Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik rekao: “Kada čovjek pogriješi, na  njegovo srce se stavi tamna mrlja, pa ako se pokaje, odustane od grijeha i zamoli za oprost, oslobodi se njegovo srce i ono postane čisto. Ako se, pak, vrati griješenju, crnilo na srcu se povećava dok srce u potpunosti ne potamni. To je nečistoća srca koju je Allah, dž.š., spomenuo kada kaže: “A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.“ (Et-Tirmizi)

Allah, dž.š., kaže da je ljude i džine stvorio radi pokornosti, pobožnosti, predanosti Istini i Pravom putu. I jedni i drugi, i ljudi i džini, imaju mogućnost da postupaju drugačije. Slobodni su, pa mogu izabrati nepokornost, laž i stranputicu. Ima ljudi kojima se posrnuće, grijeh, desi u trenucima slabosti. Šejtan ih prevari i na grijeh navede. Svjesni su prijestupa, pa se brzo pokaju i vrate. Ovakvi su Allahu, dž.š., i dalje dragi jer Allah voli one koji se kaju i koji se čiste.

Kad je grijeh u pitanju, uvijek treba razmišljati o njegovim posljedicama. Nisu svi grijesi jednako veliki i teški, jer nisu posljedice svih grijeha iste. Lahko je to razumjeti, npr. nije ista posljedica od jedenja svinjskog mesa i pijenja alkohola.

Čovjeku grijeh nije dalek i stran jer je šejtan blizu nas. Velik je izazov oduprijeti se tom prokletniku koji nam grijeh uljepšava i na njega nas nagovara.

Da bismo imali motiv, jaku volju i odlučnost da se grijehu odupremo, pogledajmo šta nam sve ono što Allah, dž.š., zabranjuje, donosi.

Griješenjem izazivamo srdžbu Božiju. Poslanik Muhammed, a.s., u hadisi-kudsijju od Gospodara svjetova prenosi: “Ja sam Allah, nema drugog Boga osim Mene. Ako si Mi pokoran, Ja sam zadovoljan. Kada sam zadovoljan, Ja dajem berićet, a Mom berićetu nema kraja. Ako si griješan, Ja se srdim, a kada sam srdit, Ja proklinjem. Moje prokletstvo doseže do sedmog koljena.“ (Ahmed)

Nekad se pitamo, zašto je ovog, tog i tog, tako finog čovjeka, pogodilo iskušenje? Evo čusmo odgovor. Može biti da je neko sedam generacija ranije zaslužio kaznu i iskušenje. Ova spoznaja je snažan motiv da se grijehu odupremo, jer kako to naš mudri narod upozorava, može se tvoj grijeh na potomstvu vratiti.

Griješenjem, udaljavamo sebe od dobrih robova Božijih, od vjernika. Hasan el-Basri kaže: “Neka se svako od vas čuva da ga ne prokunu vjernička srca, a da on to i ne primijeti. On radi grijeh, a Allah u srca vjernička usađuje mržnju prema njemu.“ Kada se od tebe dobri ljudi, predani vjernici, počnu udaljavati, ne analiziraj njih, već sebe. I ova spoznaja, da možemo usamljeni zbog grijeha ostati, treba nas snažno motivisati da od grijeha bježimo.

Grijeh čovjeku umanjuje sposobnost za sticanjem znanja. Imam Šafija je rekao: “Požalio sam se učitelju da slabo pamtim. Preporučio mi je da se okanim grijeha. Rekao mi je da je znanje svjetlo, a Allahovo svjetlo ne obasjava put grješnom.“ Neki je čovjek došao imamu Šafiji i rekao: “Imame, imam mnogo dugova.“ Šafija mu odgovori: “Čini istigfar.“ Zatim je došao drugi i rekao: “Imame, žena mi je nerotkinja.“ Šafija mu reče: “Čini istigfar.“ Došao je treći i rekao: “Imam puno grijeha.“ Imam mu odgovori: “Čini istigfar.“ Zatim su mu sva trojica rekli: “Zar ti nemaš drugi odgovor?“ Tada im je on proučio ajete iz sure Nuh:

فَقُلْتُ اسْتَغْفِرُوا رَبَّكُمْ إِنَّهُ كَانَ غَفَّارًا, يُرْسِلِ السَّمَاء عَلَيْكُم مِّدْرَارًا, وَيُمْدِدْكُمْ بِأَمْوَالٍ وَبَنِينَ وَيَجْعَل لَّكُمْ جَنَّاتٍ وَيَجْعَل لَّكُمْ أَنْهَارًا

“Tražite od Gospodara svoga oprost, jer On doista mnogo prašta. On će vam obilnu kišu slati. I pomoći vas, imanjima i sinovima i daće vam bašče i rijeke će vam dati.“ (Nuh, 10-12)

Neka svaki griješnik zna da grijeh umanjuje nafaku. Poslanik kaže: “Čovjekova nafaka se uskraćuje zbog grijeha koje čini.“ (Ahmed) Grijeh odnosi nur sa lica i na njega nastanjuje tamu. Ibn Abbas kaže: “Grijesi donose crnilo na lice i tamu u srce, slabost tijelu, a ako bi čovjek veličao Allaha, On bi ga sačuvao od grijeha. ‘A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti.’ (El-Hadždž, 18)“

Da bismo bili osposobljeni da se grijehu odupremo, da se stečenih grijeha, istigfarom, teubom, oslobodimo, potrebno je da jačamo iman, da se naoružamo bogobojaznošću, jer samo takvi ćemo imati snagu šejtanu okrenuti leđa i tog prokletnika učiniti tužnim. On je tužan kad mi odbijemo pogriješiti, a kad pogriješimo, nas u prsima steže i tuga i ljutnja i grižnja savjesti nas obuzme. Da bismo izbjegli takvo stanje, poslušajmo naredbu Božiju: “O vjernici, Allaha se bojte iskreno, onako kako treba, i umirite samo kao muslimani.“ (Ali Imran, 120)

Najbolji način i najsigurniji put do bedema koji će nas od grijeha štititi je ibadet. Svaki dan, onaj koji klanja sve namaske rekate četrdeset puta moli: “Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo.“ (El-Fatiha, 4) Potrebno je, braćo, da tražimo pomoć od Svemoćnog da bismo se oduprli grijehu. Potrebno je da se borimo svim snagama sa samim sobom, da smo stalno budni spram šejtana, da izbjegavamo loše društvo, da ne zaboravimo zahvaljivati Allahu na blagodatima i da neprekidno u zikru budemo. Učenje Kur’ana je također snažno oružje protiv grijeha i šejtana jer se tim djelom iman snaži i uvećava.

Autor: Izet Čamdžić