U samom ovom hadisu, opet, postoji specificiranje, jer ova peta spomenuta blagodat, “život prije smrti”, sâma po sebi uključuje sve prethodne. Ali, budući da se prije nje eksplicitno spominju još četiri blagodati: mladost, zdravlje, bogatstvo i slobodno vrijeme – to govori o njihovoj velikoj važnosti i značaju za ljude te da im je potrebno obratiti posebnu pažnju, kako se to, uostalom, razumije s početka hadisa: “Iskoristi pet stvari prije drugih pet!”

Prije nego što ukratko prokomentiramo svaku od blagodati spomenutih u navedenom hadisu, recimo i to da ovaj hadis bilježi Hakim u svome Mustedreku (7846), za koji kaže: “Ovo je sahih (vjerodostojan) hadis prema uvjetima dvojice šejhova, tj. Buharija i Muslima, a oni ga nisu zabilježili.” Također, ovaj hadis još bilježe: Ibn Ebi Šejbe (34319), Kuda’i u djelu Musneduš-šihāb (729) i Albani u djelu Sahīhi-l-džāmi‘ (1077), koji ga smatra sahihom. Kao sahih bilježi se i u djelu et-Tergīb ve t-Terhīb (3355).

Mladost

Prva blagodat koja se spominje u navedenom hadisu jeste mladost (šebāb). Mladost je, doista, proljeće života i najljepše životno doba, ali uvijek treba imati na umu da nakon proljeća sigurno dolazi ljeto i jesen. Drugim riječima, mladost ne traje vječno, odnosno brzo prolazi, kao i čitav život. Da, mladost jeste vrijeme snage, energije, snova, želja, odluka, nastojanja, podviga – ali i velikih iskušenja i, nažalost, čestih posrtaja, neobjašnjive lijenosti i kobnih grešaka – i zato nas naš Poslanik, a. s., savjetuje da mladost iskoristimo na najbolji mogući način, prije jesenje starosti. Jer u periodu mladosti učimo, studiramo, zasnivamo bračnu i porodičnu zajednicu, stječemo radno iskustvo i prijatelje, biramo društvo i mnogo toga drugoga što ima itekako veliki i počesto presudan utjecaj na ostatak naših života. Zato se u jednoj drevnoj mudrosti kaže: Radi u mladosti da bi u starosti mogao uživati plodove svoga rada! Zbog svega ovoga, čednost, pobožnost i bogobojaznost mladih ljudi ima poseban značaj kao i utjecaj na druge. Prisjetimo se samo onoga hadisa u kome se kaže da će na Sudnjem danu u Allahovu hladu, između onih sedam osoba, biti i „mladić koji je odrastao u pokornosti uzvišenom Allahu” (Buhari, 1423).

Našoj omladini, koja svoju mladost proživljava u složenoj i teškoj društvenoj i ekonomskoj situaciji u kojoj se trenutno nalazi naša domovina preporučujem sljedeće: (a) kad vam neko vaših godina kaže: “Ne mogu”, recite mu: “Pokušaj!”; (b) kada vam neko kaže: “Ne znam”, odgovorite mu: “Nauči!” i (c) kada vam neko kaže: “Nemoguće”, kažite mu: “Probaj!”

Zdravlje

Druga velika blagodat jeste zdravlje (sihha), koje smo dužni čuvati. Zapravo, zdravlje je nešto najdragocjenije što nam je uzvišeni Allah darovao poslije imana (vjerovanja), jer bez zdravlja nije moguće u potpunosti biti pokoran Njemu uzvišenom i činiti dobra djela. I otuda je nužno da u stanju zdravlja činimo što više dobrih djela, tj. da ga iskoristimo, shodno gornjem hadisu, “prije bolesti” (kable sekamik). Božiji Poslanik, a. s., u više svojih hadisa istakao je izuzetnu važnost zdravlja, podstičući svoje sljedbenike na traženje blagodati zdravlja od uzvišenog Allaha. Naprimjer, Poslanik, a. s., rekao je: “Tražite od Allaha oprost i zdravlje, jer nakon čvrstog vjerovanja nikome neće biti dato ništa bolje od zdravlja” (Nesa’i i Tirmizi). Neki beduin pitao je Allahova Poslanika, a. s.: “Allahov Poslaniče, šta da tražim od Allaha nakon namaza?“ Poslanik mu je on odgovorio: “Traži zdravlje” (Tirmizi i Ahmed).

Po(r)uka hadisa, ukratko, glasila bi: Ako si sada zdrav, iskoristi svoje zdravlje i čini ono što je korisno drugima, tj. ono što će tebi koristiti kada zdravlje izgubiš i dođe bolest!

