Cijelo svoje djetinjstvo proveo je u društvu sa Resulom, od njega je učio o Dinu  i za to kratko vrijeme uspio  naučiti i prenijeti velik broj Poslanikovih, a.s., hadisa. U jednoj zanimljivoj predaji  koju  u svom Sunenu  bilježi  Imami Tirmizi se  prenosi  da je Ibn Abbas rekao: 

„Bio sam dječak kada mi Allahov Poslanik, s.a.w.s., jednog dana reče: 

Dođi, Abdullah,  da te podučim  nečemu važnom;

Čuvaj  Allaha pa će On tebe sačuvati. Drži se Allaha i On će biti na tvojoj strani! Sjećaj  Ga se u blagostanju, pa će se On tebe sjećati kad si u teškoći.   Kad moliš, moli Allaha. Kad tražiš pomoć traži je od Allaha.  Kad bi se svi ljudi udružili da ti pomognu u nečemu što ti Allah nije propisao, neće uspjeti u tome. A kad bi se udružili da ti naštete u nečemu što ti Allah nije propisao, neće uspjeti u tome.  Tinta se osušila  i stranice su zatvorene…”

Obratimo pažnju na citirani hadis.  Čemu to Poslanik, a.s.,  podučava  Ibn Abbasa i zašto? 

Prvo što primjećujemo  jeste  da se Poslanik, a.s., obraća dječaku, učeći ujedno i generacije svog Ummeta  da se važnim stvarima u životu  djeca  trebaju podučiti dok su još mala, dok su čista srca i razuma.  Ovaj stav Poslanik, a.s., je potvrdio i u mnogim drugim hadisima. 

Također  primjećujemo  da Poslanik, a.s., formulira više savjeta, a koji  za cilj imaju samo jedno:  u svim situacijama srce dječaka vezati  jedino  za Allaha. Onaj koga je odgajao i na najljepši način odgojio  Stvoritelj ponavljajući slične savjete podvlači i akcentira  važnost  oslanjanja i vezanja ljudskog srca samo za Allaha. 

Neki ljudi pogrešno razumijevaju ovaj pojam, pa pod oslanjanjem na Allaha misle da ne trebaju  ništa raditi, da ne trebaju učiti ili uzimati lijek ako se razbole itd.,što je potpuno pogrešno.  Učeni kažu da je oslanjanje na Allaha ibadet koji je vezan isključivo za srce  i da sa tjelesnim organima nema nikakve veze. A to znači da se čovjek cijelim svojim tijelom  sa svim njegovim  organima trudi i da radi do maksimuma kao da oslanjanje na Allaha ne postoji, dok se istodobno srce ponaša kao da ti organi  ne postoje.  

Čovjek se dakle trudi i radi do granica svojih mogućnosti a srce istodobno  čvrsto vjeruje da rezultate daje samo Allah i da od Njega sve ovisi.  Pa i kad nam Svevišnji  u nečemu i zatvori vrata, On nam u nečemu drugom, što je bolje za nas, otvori mnoštvo puteva  i podari uspjeh.  Makar se sav svijet podigao da nam donese kakvo dobro ili nanese kakvo zlo, ne može nam ništa uraditi osim onoga što nam je Svevišnji  već odredio da nam se desi.   Neovisno dakle od okolnosti srce je  smireno,  vezano samo za Allaha i potpuno sigurno u  Njegovu  pomoć.  To je ispravno  oslanjanje na Allaha, kojem nas u navedenom a i u drugim hadisima  uči Resul, s.a.w.s. 

 Iz citata vidimo da Poslanik, a.s., sije prvu klicu ispravnog odgoja  u mladi dječiji mozak, šaljući istodobno poruku cijelom ummetu koliko je snažno oslanjanje na Allaha  važno u  životu jednog čovjeka ali i za društvo  općenito.  Klicu koja će proklijati i neminovno iznjedriti mnoštvo drugih pozitivnih karakteristika i osobina. Ovo je bio “temelj” koji je udario Poslanik, a.s.,  a sa kojeg je Ibn Abbas  izrastao  u najvećeg učenjaka islama.  Bio je najbolji poznavalac  Kur´ana i najsposobniji u njegovom tumačenju.  Pored mudrosti kojom je nadmašio i najveće mudrace, Ibn Abbas se odlikovao i izvanrednim  liderskim sposobnostima, s vrlo istančanim osjećajem za ljude i osvajanje njihovih srca. 

A vizija Poslanika,  a.s.,  bila je, upravo, da odgoji mlade, aktivne i sposobne  lidere. Ljude koji će neumorno  raditi za dobrobit zajednice, koji će  misliti svojom glavom i koji se  u svom životu i radu neće bojati ničega sem Allaha. 

I u  tom smislu  treba razumijevati važnost savjeta koji Poslanik, a.s., ostavi Ibn Abbasu i generacijama muslimana poslije njega.  Jer, uistinu  ljudi koji se vežu samo za  Allaha, koji u svom srcu izgrade snažan tevekkul,  neminovno imaju  i sljedeće  karakteristike: 

hrabrost, ne bježe od izazova i ne boje se ljudi,  iskrenost u svim poslovima,  odvažnost u suočavanju sa problemima,  kritičnost prema svemu ljudskom pa i vlastitim slabostima.  

Za takve ljude  neupitno je samo ono što dolazi od Allaha i Njegova Poslanika a sve ostalo podložno je kritičkom promišljanju, analizi i provjeri.  

Sad nam postaje jasno  zašto je Ummet danas pun bezličnih, bezidejnih ljudi, kukavica, ulizica i podanika  među vjerskom, političkom i ekonomskom elitom, pa i među običnim ljudima.  Zar  to nije posljedica procesa odgoja  u kojem  se   srce veže  za sve drugo a ponajmanje za Allaha?  Jer zaista čovjek koji ima čvrste stavove, koji je ispravno odgojen, koji  se u svom životu  trudi, dadne sve od sebe  a u srcu se potpuno osloni na Allaha,  zasigurno  će izrasti u veličinu koja fascinira. U veličinu na koju bi Ummet bio ponosan.  

 

Autor: Zenahir Mraković