Pored temeljnih islamskih vrijednosti i neizostavnih obaveza, poput Šehadeta, namaza, posta, zekata i hadža, Pejgamber, s.a.v.s., u ovom hadisu ukazuje i naglašava važnost ahlaka, moralnog ponašanja, kojim se kompletira islamsko življenje. Svrha i cilj ibadeta je da ljude učine moralno boljim.

Koja je svrha obavljanja namaza, ako nas namaz klanjača neće odvratiti od činjenja ružnih dijela. Zar nije Pejgamber, s.a.v.s., u jednom hadisu rekao: "Koga njegov namaz ne bude navraćao na činjenje dobrih dijela a sprečavao od loših, taj će ga namaz još više udaljiti (od Allahove milosti)." (Ahmed u Zuhdu, sened mu je sahih) Ovim hadisom se misli na rezultat koji klanjač sa namazom treba da postigne, a to  je ono što je spomenuto u ajetu: "Namaz zaista, odvraća od razvrata i od sve što je ružno..." (sura El-Ankebut, 45) Prema tome, kada u namazu bude bogobojaznosti, skrušenosti, poniznosti i istinskog razmišljanja, onda taj namaz utiče na čovjeka da se kloni svega što je ružno i da teži svemu onome što je moralno i u skladu sa lijepim ponašanjem. To potvrđuje i drugi slučaj, kada je kod Pejgambera, s.a.v.s., spomenut neki čovjek koji noću klanja, a kada osvane, on ukrade. Pejgamber, s.a.v.s., reče: "Uistinu će ga namaz od toga odvratiti."  Samo kretanje u džamiju na namaz treba da bude uljudno i u skladu sa lijepim ponašanjem. Pejgamber, s.a.v.s., kaže: „Kada čujete ikamet, krenite na namaz skrušeno i smireno. Nemojte žuriti. Što stignete klanjajte, a što ste propustili, naklanjajte.“ ((Buhari))

Šta imamo od posta, ako njime ne dostignemo takvaluk/bogobojaznost, koja se u Kur'anu spominje kao rezultat posta: Laellekum tettekun/da biste bogobojazni bili (sura El-Bekare, 183) Pejgamber, s.a.v.s., to hadisom potvrđuje, pa kaže: "Ko ne ostavi krivo i lažno svjedočenje i postupanje po tome, nema potreba kod Uzvišenog Allaha, da ostavlja hranu i piće." (Buhari) 

Zekat trebamo izdvajati s punim poštovanjem onoga kome ga dajemo, a ne da se time uzdižemo i smatramo boljim od njega. Ne, mi samo izvršavamo obavezu, kojom nas je Allah, dž.š., zadužio i siromahu dajemo njegovo pravo, koje mu u našem imetku pripada. Prilikom obavljanja hadža, uvijek treba da imamo na umu, gdje smo došli i s kojim ciljem. Kako se to ponašamo u toku izvršavanja obreda. Nema guranja i uznemiravanja drugih. Kada se krene sa Arefata, Poslanik, s.a.v.s., je posebno upozoravao: „O ljudi, budite smireni! Dobročinstvo nije u žurbi!“ (Buharija) Čak i kod učenja dova ne podizati previše glas: O ljudi, budite umjereni i nemojte se prenemagati, jer se ne obraćate ni gluhom, niti odsutnom, nego dozivate (molite) Onoga koji sve čuje i sve vidi." (Buhari) 

Dakle, iz ovih nekoliko primjera vidimo, da svaki ibadet, treba da bude u okvirima lijepog, moralnog i ahlakli ponašanja, i da mu je to vrlo bitna karakteristika i odlika, ako ne i uvjet, da bi taj ibadet bio primljen. 

Interesantno je zapaziti da Pejgamber, s.a.v.s., kada u hadisu govori da se iman/vjerovanje sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova, posebno naglašava stid, kao vrlinu, pa kaže: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova, najvažnije je La ilahe illellah a zadnje, ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima, a i stid je dio vjere." (Ebu Davud i Tirmizi - sahih) Posebno je naglašen stid, kao odlika moralnog i lijepog ponašanja, jer upravo ta osobina podstiče i na ostale dijelove imana. 

Vjerozakoni s kojima s došli raniji poslanici, a.s., su podsticali na lijepo ponašanje i to je bilo svojstveno svima njima, ali kompletan vjerozakon s kojim je došao Muhammed, s.a.v.s., je taj sa kojim je upotpunio moralne osobine i odlike. Allah, dž.š., je rekao: „I ti si, zaista najljepše ćudi.“ (sura El-Kalem, 4.)

Pejgamber, s.a.v.s., je svome ashabu Ešedžu ibn El-Kajsu, r.a., rekao: "Ti imaš dvije osobine, koje Allah, dž.š., voli: samilost (blagost) i umjerenost. Ashab upita: -Jesu li to osobine, koje sam ja stekao, ili me je Allah, dž.š., s njima stvorio? Pejgamber, s.a.v.s., odgovori: -Allah, dž.š., te s njima stvorio. Tada taj ashab, r.a., reče: -Hvala Allahu, Koji me je stvorio sa dvije osobine koje voli On i Njegov Poslanik, s.a.v.s." (Ebu Davud) 

"Najviše što će ljude uvoditi u Džennet je bogobojaznost i lijepo ponašanje." (Tirmizi i Hakim) 

"Oni koji će najbliže meni sjediti na Sudnjem danu, su oni koji su imali najljepše ponašanje." (Ahmed, Tirmizi i Ibn Hibban) Pa ko od nas ne bi želio i ne žudi da bude u blizini Allahovog Poslanika, s.a.v.s. 

Ponašanje Poslanika, s.a.v.s., je bilo striktno po Kur'anu. On je plijenio svojim ponašanjem i ophođenjem svakoga onoga ko bi ga upoznao i sreo, bez obzira, bio on musliman ili ne. Tako ga je učino i odgojio Gospodar svjetova i poslao nam ga kao primjer i uzor za kojim treba da se povodimo. Sam Poslanik je za sebe rekao: „Odgojio me je moj Gospodar i uljepšao je moj odgoj.“ (Ibnu Sem'ani – sahih, Bin bir hadis, br. 58) Molim Allaha sa ovom Poslanikovom, s.a.v.s., dovom:  „Moj Allahu, kao što si uljepšao moje tijelo, uljepšaj i moju ćud!“ (Ahmed – hasen, Bin bir hadis, br. 175) 


Autor: Prof. dr. Fuad Sedić