Bogatstvo

Sljedeća velika blagodat data ljudima jeste bogatstvo (ginā’). Bogatstvo se prvo troši na one obavezne dužnosti, kao što su izdržavanje porodice, zekat i hadž. Zatim, ako je osoba u mogućnosti, u dobrovoljne ili humanitarne svrhe, poput davanja sadake, pomaganja jetima, potrebnih, raseljenih, bolesnih itd.

Poslanikova, a. s., (o)poruka otprilike je sljedeća: Ako si bogat, svoje bogatstvo troši u hajr i pomaži one koji su siromašni, jer će ti to biti zaliha u slučaju siromaštva, pa kao što si ti pomagao druge, tako će i drugi tebe pomagati!

Slobodno vrijeme

Slobodno vrijeme (feragake) je sljedeća Božija blagodat spomenuta u hadisu. S vremenom se, kao što znamo, Uzvišeni kune u Svojoj časnoj Knjizi, jer je ono jako važna činjenica u životima ljudi. Vrijeme neumitno prolazi i za njega polaže račun. Svaki tren, svaka sekunda vremena ima svoju važnost i predstavlja dragocjenost, i zato Vjerovjesnik, a. s., preporučuje da se vrijeme, tj. slobodno vrijeme iskoristi prije zauzetosti (kable šuglike). Dakle, iskoristi priliku slobodnog vremena i radi za ono što će ti koristiti kada budeš zauzet!

Evo nekoliko misli naših prethodnika o vrijednosti vremena i odnosu prema toj blagodati:

Hasan el-Basri je govorio: “Zapamtio sam ljude koji su više brinuli o vremenu nego vi o dinarima i dirhemima.”

Ibnul-Kajjim el-Dževzi rekao je: “Najbolje i najkorisnije razmišljanje jeste razmišljanje o važnosti vremena u ljudskom životu. Znalac je onaj ko je spoznao vrijednost vremena, jer onaj ko upropasti vrijeme taj je upropastio sva njegova dobra. Zato što su sva dobra svijeta povezana s vremenom, i onaj ko izgubi vrijeme nikad neće dostići dobrote za kojima čezne.”

Abdullah ibn Mes’ud je govorio: “ Ni za čim nisam žalio kao za novim danom u kojem se skrati moj život, a ne poveća se moje dobro djelo”.[11]

Život

Već smo istakli da ova peta blagodat, život (hajāt), u sebi sadrži sve prethodno spomenute blagodati. Kao da je Božiji Poslanik, a. s., htio ukratko kazati: Ljudi, iskoristite život prije smrti! Kao komentar ovom dijelu hadisa, odnosno hadisa u cjelini, najbolje je navesti drugi hadis koji na najljepši način objašnjava (mubejjin) ovo što smo do sada naveli. Naime, Allahov Poslanik, a. s., rekao je: “Neće se čovjek pomjeriti sa svoga mjesta na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četiri stvari: za život − u šta ga je potrošio, za mladost − kako ju je proveo, za znanje − šta je uradio s njim i za imetak − kako ga je zaradio i u šta ga je potrošio” (Tirmizi, 2417). Kao što primjećujemo, ovdje se dodaje i znanje kao posebna blagodat za koju će čovjek biti pitan.

Požuriti sa činjenjem dobra

Nakon navođenja i komentiranja predmetnog hadisa nadaje se nekoliko zaključaka. Mi ćemo se ograničiti samo na dva. Prvi se odnosi na činjenicu koju nam život i iskustvo potvrđuju, a to je da većina ljudi, nažalost, upropaštava ovih pet blagodati. Jednostavno, većina ljudi – o, žalosti! – nemarna je spram onoga što će joj koristiti nakon smrti. Drugi zaključak je taj da nas ovaj hadis podstiče, tj. požuruje na činjenje dobrih djela. Otuda se on može promatrati kao komentar onim kur’anskim ajetima u kojima se to također ističe. Naprimjer, u Kur’anu se veli: I požurite oprostu od Gospodara vašega i Džennetu širokom kao nebesa i Zemlja, pripremljenim za Bogobojazne! (Ali Imran, 133); (…) oni hitaju ka hajratima, i radi njih druge pretječu (el-Mu’minun, 61). Zato Uzvišeni pohvaljuje one koji hitaju ka hajratima, dobrim djelima i ita‘atu (pokornosti): I oni prvi, uvijek prvi! / Oni su Allahu bliski (el-Vaki‘a, 10–11).

Autor: Almir Fatić

Iz knjige Eseji o vjeri u doba digitalizacije Centra za vesatijju