pitanju zašto se astronomski podaci i posmatranja golim okom ne podudaraju. Sa stanovišta nauke, pored atmosferskih prilika ili oblaka, postoje dva glavna činioca koja utječu na vidljivost Mjeseca. Prvi činilac jeste visina Mjeseca mjerena iz horizonta. Drugi je starost Mjeseca, tj. vrijeme nakon mlađaka (kada su Sunce, Zemlja i Mjesec u istoj liniji). Da bismo vidjeli Mjesec na nebu, on treba biti dovoljno “visoko” iznad horizonta i treba biti dovoljno “star” (polumjesec treba biti dovoljno očit). Prvi važan činilac jeste visina Mjeseca iznad horizonta. Ako je debljina polumjeseca dovoljna, ali ukoliko polumjesec nije dovoljno visoko iznad horizonta, onda se on ne može vidjeti. Ovo se dešava u septembru i oktobru u Velikoj Britaniji i SAD-u, kada se Mjesec nalazi na južnoj hemisferi, tako da se on ne može vidjeti sa sjeverne hemisfere. Ako se Mjesec nalazi iznad horizonta, ali u blizini njega ulazi u djelokrug Sunčeve svjetlosti, onda se Mjesec neće vidjeti. Polumjesec koji se nalazi na visini od 10 stepeni obično se ne vidi.

Drugi važan činilac jeste “starost” Mjeseca. Kada se Mjesec udalji za 7 stepeni, a “star” je 20 sati, onda on postaje vidljiv. Dok ovaj ugao ne dosegne 7 stepeni, nimalo Sunčeve svjetlosti koja se odbije o Mjesec ne može doći do Zemlje, zato što planine koje se nalaze na površini Mjeseca zaustave Sunčevu svjetlost. Ovaj ugao mora dosegnuti 10-12 stepeni da bi se dovoljno Sunčeve svjetlosti odbilo o Mjesec i došlo na Zemlju, praveći tanki polumjesec koji se može vidjeti. Ponekad je ovaj polumjesec veoma tanak i nalazi se veoma nisko na horizontu, tako da se ne može vidjeti, jer nestaje zbog Sunčeve svjetlosti, čak i kad bi 20 do 30 minuta mogao ostati iznad horizonta nakon zalaska Sunca. Postoje mnogi drugi činioci u vezi s vidljivosti. Da ne idemo u tehničke detalje, zbog drugih činilaca, čak i Mjesec “star” 36 sati ne može se vidjeti. Stoga, ljudsko znanje do sada nije doseglo stadij u kojem će nas moći tačno u minute i sekunde obavijestiti o vidljivosti Mjeseca u različitim zemljama, ali proračuni se mogu napraviti s nekoliko sati razlike.

Dakle, ove činjenice pokazuju nam da su astronomski podaci dobro sredstvo za približno određivanje početnog dana novog mjeseca, ali nam oni ne mogu tačno reći kada taj početni datum počinje. Postoje neki muslimanski stručnjaci koji rade na ovom problemu. Koristeći se podacima iz prošlosti, oni pokušavaju preciznije izračunati periode vidljivosti Mjeseca u svim lokacijama u svijetu.

S druge strane, ova nesigurnost u vezi s početnim datumom čini muslimane svjesnim i usredotočava njihovu pažnju na ramazan i ostale svetkovine. U mnogim zemljama muslimani idu na vrhove brda kako bi noću vidjeli mlađak, gledaju na internetu vijesti o posmatranju Mjeseca ili zovu svoje prijatelje u vezi s tim. Stoga, nesigurnost u vezi s početnim datumom jeste razlog da muslimanska zajednica bude svjesnija kad je riječ o ramazanu. Postoje neki muslimanski stručnjaci koji su radili na tom problemu. Koristeći podatke, oni pokušavaju preciznije izračunati periode vidljivosti Mjeseca u svim lokacijama u svijetu. Konačno, 2006. godine ustanovili su algoritam koji može odrediti vidljivost Mjeseca koristeći se astronomskim podacima. ISNA (Islamsko društvo Sjeverne Amerike) usvojilo je ovaj metod za određivanje početnog datuma islamskog lunarnog mjeseca. Ovaj algoritam primjenjuje se u nekoliko hiljada kontroliranih posmatranja prikupljenih u periodu od 150 godina u različitim lokacijama u svijetu. Štaviše, posmatranja Mjeseca načinjena svakog mjeseca od 1993. godine potvrdila su ove proračune o vidljivosti. Dakle, ovaj algoritam ne zavisi isključivo od astronomskih podataka, već prije od podataka ustanovljenih posmatranjem u posljednjih 150 godina. Istraživači Halid Šaukat i ostali koristili su ova posmatranja. Poredeći ih s astronomskim podacima iz tog perioda mogli su doći do podataka o stepenu Mjeseca i na kojem geografskom položaju na Zemlji Mjesec postaje vidljiv.

Dali smo pregled nesuglasica u vezi s početnim datumom mjeseca islamskog lunarnog kalendara. Postoje dva osnovna sporna pitanja koja su razlog ovih nesuglasica, a ona su “lokalno versus nelokalno posmatranje” i “posmatranje golim okom versus astronomski podaci”. Pokušali smo pokazati da ove nesuglasice nisu jednostavne kao što mnogi ljudi misle. Tako, ukoliko postoje različiti početni datumi ramazana, ili različiti datumi islamskih praznika u različitim muslimanskim zajednicama, tu situaciju ne bismo trebali vidjeti kao veliku nesuglasicu prouzrokovanu malim razlogom. Poslanik Muhammed, a.s., rekao je: “Razlika u mišljenju među mojim sljedbenicima jeste milost.”

 

Autor: Bruce C. Williams

Prevela: Nedžma Ahmetspahić

 

[1] Tekst preuzet iz časopisa The Fountain, januar-mart 2007.